“Dobili smo tri uzastopne nagrade za najbolju hrvatsku malu marinu”, pojašnjavaju pri koktelu dobrodošlice. “Sustav ne omogućava da se i ove godine kandidiramo, ali možda ni sami ne bismo...”
Jer, uostalom, triput je triput, a možda ne bi bilo dobro da steknu aureolu “mamića” među marinama. I ovako im, nema sumnje, jako dobro ide.
Priča je počela prije pet godina. Očarana morem i jedrenjem, češka poduzetnica koja živi na relaciji Češka - Austrija - Švicarska - Hrvatska iz svoje kuće pokraj Zadra gledala je prema Ugljanu. Prošla je sve marine Jadrana, do Grčke, i uvijek joj je negdje nešto nedostajalo. Ili su prevelike, ili nekomforne, ili nemaju ovo ili nemaju ono.
“Peter”, dozvala je supruga gospođa Hana Dermota.
Hana Dermota
“Pogledaj tamo preko, tamo ćemo napraviti marinu po mom guštu.”
Peter se složio, a plan je vrlo brzo i realiziran: na Ugljanu, u uvali Sutomišćica, na mjestu gdje je nekoć stanovala nereprezentativna marina, osvanuo je pravi mali boutique koncept marina budućnosti. Novi pontoni i britve, prekrasni okrugli stakleni kompleks u čijem su podnožju smješteni recepcija, kafić i restoran, a na gornjoj će etaži osvanuti bar, pokraj bazen i uređena plaža te obilje hortikulture, koja podsjeća na šetnju kroz kakav omanji botanički, rajski vrt. Mjesto po mjeri nautičara, nema sumnje.
“Koncept je jednostavan: odstraniti stres i buku te unijeti mir i radost, napraviti Olive Island obiteljskom marinom koja će konceptom privlačiti i mlađe klijente, a oni će se stalno vraćati”, objašnjava najmlađi direktor marina u Hrvata, 27-godišnji Toni Antišin. Kada ga je Hana postavila na to mjesto, imao je samo 23.
Bungalovi
“Došli su jednom neki bučni gosti i odlučili otići do broda gospođi Hani reći da je napravila malo čudo. Ona je izašla s broda, zahvalila i rekla im da se sada odu jer remete mir. I otišli su. Mijenjamo pristup, ali time i filtriramo klijentelu”, dodaje Antišin.
I stvari se ljudima sviđaju jer imaju 180 stalnih gostiju, tranzit se puni, a oni stalni su, konačno, marinu “natjerali” da iza kompleksa sagradi 12 luksuznih bungalova od 120 kvadrata s bazenom i mnogi od njih već imaju upite za godišnji najam.
“Radimo i s lokalnom zajednicom, uređujemo šetnice, planiramo biciklističke staze, no tražimo još veći upliv u turističke centre na otoku jer samo tako i mi i otok možemo napredovati”, ističe Antišin put koji je, u neku ruku, i sam prošao.
U turizam je, naime, uletio s 14,5 godina u zadarskom Falkensteineru, potom se zaposlio u Terru, poslije upisao Hotelijersko-turistički fakultet u Opatiji, a zatim ga je put doveo do restorana u kojem je upoznao Hanu.
Pas Michel
“Dogodio se klik, prvo sam postao njezin asistent, ali s vremenom mi je rekla da se pripremim da preuzmem brigu oko marine. Pola života sam u turizmu, ali ovdje sam se sav dao, što uz vlasničinu energiju, znanje, upornost i dobrohotnost nije bilo ni sporno.”
To se i vidi: premda restoran još radi samo malo više od pola godine, voditelj i šef kuhinje plaćeni su za svih 12 mjeseci, dok visokokvalitetni kadar - kadar s otoka, većinom mlađi od 35 - ima plaćeno devet mjeseci godišnje.
“Sad ćemo uvesti i neke mjesečne i godišnje nagrade za naše najbolje mornare”, najavljuje Hana dok s mezimcem, psićem Michelom, odlazi prema svom brodu. Vratit će se najkasnije do rujna kada je u marini Dan otvorenih vrata za sve goste, kada je sve u marini besplatno, a ako stigne ranije, stići će, nema sumnje na divne noći sjajnog pijanista Velimira Kobauna koji subotom i nedjeljom plesom po crno-bijelim tipkama goste dovodi do ekstaze.