PATROLA U GOSTIMA

NEZAOBILAZNA GASTRO ŠTACIJA NA OTOČJU U konobi Opat jeli su šeici, kraljevi, Brad Pitt i drugi ljubitelji morskih delicija

 
Na fotografiji: vlasnik i kuhar Ante Božikov
 Boris Kovačev / Cropix

Poluotok Opat, na samom jugoistoku otoka Kornata, prepoznat ćete po vrhu po kojem je i dobio ime jer sliči na obrijano tjeme s vijencem kose, što se nekad zvalo tonzura i označavalo pripadnost svećeničkom redu u kršćanstvu. Podno brda sa zapadne strane Kornata je istoimena uvala, koju su od davnina nastanjivali Murterini - Kornatari, a danas je na glasu kao jedno od najboljih kornatskih gastro-odredišta.

Ovo je mjesto naša Patrola odabrala za odlazak u goste iz dva razloga: prvi je što ga vodi Ante Božikov, jedan od najpoznatijih murterinsko-kornatskih ugostitelja, a drugo - zato što su njegovi preci odvajkada ovdje živjeli. Evo njegove priče o Kornatu i Opatu nekad i sad.

Gatovi s murinzima

Ali prije nego što počnemo o “nekad”, recimo kako to izgleda sad. Već u prilazu mnoštvo jahti, velikih i malih, što na vezu, što na sidru, govori o popularnosti ovog mjesta. Gore prema brdu od gatova s murinzima i bara u “prizemlju” nižu se lijevo i desno skladno i privlačno razmještene manje i veće terase sa stolovima, sve do vrha gdje se nalazi kuhinja pred kojom sjedimo i iz koje je sve počelo.

- Ovo je posjed mojih predaka otkad su Murterini otkupili Kornate od zadarskih vlasnika. Običaj je bio u Kornatima da se nasljedstvo nije davalo kćerima, tako da je najviše ovih posjeda ostalo u murterskim rukama - počinje svoju priču Ante Božikov. Ovdje gdje je sada kuhinja bila je kućica. Imali smo ovce, lozu i masline a i žito se sijalo. U staro vrijeme Murterini se nisu bavili ribarstvom već uglavnom poljodjelstvom. Tek je moj djed postao ribar, a onda su žene nastavile više raditi u polju. Najprije smo 1980-ih počeli s robinzonskim turizmom, a 1986. došli su prvi gosti.

Uvala Opat, 190717.
Konoba Opat u Nacionalnom parku Kornati.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / Cropix
Konoba Opat u Nacionalnom parku Kornati

Tu je bila jedna soba i kuhinjica, kad su došli gosti sklepali bismo tri-četiri stola i ponudili ribe i jastoga na grilu, crno i bijelo vino. Bila je to čista romantika: uvala, pergola, četiri stola, mali roštilj, frižider... Mi smo jeli iza, tamo je bio jedan stol za nas. Ujutro bi se išlo na ribu, uvečer bi se vratilo - onda kad bi netko došao mi bismo to pripremili. Sjećam se točno, imali smo tu reklamu na kojoj je pisalo: “Riba, jastog, vino crno, vino bilo”. Kad ne bi bilo ribe, bacili bi reklamu dolje...

Ante Božikov je od malena išao s ocem u ribe. U Kornatima je provodio školske praznike. Volio je pjevati jednu pjesmicu o dupinu pa je zaradio nadimak Dupin, koji ga prati i danas. Kuharsku školu pohađao je u Zagrebu, u Frankopanskoj. Potom je dvije i pol godine bio kuhar u zagrebačkom Intercontinentalu, a potom u glasovitom murterskom restoranu Tik-zak, kada je bio na vrhuncu slave. U Opat je došao 2000., prije 17 godina, i ovo je pretvorio u pravi mali grad.

Uvala Opat, 190717.
Konoba Opat u Nacionalnom parku Kornati.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / Cropix
Konoba Opat u Nacionalnom parku Kornati

- Pomalo smo se širili, što bi se zaradilo, to se uložilo, tu su rive, murinzi - vežemo od 25 do 30 brodova za rivu. Otkad je otac umra, ne bavimo se ribarstvom, a u ribe više ne idem ni ja. Imamo tri-četiri ribara tu iz porta, jastoga je nešto manje pa stižu iz Komiže, ali uvijek ima svježe ribe, a ponuda ovisi o dnevnom ulovu.

Visoki troškovi

Pitamo Antu kako održava visoku kvalitetu ugostiteljske usluge u ovim uvjetima divljine gdje nema ni struje ni vode.

- Možeš imati kvalitetu, ali su troškovi jako veliki. Imamo agregat, imamo cisterne, vodu nam dovozi brod-vodonosac, a imamo i desalinizator. Za agregat trošimo 120 litara nafte dnevno - moramo imati upaljeno po cijelu noć. Solarna energija nam održava neke hladnjake. Nemamo nikakvih olakšica, ne smijemo trošiti plavi dizel. Ako trošiš 1000 kuna dnevno samo na naftu, plus održavanja agregata i mijenjanje ulja, uz cijenu agregata - ispada trošak od oko 40.000 kuna mjesečno. Voda nas košta 80 kuna za kubik. Nama Kornatarima nitko ne subvencionira vodu kao ostalim otočanima. Kažu da su Kornati nenaseljeni, a što smo? Nije da se žalim, da se ne može živjeti od ovoga ne bi se radilo. Od ovoga živimo ja i moja familija, i ljudi koji ovdje rade. Pola njih i više od deseta godina, i prije su radili za moga oca. Zadovoljni smo, gosti su nam vjerni a da su zadovoljni govori puna uvala brodova i lista rezervacija - veli Ante.

Uvala Opat, 190717.
Konoba Opat u Nacionalnom parku Kornati.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / Cropix
Konoba Opat u Nacionalnom parku Kornati

Dodajmo ovome zadovoljstvo hranom, uslugom i tretmanom mnogih slavnih koji su ovdje vezali brodove i uživali u konobi Opat: Emir od Katara, Brad Pitt, razni kraljevi, prinčevi, sportaši - Modrić, Ramos, Vavrinka...

- Ovo je mirna uvala, ne mogu doći paparazzi, nitko ih ovdje ne može vrebati, a mi ih dočekujemo i služimo s punom pažnjom, kao i svakog drugog gosta - završava Božikov.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. ožujak 2024 06:54