Toni Celent zaposlenik je koncesionara sidrišta s bovama u uvali Muline na otoku Ugljanu. Njegov lik i djelo pamte mnogi nautičari i vraćaju se ovamo ne samo zbog prikladnog sidrišta, nego i zbog Tonija.
Bio nam je gost na Maslini i evo njegove spontane priče o mjestu, o ljudima, o životu, o nautičarima... Gotovo da ga nije trebalo ništa pitati, ispričao ju je naizust.
- Ovdje imamo desetak bova, svakom tko dođe kažemo da je došao u uvalu Muline na otoku Ugljanu, da pružamo usluge veza i pitamo treba li mu što. Usluga se sastoji i u tome da se pokupi smeće, ako im nestane vode, da im se donese. Mi smo jedini otok u zadarskom arhipelagu koji ima čistu vodu, ovo je voda iz Velebita, cijevi su ispod mora, voda je kvalitetna. Ujutro im se doveze kruh po potrebi oko 7.30. Ako netko želi, ujutro dođem na brod, odvezem ih na obalu, pokažem im gdje je restoran, pizzerija, dućan... Jednom gostu na brodu trebali su vitamini.
Mulinjanje
Ljudi to lijepo nagrade, što god da im napravite, nagrade vas. Nije samo da im uzimamo novac, imamo i neku ponudu - istaknuo je Celent, te dodao kako im se ljudi uvijek vraćaju.
- Ovdje nikad nije vruće, ide kanal i struja pa je uvijek malo hladnije more. Kod nas nema buke i opijanja, ovdje su se ljudi došli odmoriti, došli su zbog mira - dodaje Celent.
Imaju 4. kolovoza lokalnu mjesnu feštu Mulinjanje na kojoj je sve besplatno. Ovdje se spoji 30 metara stola, Kali tuna donira tunu ili dvije, netko donira meso, lokali daju po tisuću-dvije za piće, muzika je domaća, njih 4-5, pjevaju i sviraju harmoniku i gitaru - samo dalmatinske domaće pjesme. Pozovu sve goste, sve koji su na vezu, skupe se ljudi, bude ih po pet stotina...
- Ovdje živim cijelu godinu, ona žuta kuća je moja. Ovdje je čak i najstarija crkvica u Hrvatskoj iz 9. stoljeća. Danas se živi od turizma, prije su ljudi živjeli od ulja, ima ostataka i stare uljare. Direktor ovih bova Lenko Crnetić ima i vjetrenjaču za navodnjavanje. Našli su vodu na 7 metara dubine, odlično za zalijevanje maslina. Vode ima uvijek, i ljeti i kad je suša. Mjesto Muline zimi ima 80 ljudi u dobi od 65, 70 godina, puno njih doživi i 100 godina jer se živi bez stresa, svi se znaju - rekao je Toni.
A izvan sezone, dodaje, ima svega. Ide se na lignje, pa parangal baciti, to je neprocjenjivo. Otići na staklo, na sviću kad je bonaca. Onako, uzeti čips i doći ovdje na dva-tri sata. Svaki put vam je to drukčije. Jer ovdje je jedna, ovdje druga stijena. Kad uhvatite ribu, ne zna se tko je sretniji.
Sol u zraku
- A ovdje vam je svaki dan drugačiji. Ili nešto treba napraviti oko kuće, nešto posaditi, ožujak je za rezidbu, prosinac za gnojidbu, imamo vinograde i masline. Kad bura zapuše, onda smo malo ledeni, sol je u zraku, s Velebita se more digne iz Starigrada i nosi sol ovamo - opisuje.
Sve više dolaze ljudi ovamo živjeti. Zadrani i Zagrepčani počeli su zemlju kupovati i obrađivati i dolaze ovdje u mirovinu. Počeli su se stranci doseljavati. Dolaze ovamo i poznati ljudi.
- Ovdje je preko Čehok, gradonačelnik Varaždina, dođe Linić, kaže da mu je ovdje dobra riba, Marko Popović košarkaš, kupio je kuću pet metara od mora, dođe čim može... Bio je i Rakitić ovdje... A ono, kao, napali su ga! Nisu ga napali, nego je staklo puklo od vrućine - ističe Celent.