WERNER HILPP

RAZGOVARALI SMO S NJEMAČKIM NAUTIČAROM KOJI JE NA HRVATSKU OBALU PRVI PUT STIGAO '67 'Ovo je najljepše more na svijetu, ali sve je postalo jako skupo'

    AUTOR:
    • Ivan Zrinjski

  • OBJAVLJENO:
  • 05.08.2019. u 18:55

Vodice, 290719.
Marina Vodice
Na fotografiji Werner Hilpp u marina Vodice
Foto: Danijel Soldo / CROPIX
Danijel Soldo / CROPIX

Werner Hilpp

 

Kad je Werner Hilpp (70) prvi put stigao na hrvatsku obalu hipi pokret je bio na vrhuncu, Beatlesi su objavili najbolji album u povijesti glazbe, a u Vodicama je bilo svega 20 turista.

- Bilo je to 1967., u jednom potpuno drugačijem vremenu u kojem se ovdje još nije ni razmišljalo o turizmu – priča nam njemački penzioner na svojem brodu Sandalo. Pedesetak metara iza njegovih leđa širi se vodička riva, između čijih kafića i diskoteka vrluda rijeka ljudi. Svojom prisutnošću svjedoče o velikoj promjeni koja je od ribarskog seoceta stvorila turističko središte.

Druželjubivom Werneru to ne smeta. Male ili velike, tihe ili bučne, Vodice u njegovom srcu imaju posebno mjesto.

- Ovdje sam prvi put plovio brodom i taj se doživljaj zauvijek usjekao u mene – govori nam i odmah skače na vrijeme kada je prvi put jedrio, prije 35 godina. Oči mu cakle, usne se šire u osmijeh, a rukama radi široke gestikulacije, kao da mimikom želi prikazati grandioznost tog doživljaja.

- Jedrenje je za mene bilo kao da mi je netko ubrizgao virus koji je ostao u mojem tijelu do kraja života.

Bilo je to naglo zaljubljivanje, koje se s godinama pretvorilo u pravu ljubav. Hilpp je jedrio gdje god je mogao, od hladnog Baltika pa do toplih mora južnog Mediterana. Otisnuo se i do Egipta i Turske, ali doista ga je osvojila tek hrvatska obala Jadranskog mora.

- Ovo je najbolje more za jedrenje, prepuno je otoka i uvijek otkrijete nešto novog. U Sjevernom moru imate samo velike poteze preko vode kojima prelazite po 10, 15 sati. Ima i to svojih draži, ali ne može se mjeriti s ovim.

Kao omiljeno mjesto Hilpp će izdvojiti Lastovo. Privlači ga ta osamljenost, divlja ljepota otoka pošteđenog invazije masovnog turizma. Kad tamo zalazi sunce, a mjesec sramežljivo pokaže svoje lice, nema romantičnijeg mjesta na svijetu, tihim tonom govori naš sugovornik.

Posljednjih 12 godina njegova su baza Vodice u kojima je kupio svoj sadašnji brod. Izgrađen je u Nizozemskoj, ali je sve na njemu obnovio u Hrvatskoj. Nije dirao samo ime  - Sandolo. To nosi lošu sreću, podsjeća nas.

A koliko god volio otploviti na more, Werner sve više vremena provodi u samoj marini, od 3 do 4 mjeseca godišnje. Gledamo ga kako veselo prolazi između brodova, pozdravlja lijevo i desno te širi ruke kao da pokazuje svoj dnevni boravak, a ne marinu koja je više od 1000 kilometara udaljena od njegovog Karlsruhea. No, jedna ga stvar u Hrvatskoj ipak smeta.

- Sve je postao jako skupo. Više se ne možete ni usidriti u nekoj uvali i okupati na pola sata, a da netko ne priđe čamcem s ispruženom rukom. Dvadeset eura ovdje, trideset ondje... Čovjeka razočara ta gramzivost – s određenom gorčinom u glasu zaključuje Hilpp.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo