Prije 200 godina na brdu Gažul na Braču četiri brata iz obitelji Gospodnetić odlučila su sagraditi kamene kuće. Dobavili su stare kamene blokove u obližnjem kamenolomu te ih pomoću magaraca podigli na 580 metara nadmorske visine.
Sagradili su desetak kuća kako bi imali mjesto za privremeni boravak kada puste ovce na ispašu. No, ovo je mjesto postalo puno više od kamenih nastambi.
Svako ljeto bi Gažul vrvio životom. Okupili bi se prijatelji, okrenuli bi janjca, pilo bi se vino... Danas, 200 godina kasnije većina tih kuća je prazna. Život poteče tek ljeti kada potomci trojice braće dođu posjetiti svoju djedovinu. Ipak, nekoliko tih kamenih kuća i dalje živi. Nikola Gospodnetić - nadimka Bežmek, nastavlja tradiciju koju je njegov pradjed, također Nikola, također Bežmek, davno započeo. Nikola Gospodnetić Bežmek danas je vlasnik seoskog domaćinstva “Gažul”, mjesta gdje se i danas ljeti okreću janjci, ori pjesma, pije se vino...
- Otac je prije 30 godina preuredio naš dio imanja te smo odlučili opet pustiti ovce da pasu ovdje na planini, podno Vidove gore. Kroz ljeto bi nam često znali doći prijatelji na ručak, potom su počeli dolaziti prijatelji prijatelja, a u jednom trenutku i neznanci. Shvatio sam da imamo potencijala za puno više - kaže Nikola.
Otac Nikola, kćer Jerka i sin Ivan Gospodnetić
Svježe meso
U početku su imali tek 20-ak ovaca, ali iz godine u godinu je sve više života dolazilo na ovu kršnu kamenu zemlju. Prvo se stado ovaca proširilo na 150 grla, potom su došle koke i pijetlovi, pa pas, dvije mačke, otac i njegovo dvoje djece te puno, puno gostiju.
Prije 18 godina osnovali su seosko domaćinstvo i od tada svake godine od ožujka do listopada obitelj Gospodnetić nema odmora. Na imanju rade otac Nikola, sin Ivan te kćer Jerka koji inače žive u Supetru. Svatko radi sve, a u ovom poslu su od malih nogu. Postali su središte dobre janjetine na otoku koji broji preko 2000 ovaca, a zbog velike potražnje moraju janjce kupovati i od drugih obitelji jer im zbog količine gostiju to jednostavno nije dovoljno.
Svoj dio imanja prilagodili su za ugostiteljske usluge. Dvije kamene kuće namijenjene su za objedovanje, ali u vanjskom prostoru još je nekoliko kamenih i drvenih stolova na kojima poslužuje svoje goste. Glavna politika kuće je da koriste samo ono što im priroda podari. Zato u svojoj ponudi imaju vlastitu janjetinu, vino, sir, povrće, sokove, rakije, pekmez... Svaki proizvod napravili su sami, kao što su to njihovi preci nekada radili.
- Nemamo frižider, tako da je sve meso svježe pa ga pripremamo tek kad gosti dođu. Osim janjetine, imamo vlastiti vinograd od 2500 loza te vrt u kojemu uzgajamo povrće - kaže Nikola.
Skoro svaki dan ljeti pripremaju jela od janjetine za razne skupine gosti od 10 do 40 ljudi. Mukotrpan je to posao, ali svatko od njih kaže kako to čine iz ljubavi. Naime, kćer Jerka je završila Ekonomski fakultet, dok je Ivan završio za elektrotehničara, ali su oboje odlučili raditi s ocem na Gažulu.
Stari recepti
Radni dan im počinje u 5 ujutro. Nikola se prvi budi i odlazi provjeriti blago. Već u 8 sati mora juriti na svoj dnevni posao u jednoj vodoinstalaterskoj firmi, a tada štafetu preuzimaju njegova djeca. Jerka i Ivan hrane ovce te čiste oko kuća, a već oko 10 sati se pali prva vatra. Glavni kuhar je Ivan koji je već s 13 godina ispekao svog prvog janjca.
- Od ožujka do listopada nemamo slobodnog dana. Svaki dan dolazimo ovdje pripremiti ručak ili večeru za neku skupinu gostiju. Naporno je, ali iskreno, ne bih nikako drugačije htio voditi svoj život - kaže Ivan.
Stalno stoji kraj vatre, a tijekom sezone izgubi redovito po 10 kilograma koje onda preko zime nadoknadi kako bi preko ljeta bi spreman za svakodnevnu saunu.
Sestra Jerka isto tako svaki dan provodi na imanju, između ostaloga, pere suđe, čisti stolove, ali ujedno stoji i iza svih slatkih stvari u domaćinstvu.
- Od malih nogu pomažemo tati. Kada smo bili djeca dodali bi neku čašu ili očistili stol, a sada imamo puno veću ulogu. Pronašla sam neke stare recepte pa spravljam domaći sok od bazge, kadulje, višnje, mente i koprive. Isto tako, radim pekmeze od mirodija s otoka - kaže Jerka.
Kao i brat, ona isto tako namjerava ostati na imanju te sa svojom obitelji nastaviti obiteljski posao. Ovdje u pitanju nije novac, toga su sami svjesni, nego ljubav i zahvala prema tradiciji dugoj čak dva stoljeća.
Bitna je sol i drva za pečenje
Na seoskom domaćinstvu Gažul postoji samo jedan sastojak, a to je janjetina. Svako jelo se priprema u mesnom znaku, ali zato od jednog sastojka uspijevaju napraviti nekoliko različitih varijanti jela. Za početak je vječni klasik - janje na žaru. Odjednom mogu okretati čak 16 ražnja s janjcima, ali niti jedan dio janjeta se ne baca. Iznutrice se koriste kako bi se napravio vitalac, jelo koje je nekada bilo hrana za siromašne, a slovi kao izvorni brački specijalitet. Tu su još janjeće tripice, janjetina ispod peke, janjetina na lešo, rižoto od janjetine... Kako postoji samo jedan sastojak, upravo je način pripreme glavni ključ do odličnog jela.
- Važno je pustiti janje da pase. Tada ne treba dodavati nikakve začine, jer janje sve to unosi u sebe kroz hranu čime njegovo tijelo dobiva sve potrebne mirodije. Jedino što treba jest nasoliti janje prije pečenja A onda - važna su drva. Primorski hrast crnika - najbolje zadržava toplinu. Naravno, ne peče se na vatri, već isključivo na žaru. I to je to - otkriva Ivan Gospodnetić, glavni kuhar seoskog domaćinstva Gažul. (M.B.)
Brački vitalac
- janjeće iznutrice:
jetrica, pluća, srce, slezena, trbušna maramica, crijeva
Priprema:
Janjeće iznutrice se izrežu na komade. Iznutrice se navuku na ražanj i posole. Važno je da se komadići pluća ne stave jedno kraj drugoga nego da se između njih stavi neka druga iznutrica. Poslije toga se uzme plućna maramica s kojom se omotaju jetra, a na kraju se crijevima sve to skupa omota. Važno je da se jelo priprema od janjeta do dva mjeseca koji je još na mlijeku. Vitalac se na ražnju ostavi sat i pol. Potom se razreže na manje komade i posluži kao predjelo.