Jasmin Stavros je poznati pjevač, neumorni zabavljač na pozornici, izuzetan bubnjar, ali i humanitarac. Osim prema glazbi, Stavros gaji veliku strast i prema ribolovu. Kada kažemo veliku, onda mislimo na “dizanje u 3 ujutro kako bi išao na ribe”.
To je pokazao i na dan našeg posjeta, kada je u Prigradicu uplovio na svom petmetarskom “Stakiju” s jutarnjim ulovom. Nagnuo je kašetu, a u njoj krasan ulov lijepe velike oborite ribe: pagar, fratar, šarag, pic... Ulov od dobre tri kile.
Skuplja snagu
Jasmin Stavros s ekipom Nautičke patrole Jutarnjeg lista.
Jasmin Stavros s ekipom Nautičke patrole Jutarnjeg lista.
- Svako jutro ustajem u 3, spremim se za ribolov. U 4 sam već na barci, odlazim na more, zabacim štap i uživam - kaže Stavros. Ribarenje traje do 9 sati, kada se s ulovom vraća kući u Prigradicu. Zatim si odspava jednu turu do ručka, pa onda baci još jedan pižolot (kratko spavanje poslije ručka), malo se vozi na biciklu, a navečer ispred kuće ponovno zabaci udicu te barem još dva sata lovi ribu. Ovako izgleda njegov savršeni dan na odmoru u Prigradici, a priznaje kako mu upravo ta opuštenost daje snage da pjeva na koncertu ako treba i do jutra.
- Nedavno sam imao koncert u Puntu. Do 4 ujutro sam pjevao, a poslije me odmah ulovila želja da odem na barku i zabacim štap - kaže Stavros.
Njegova ljubav prema ribolovu počela je prije 55 godina u Splitu. Svi u njegovoj obitelji su bili ribari. Otac, dida, majka, svi su bacali udice u more, ali njega je ribarenju naučio jedan talijanski susjed imena Bruno Sportelli.
- On mi je prvi poklonio štap i pokazao kako pecati. Često smo skupa znali otići na more, a sjećam se da nije nikada volio male ribe. Ulovili bi pica od skoro kile, ali on bi ga bacio u more i samo rekao ‘nije to za naš brod’ - prisjeća se Stavros. U početku je i on bacao malu ribu iz svoje barke, ali je kasnije shvatio da mu upravo ona najbolje leži kada je pripremi u frigaduri.
Svoju ribarsku karijeru u Prigradici je započeo 1978. godine. Žena mu je iz tog malog grada na Korčuli, a on je svako večer ispred njihove kuće zabacio svoj štap te ulovio nekoliko krasnih primjeraka za sutrašnji ručak. Naime, u rezidenciji Stavros se preko ljeta svaki dan jede riba. Nije važno bio svetak ili petak, riba je na stolu. Čak i kada su u svojoj kući u Jastrebarskom, održavaju tradiciju da se riba jede barem tri puta tjedno. Prije zime Stavros nalovi stotinjak riba koje potom u desecima smrznutih kilograma uzima sa sobom na kopno.
Iako mu godi tišina mora, u ribolov ne ide sam. S njim je uvijek njegov prijatelj Andrija Teskera, stari ribar koji je 33 godine radio na velikim ribarskim brodovima, koćama.
- On je jedini čovjek koji me opusti. Odlično poznaje more i uvijek zna što treba napraviti na barci. Uživamo skupa na moru, šalimo se, pričamo. S njim zapravo napunim baterije - kaže Stavros.
Zajedno svako jutro odlaze do Pločice, Blaća, a išli su i do Lastova pa čak i Palagruže.
Prve udice
Iako jutra na moru provodi s Andrijom, navečer peca sa svojom obitelji. Njegovi sinovi su isto tako veliki ribolovci, a veliku ljubav prema moru pokazuje i njegov unuk koji je nedavno zabacio svoju prvu udicu. Prava su ribarska obitelj, a čak se i snaha okušala u lovu na ribe.
- Napravio sam joj malu udicu, a ona samo zabaci i riba dođe. To je nevjerojatno koliko ribe ima ovdje u Prigradici, iako je prije bilo puno više - kaže. Sjeća se kada je mogao baciti udicu u samoj luci i uloviti bez problema po 5 kilograma ribe.
- Bio sam nedavno u Velom Ižu. Riba je dolazila sama od sebe, nisam stigao tako brzo mijenjati mamce kako su brzo grizle - veli Stavros. Upravo zato, nakon skoro 30 godina, odlučio je promijeniti svoje lovno područje. Još ove godine planira kupiti zemljište u Velom Ižu te tamo sagraditi kuću. Ne zna još hoće li sa sobom povesti i “Stakija”, ali siguran je da će tamo ponovno proživjeti svoju “ribarsku” mladost.