Nema više kolonjske Vodice, odsad ovdje vlada - parfem. Igra riječi, svojevrsni mini-rebus, međutim, brzo je raspršen uokolo gatova, koji (u)dišu jednako: “Nema veze, svi smo oduševljeni!”
Jer, tom marinom vladaju - dame. Koje ne odgovaraju samo na jedno pitanje: - Molim vas, pa nećemo valjda o godinama...
I nećemo, oprostite još jednom. Možemo o sposobnostima, koje su u njih velike. I prosperitetne. Ovdje više, dakle, na čelu nisu muškarci s kolonjskom vodom na netom obrijanom vratu, nego odlučne žene, čiji parfem neodoljivo i suptilno luta ovim gatovima. Uostalom, znate kako je, pametnima i žena doma drži tri kuta kuće. A ovdje je to u dlaku preslikano:
Slavica Skočić je vršiteljica dužnosti direktorice, a Ivana Antić Tošić te Dijana Huljev na recepciji su stalno na dispoziciji gostima. A dok pokazuje prema svojim curama s recepcije, tamo negdje iza bande naviruje se i vrijedna i simpatična Ljilja Srdarev, koja radi u “vešeraju” i koja, uostalom, nije dopustila da napustimo Vodice s prljavim majicama Patrole, punima milja, spize, mora, vina, ali i ponekom šporkicom krivih glagola. Jedino su onaj servis, četvrti dio ove nautičke kuće, prepustili dečkima.
Ivana A. Tošić i Dijana Huljev, voditeljice recepcije, s direktoricom
- Mornari su nam odmah dali dobar suport, zajedno s momcima iz servisa, dizaličarima, vođom posade, kućnim majstorom. Doista, ne mogu vam niti objasniti koliko je sve sjajno kliknulo, ali sve zahvaljujući njima - nikako se ne želi isturati Slavica Skočić, donedavna dugogodišnja šefica recepcije.
Woman power
Ali kada neće ona, onda će drugi umjesto nje:
- Slavica je simpatična, pametna i inteligentna mlada žena. Ne sjedi samo u svojem uredu, nego obilazi ljude u marini i priča s njima, čemu joj sigurno pomaže odlično poznavanje njemačkog i engleskog jezika. Mislim da je odličan izbor za šeficu marine - odmah kaže Werner Hilpp (70) s broda Sandolo, koji je u marini već 12 godina.
- Poznajem Slavicu dugo godina. Odlično priča njemački, a njezina su vrata otvorena za sve goste koji imaju bilo kakav problem. Temeljita je u svom poslu, trudi se oko svega i nadam se da će što dulje ostati direktorica marine. Cijeli tim je zapravo sjajan, o svima mislim sve najbolje - dodao je i Fritz Nebelt s broda Obadva, čiji staž ovdje broji 29 godina.
- Slavica je srčana i razumna žena. Mislim da može postati odlična direktorica marine. No, treba dodati da je cijela recepcija super organizirana i sve funkcionira kako treba. Čak i ako nazovemo od kuće, iz Njemačke, odmah će nam izaći u susret i pomoći ako treba - zaključuju Wolfgang i Evi Klier s broda Neldo, koji su na vezu u Vodicama od 1996. godine.
A gospođa Skočić na to sliježe ramenima i pomalo se rumeni. Nije da joj ne godi, ali...
- Nećete valjda sve to napisati?
Hoćemo, dakako. Jer, upravo gosti daju “vitra” tom “woman power” pokretu u Vodicama.
- Nije ništa novo, no činjenica je da nam je i dizalica dosta tražena, servis, stalno ovdje uokolo vlada neki muving, a dokaz kvalitete jest i činjenica da je mnogo gostiju na listi čekanja - izgleda da će gospođa Slavica krenuti, no onda opet neka ručna. Nedajbože da je ona za nešto zaslužna...
- Ma, znate, i geografski položaj je ovdje velika forca: u blizini su autocesta i dvije zrakoplovne luke, Kornati su pod nosom, a mi ujedno prodajemo ulaznice na nacionalni park. Tu, nekoliko metara od broda, nalaze se i tržnica, ribarnica sa svježom ribom, mesnica, trgovački centar, pošta, ljekarna, Autobusni kolodvor... Dakle, postoji niz pogodnosti koje nam doista idu na ruku. I toga se ne sramimo, štoviše.
Uza sve to, simbolično, raste i kvaliteta života unutar marine. Vodice su s godinama postajale poznato mjesto za lude ljetne provode, koje su krivile prove i krme od svojih decibela, što je marini stvaralo prilične neugode. No, u posljednjih godinu dana stvari se mijenjaju - na dobrobit brodova i njihovih vlasnika.
Ljilja Srdarev, šefica “vešeraja”
Brodska nirvana
- Riječ je o osjetnom pomaku, odsad se stremi kvaliteti, što dokazuju i sve brojniji mladi ugostitelji koji pokreću novi smjer ovdašnje gastro scene. Noćni život se odmiče od centra, koji postaje ugodno mjesto za odmor. Postoje, dakle, još uvijek mjesta na kojima možete naći razonodu, ali da pritom ne remetite mir gostiju i, pogotovo, nautičara u čiji je genetski kod usađena ona brodska nirvana koju obogaćuju vjetar, more i zrikavci - zaključuje Slavica Skočić.
More, kao imenica srednjeg roda, dugo se označavalo muškom pričom. Kada si pomislio na brod, mozak je personificirao muškarca. Uostalom, poslovica o ženama na brodu i nesreći odavno se uvukla pod more. Sada je napokon došlo vrijeme da Slavica i ekipa mijenjaju ustaljene uzuse razmišljanja. Konačno, more je posljednje slobodno mjesto na svijetu, rekao je Humphrey Bogart. I zato bi trebalo biti slobodno za sve. Jer, ovim su ženama bitve prijatelji, gatovi suradnici, a gosti... obitelj.