NOVI ŽIVOT OAZE ADOLFA HITLERA

U nacističkom utočištu u kojemu su kovani glavni ratni planovi

    AUTOR:
    • Mark Cigoj

  • OBJAVLJENO:
  • 22.11.2015. u 14:50

Na cestama koje vode do najkontroverznijeg europskog hotela nema ni jedne njegove oznake, table ili putokaza, sve do 500-tinjak metara pred sam objekt. A tamo - na uskoj, lokalnoj, planinskoj cesti - među sedam, osam drugih prometnih tabli i putokaza, ona s oznakom hotela jedva da je primjetna.

A riječ je o superluksuznom hotelu iznad gradića Berchtesgaden, na području Obersalzberga, podno čuvene planinske utvrde Orlovo gnijezdo, u južnoj Bavarskoj, 15-ak kilometara od granice s Austrijom i Salzburga.

Ni na cestama koje vode do Berchtesgadena nema nijedne oznake, table ili putokaza da se iznad toga planinskoga gradića nalaze idilična mjesta zlokobne prošlosti koja su snažno obilježila tijek Drugoga svjetskog rata. Čuvena planinska kuća Adolfa Hitlera, koju su Amerikanci prozvali Orlovo gnijezdo, na visini od 1834 metara, s labirintom podzemnih bunkera u planini, i danas je u gotovo izvornom obliku, a u njezinu podnožju, na mjestu gdje je nekada bila Hitlerova zimska rezidencija i zrakoplovno uzletište, prije deset godina sagrađen je raskošni hotel Intercontinental, koji je početkom ove godine preuzeo lanac Kempinski.

Reporter Jutarnjeg ispred hotela Kempinski u Berchtesgadenu

Turizam bez reklame

No, ovoj turističkoj destinaciji očito ne trebaju reklame i putokazi, jer turisti hrle u velikom broju iako se baš nigdje ne može dobiti informacija da su na tome području Hitler i njegovi najbliži suradnici proveli značajan dio Drugog svjetskog rata i tamo donosili neke od monstruoznih odluka. Samu kuću na vrhu planine, Orlovo gnijezdo, prosječno dnevno posjeti tri tisuće turista, a hotel u podnožju i izvan zimske sezone prilično je popunjen, pretežno japanskim i bogatim njemačkim turistima.

Naravno, Hitler nije jedini - ali vjerovatno je najvažniji - razlog dolaska brojnih turista, jer su krajolici bavarskih Alpa zaista neopisivo dojmljivi, u okolici je nekoliko skijališta, prije nekoliko godina sagrađen je golf-klub, otvoreno je više restorana...

Strma i veoma uska planinska cesta s brojnim oštrim zavojima koja vodi od Berchtesgadena prema Orlovu gnijezdu, dugačka je 6,5 kilometara, a već nakon pola kilometra odvaja se neugledni, podjednako uski put kroz gustu šumu, koji vodi do famoznog hotela. Nakon stotinjak metara s lijeve strane, jedan za drugim, dva su velika kolna otvora u podnožju manjeg brda, koji vode u velike uređene i osvijetljene prostore pod zemljom, a čiji su ulazi obloženi naoko starim kamenom pa ostavljaju dojam ulaza u stare podzemne bunkere. No, to je, zapravo, ulaz u hotelsku garažu i pristupna komunikacija za opskrbu hotela. Iznad njih vijugavom cestom, koju omeđuje savršeno uredno ošišana trava, dolazi se do vrha manjeg brda i ulaza u luksuzni alpski hotel Kempinski. Prostor ispred ulaza u hotel zapravo je golemi vidikovac s kojega se pogled otvara na prekrasne bavarske Alpe, čarobne vrhove planina, nepregledne šume - nestvarno lijep planinski krajolik.

Spektakularan pogled

Pročelje hotela - koji je spoj moderne i tradicionalne arhitekture - sagrađeno je od kombinacije drva i kamena, koje oboje kao da imaju neku staru patinu. Stil arhitekture podsjeća na pansion koji je nekad bio na tom mjestu, a koji je Hitler pretvorio u svoju zimsku rezidenciju.

I nakon ulaza u hotel, u velikom lobiju u kojem je recepcija te salon, knjižnica i bar, najdominantniji materijali na zidovima već su spomenuti kamen s patinom u kombinaciji sa smeđim tonovima drva i tkanina. S druge strane, modernistički dojam ostavljaju velike staklene plohe na bočnim i stražnjoj strani lobija hotela kroz koje se otvara spektakularan pogled na snježne vrhove i šumovite doline.

Udobnost i luksuz osjećaju se na svakom koraku, u središtu bara je moderan stakleni kamin, u podrumu su dva restorana i bogata vinoteka te otvoreni i zatvoreni bazen, spa centar sa saunom i aromaterapijom...

Unutrašnjost hotela

No, iako je hotel - kada je prije deset godina otvoren pod okriljem lanca Intercontinental - zamišljen kao odmaralište samo za najbogatije, s minimalnom cijenom sobe od 1500 eura za noć ili oko 11,5 tisuća kuna, danas to više nije tako. Lanac Kempinski znatno je snizio cijene pa noć u standardnoj sobi za dvoje s king size bračnim krevetom, izvan zimske sezone stoji razmjerno prihvatljivih 190 eura za noć ili oko 1450 kuna.

Adolf Hitler prvi put u svoju zimsku rezidenciju na području Obersalzberga, iznad mjesta Berchtesgaden, došao je sasvim slučajno, na poziv prijatelja, još početkom 20-ih godina. Odmah je ostao očaran ljepotama planinskog dijela Bavarske. Budući da se već tada obogatio sve većom prodajom svoje knjige “Mein Kampf”, želio je kupiti pansion u kojem je odsjedao. No, vlasnici ga nisu željeli prodati pa su - iako su bili Nijemci, a ne Židovi - brzo deportirani u logor Dachau - i Hitlerov problem bio je riješen.

U “svojem” alpskom odmaralištu Berghofu od tada je provodio mnogo vremena, i po nekoliko mjeseci u komadu, te je ono postalo drugo službeno sjedište njemačke Vlade, uz ono u Berlinu. Ondje je Führer pisao svoje govore, okupljao ministre i strane goste.

Dosadni dani u brdima

Führerovi najbliži suradnici, želeći mu biti što bliže, 30-ih i 40-ih godina ovdje su također sagradili planinske kuće. Najbrži su bili Hermann Göring i Hitlerov osobni tajnik te glavni tajnik nacionalsocijalista Martin Bormann pa su njihove planinske kuće sagrađene u rekordnom roku, najbliže Hitlerovoj rezidenciji. Odmah zatim kuću je sagradio Josef Goebbels, a zatim i drugi najviši nacistički čelnici. Njima su, pak, tjedni i tjedni u njemačkim Alpama, u kojima je Führer očito uživao, bili silno dosadni. Dane su provodili uvijek na isti način, danju bi Hitlera pratili u šetnjama po šumama i planinama, a noći bi provodili na zajedničkim večerama.

Planinska rezidencija bila je i Hitlerovo ljubavno gnijezdo: ljubavnicu Evu Braun, kći njegova fotografa, dobro je skrivao od javnosti pa je ona gotovo nikada nije napuštala.

Sačuvano je mnogo fotografija i privatnih filmova, koje je mahom snimala Eva Braun, a koji svjedoče kako je Hitler provodio dane u Obersalzbergu. Snimke koje će se plasirati u javnost odabirao je Goebbels i cenzurirao je većinu na kojima je bila Eva Braun, kao i one na kojima Hitler ima naočale za vid. Njemačka javnost nije smjela znati da Hitler ima djevojku - jer je on bio oženjen za Njemačku - a naočale bi otkrile njegovu nesavršenost.

Na samom vrhu planine smješteno je Orlovo gnijezdo. Nijemci ga zovu Kehlsteinhaus - kuća na planini Kehlstein, a naziv Eagle’s Nest - Orlovo gnijezdo - koristili su saveznici, Amerikanci i Britanci, koji su ga zvali i Hitlerova čajna kućica.

Gradnja Orlova gnijezda - kuće na kamenom grebenu planine na 1834 metara - bila je 1938. građevinski pothvat Martina Bormanna koji se i danas smatra čudom. Kehlsteinhaus su radili najbolji njemački arhitekti, inženjeri i i radnici s materijalom iz cijele Njemačke, a cijeli kompleks s liftom i 6,5 kilometara pristupne ceste sagrađen je u samo 13 mjeseci, kako bi Orlovo gnijezdo moglo biti poklon Hitleru za njegov 50. rođendan 1939. godine.

Nacisti su očito htjeli očuvati izvorni izgled pa je radnicima naređeno da ne smiju rušiti ni jedno stablo ili oštetiti bilo koju stijenu koja nije neophodna za gradnju ceste Zato je samo tijekom gradnje lifta poginulo 12 radnika, koji su bušili živi kamen unutar utrobe planine 124 metra u visinu kako bi došli do grebena na vrhu, dok je smatra da je 6,5 kilometara pristupne ceste stajalo 30 milijuna Reichsmaraka, što bi danas iznosilo oko 150 milijuna eura.

No, Hitler Orlovo gnijezo zapravo nije često posjećivao, vjerojatno ne više od 20-ak puta, i to većinom pred kraj gradnje, krajem 1938.

Hitler, naime, nije volio visinu, tunele i liftove. Zapravo je osnovna svrha Orlova gnijezda Hitleru bila pokazivanje domaćim i stranim gostima koji su dolazili u posjet u njegovu alpsku rezidenciju u podnožju planine, poput Poglavnika Ante Pavelića te Edvarda VIII. i njegove supruge Wallis Simpson.

Jedan od susreta Hitlera i Ante Pavelića dogodio se upravo u Berghofu, rezidenciji njemačkoga diktatora nedaleko od Orlova gnijezda

Bombe u gnijezdu

Svoju alpsku rezidenciju Hitler je godinama nadograđivao, a već debelo u tijeku Drugog svjetskog rata odlučio je ispod površine planine sagraditi labirint bunkera kako bi se mogao sakriti u slučaju savezničkog bombardiranja. Nekoliko tisuća ljudi, mahom mještana sela iz podnožja planine, danonoćno je kopalo u utrobi planine i sagradilo podzemno sklonište s razrađenim sustavom grijanja i hlađenja.

Krajem Drugog svjetskog rata savezničkim bombardiranjem - prvenstveno onim britanskog RAF-a - u travnju 1945. cijelo područje sravnjeno je sa zemljom, a planinu je zauzela američka treća pješačka divizija. Samo su saveznički vojnici imali pristup opustošenom području, na kojem su ranijih godina sagrađene nacističke vile. Hitlerovo alpsko odmaralište nakon savezničkog bombardiranja prvo je postalo američki playfield, igralište američkih vojnika.

Jakim lobiranjem administratora okruga Berchtesgaden i bavarske vlade, Orlovo gnijezdo pošteđeno je rušenja nacističkih ruševina 1951. i 1952. Zatim je korišteno kao komandna vojna pošta do 1960., kada je službeno vraćeno bavarskoj pokrajini, ali su tamo ostali stacionirani američki vojnici. Područje je domaćima bila zabranjena zona sve do druge polovice 90-ih, kada je otišao i posljednji američki vojnik.

U tome svjetlu danas posebno dojmljivo djeluje vojna baza njemačke vojske, gotovo u središtu Berchtesgadena, gradića u podnožju planine, na čijem su poligonu vojnici prošloga tjedna užurbano vježbali. Nekim prešutnim dogovorom u drugoj polovici 90-ih, nakon odlaska američkih vojnika, bavarske vlasti nisu se trudile iskoristiti turistički potencijal i osmisliti novu budućnost obersalzberškog kraja. Zbog povijesne uloge nacističke planine nitko nije bio posve siguran što treba učiniti.

Pod Orlovim gnijezdom labirint je tunela

Na samom početku dvijetisućitih na temeljima podzemnih bunkera sagrađen je Dokumentacijski centar sa stalnom izložbom o usponu i padu nacizma, koji nudi i kompletan povijesni uvid u sva nacistička zla.

A onda je došao novac

Podzemni bunkeri dijelom su ostali netaknuti, a iako se veći dio kompleska urušio tijekom godina, nekolicina dugačkih hodnika otvoreni su za javnost.

Nakon otvaranja Dokumentacijskog centra prirodne ljepote i potencijal nekada zabranjenog područja zamijetili su - biznismeni.

Tako je luksuzni hotel postao prvi turistički objekt koji je ucrtan na karti Obersalzberga u gotovo 80 godina! Lanac hotela Intercontinetal 2001. započeo je gradnju luksuznog hotela, koji je završen 2005., te je početkom ožujka te godine svečano otvoren.

Nijedan hotel u Europi nije izazvao toliko kontroverzi i pitanja kao ovo luksuzno odmaralište. Zbog otvaranja hotela u ožujku 2005. u njemačkoj i austrijskoj javnosti nastala je velika polemika: trebaju li turisti, i to uglavnom oni najbogatiji, uživati na mjestu koje ima tako strašnu povijest, koje je bilo srce nacističkog terora? Jedni su smatrali da taj kraj, nakon 80 godina izolacije - prvo zbog nacista pa zbog saveznika te naposljetku zbog nesnalaženja i, valjda, straha njemačkih vlasti - treba ekonomski i turistički oživjeti. Drugi su, pak, strahovali zbog opasnosti od razvoja hitlerturizma. Da je njihov strah djelomično bio opravdan, pokazuje i to što je u narednim godinama, sve do danas, u Njemačkoj konstantno raste scena sve agresivnijih neonacista i desničarskih estrema.

To je vjerojatno i razlog što sve do samog Orlova gnijezda, kao i hotela Kempinski u njegovu podnožju, nema nijedne oznake ni putokaza, ni spomena da je na tome mjestu bio jedan od centara Hitlerove moći.

No, u pravu su bili i oni drugi, jer je hotel otvoren prije deset godina doista pokrenuo ekonomski i turistički razvoj cijelog kraja.

Izdvajamo