BLACKWATER, TVRTKA ZA ATENTATE I OTMICE

Ubijamo po narudžbi. Obratite nam se s povjerenjem

    AUTOR:
    • Tomislav Krasnec

  • OBJAVLJENO:
  • 13.12.2009. u 15:23

New York Times ih je razotkrio. Plaćeni specijalci odjednom su počeli raditi posao agenata CIA-e, i to najosjetljiviji i najtajniji posao tajne službe: atentate i otmice!

Za privatnu vojnu kompaniju Blackwater dosad se znalo da je, uz blagoslov administracije bivšega američkog predsjednika Georgea W. Busha, privatizirala moderno ratovanje do nezamislivih granica. Ali novi skandal izbija na površinu nakon što je New York Times otkrio da su privatni plaćenici Blackwatera sudjelovali u CIA-inim tajnim otmicama i atentatima u Iraku i Afganistanu.

Tajni prepadi svake noći

Jedna je stvar uzeti privatne zaštitare da čuvaju ambasadu u ratnoj zoni. Sasvim druga stvar je angažirati privatnu tvrtku da za vas izvede atentat ili otmicu.

Privatna vojska Blackwatera bila je, nakon američke i britanske, treća najbrojnija armija koja je sudjelovala u okupaciji Iraka - samo što Blackwater nije država već kompanija koja je od 2001. do 2009. godine od američke vlade dobila ugovore vrijedne 1,5 milijardu dolara za nešto što se eufemizmom naziva “poslovima sigurnosti”, a u stvarnosti je to vrlo lukrativna dozvola za ubijanje.

Među ostalim poslovima, Blackwater je ugovorio i da čuva operativce CIA-e na terenu u Afganistanu i Iraku.

U početku su plaćenici osiguravali kuće u kojima tajni agenti spavaju i rade, pratili ih u vožnji nesigurnim putovima i “držali stražu” dok agenti obavljaju posao. Ali, kako je prekjučer otkrio New York Times, plaćeni specijalci odjednom su počeli RADITI posao agenata CIA-e, i to najosjetljiviji i najtajniji posao tajne službe: atentate i otmice!

Nekoliko bivših Blackwaterovih zaposlenika, koje New York Times citira ne otkrivajući im identitet, potvrdilo je da su rutinski, gotovo svake noći, sudjelovali u CIA-inim tajnim prepadima u Iraku. Prvo su bili uključeni kao tjelohranitelji koji su morali planirati najbrži i najsigurniji put kojim će izvući CIA-ine agente nakon obavljenog zadatka. A onda su, tvrde izvori, počeli i potpuno sudjelovati u tim operacijama.

Produžena ruka agencije

“To je postao vrlo bratski odnos. Stvoren je dojam da je Blackwater postao produžena ruka agencije”, rekao je jedan visoki CIA-in dužnosnik.

Američka javnost traži odgovore na pitanja što je zapravo Blackwater radio u ratovima u Iraku i Afganistanu.

Pritisak je toliki da je vlasnik Erik Prince promijenio ime kompanije iz Blackwater u Xe, nadajući se da će mu to olakšati posao. Ali nije.

U mandatu predsjednika Busha pripadnici Blackwatera bili su Pentagonovi i CIA-ini pretorijanci. Ali sada je u Bijeloj kući drugi čovjek, na Capitol Hillu istražuju njihove poslove, mediji ih razvaljuju, javnost mrzi. Teška vremena za Erika Princea, osnivača kompanije o kojem se malo zna jer taj bivši pripadnik mornaričkih komandosa SEAL, koji je s njima bio i u Bosni i Hercegovini, nikad nije davao intervjue.

Sve do sada, kad je pustio novinara Vanity Faira u svoj svijet.

Ispovijest novinaru

“Ja sam laka meta”, kaže Prince novinaru koji ga prati od Amerike do Afganistana i natrag, “iz republikanske sam obitelji i vlasnik sam cijele ove kompanije. A moji konkurenti imaju bezimene, bezlične timove menadžera”.

Za sve su, dakle, krivi demokrati u Bijeloj kući i na Capitol Hillu. Sve optužbe na račun Blackwatera Prince umanjuje ili negira. A optužbe su raznovrsne: od one da su odgovorni za smrt Jerka Zovka i još trojice u Faludži do one da je kompanija potplatila iračke dužnosnike da ne istražuju previše slučaj u kojem su zaposlenici Blackwatera iz čista mira ubili 17 iračkih civila na raskrižju u Bagdadu.

Šverc oružja

Postoje i optužbe da je kompanija švercala oružje i prigušivače u Irak skrivene u vreće sa psećom hranom. Dvojica bivših zaposlenika optužila su Blackwater da je naručio ubojstva ljudi koji su bili spremni surađivati s američkim istražiteljima. A postoji i bizarna optužba o seksualnom lancu mijenjanja žena među plaćenicima Blackwatera.

Ali najzanimljivije što Vanity Fair otkriva u svom profilu vlasnika Blackwatera jest to da je Erik Prince, zapravo, top-špijun novog doba.

Tri izvora tvrde da je CIA 2004. regrutirala Princea u svoju supertajnu mrežu ljudi koji imaju posebne vještine ili pristup posebnim krugovima.

Prince je vrijedan “asset”: ima iskustva, novca, vojne tehnike i ljudstva više nego ijedan CIA-in agent u povijesti. I prodire u zemlje u koje CIA-ini agenti starog kova teško prodiru.

CIA je od 1976., odlukom predsjednika Forda, službeno imala zabranu organiziranja atentata, ali nakon 11. rujna 2001. ponovo je dobila dozvolu u obliku naredbe predsjednika Busha da se “uhite ili ubiju” vodeći operativci al-Qa’ide.

CIA-in čovjek

U srpnju ove godine direktor CIA-e Leon Panetta na zatvorenoj sjednici obavještajnih odbora američkog Kongresa informirao je zakonodavce o tajnom programu za koji je i on osobno saznao dan ranije i odmah ga ugasio. U tom programu navodno je Blackwater imao veliku ulogu jer je netko u CIA-i zaključio da je najelegantniji način da se Bushova naredba “uhiti i ubij” provede bio taj da se sve to lijepo “outsorcea” i povjeri privatnoj vojnoj tvrtki s kojom Pentagon i State Department ionako već uspješno posluju, a čiji je vlasnik ionako CIA-in čovjek.

U kolovozu su se u New York Timesu i Washington Postu počeli pojavljivati prvi članci koji su otkrivali o čemu se zapravo radilo. “CIA unajmila tvrtku za atentate”, bio je naslov u Washington Postu.

Specijalci Blackwatera nisu samo radili na otmicama i atentatima (onom tipu supertajnih operacija o kojima obično ne bude obaviješten ni šef CIA-e stanice u zemlji u kojoj se nalazi meta, a kamoli vlada te zemlje ili bilo tko drugi izvan vrlo uskog “kruga povjerenja”). Radili su i na poslovima poput postavljanja bombi na bespilotne letjelice Predator i Reaper negdje na tajnim aerodromima u Pakistanu ili Afganistanu.

Osjeća se izdanim

Vlasnik Blackwatera za Vanity Fair priznaje da se osjeća izdanim. “Ne razumijem kako tako osjetljiv program može procuriti u medije.”

Jučer je objavljeno da je ugovor za utovar bombi na bespilotne letjelice raskinut. Predsjednik Obama, inače, intenzivirao je napade bespilotnim letjelicama, za koje, zapravo, još nije sasvim sigurno jesu li u skladu s međunarodnim zakonima. Procjenjuje se da je predsjednik Obama odobrio od 30 do 40 takvih napada.

Brod pun plaćenika

Biznis privatnog ratovanja doživio je procvat za vrijeme Bushova rata u Iraku i u jednom trenutku činio se toliko velikim biznisom da je Blackwater na konferenciji o sigurnosti 2006. u Jordanu najavio kako su spremni ponuditi na tržištu jednu brigadu koja bi se mogla brzo rasporediti u mirovnu misiju bilo gdje u svijetu. Bilo je i ideja o brodu punom plaćenika koji bi patrolirao morem oko Afričkog roga i tako riješio problem koji svijet ima sa somalijskim gusarima. Ali, pritisnut sa svih strana (no, bez zavaravanja, i dalje enormno bogat), Erik Prince sada ima skromnije planove. Za Vanity Fair kaže da će prepustiti tvrtku drugima i otići predavati u srednju školu: - Predavat ću povijest i ekonomiju. Možda čak i hrvanje. Pa i Indiana Jones je predavao u školi.



Danica Zovko: Naši su sinovi ubijeni, istina se zataškava

Odgovore od Blackwatera traži i Danica Zovko, hrvatska Amerikanka iz Clevelanda, čiji je sin Jerko bio među četvoricom Blackwaterovih zaposlenika mučki ubijenih u Faludži 31. ožujka 2004. godine. Snimke masakriranih Amerikanaca obješenih na most u Faludži, čije ubojstvo proslavljaju ljudi na ulicama, ostali su jedan od simbola rata u Iraku.

Obitelj Jerka Zovka, zajedno s obiteljima ostale trojice, tužila je Blackwater jer je kompanija poslala ljude sa slabim naoružanjem i u formaciji od četvorice, umjesto šestorice. Ali ta je kompanija uzvratila protutužbom tražeći odštetu od 10 milijuna dolara jer su ubijeni zaposlenici potpisali ugovor da ni oni ni itko od njihovih bližnjih neće otkrivati informacije o angažmanu s Blackwaterom. Proces stoji na mjestu već pet godina, a Danica Zovko kaže da očekuje pomak na sljedećem ročištu 15. siječnja.

- Ne znam što da mislim o toj kompaniji. U našoj tužbi pokušavaju na sve načine odugovlačiti. U slučaju o kojem se sada piše prvo su tvrdili da nisu radili za CIA-u, a sad se otkriva da jesu. Osobno mislim da će se rad Blackwatera zataškavati dokle god se bude mogao - kaže nam Danica Zovko.



Izdvajamo