KRIVI LUČKI RADNICI?

VELI REKET U VELOJ LUCI Ugostitelji na rubu živčanog sloma: Ili plati ili će ti restoran bankrotirati!

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 10.08.2014. u 12:55

Tonči Plazibat/CROPIX

‘Nitko nam ne dolazi u restorane jer dvojica lučkih radnika, koji privezuju jahte, govore turistima da je kod nas loša hrana. Zašto to rade? Zato što im ne želimo platiti reket’

Je li moguće da zbog dvojice lučkih radnika pati turizam cijelog jednog prekrasnog otočnog mjesta? Pitate li ugostitelje iz Vela Luke na otoku Korčuli, to ne samo da je moguće, nego se iz ljeta u ljeto događa, prijeteći potpunim financijskim slomom turističkih djelatnika.

Sve je, pričaju nam vlasnici velolučkih konoba i vrhunskih restorana, počelo prije više od pet godina kad su ih dvojica lučkih radnika (podaci poznati redakciji) zatražili novac kako bi nautičarima koji redovito dolaze u Velu Luku preporučivali njihove restorane.

Tomislav Žuvela, vlasnik poznatog restorana Casablanca, kaže kako im je više puta isplatio po više tisuća kuna. No, onda je shvatio da je nasamaren jer je uvidio da su lučki radnici novac uzimali od svakoga.

Od nekih su ugostitelja, pričaju nam, tražili i po dvadeset tisuća kuna svaki, i to uoči sezone kad svatko s grčem u želucu zbraja uloženo u nadi da će mu se isplatiti.

Zato su se ugostitelji jednoglasno dogovorili da više neće plaćati taj svojevrsni reket. No, tek su tada počeli njihovi problemi.

- Počeli su nas blatiti, govoriti protiv nas jahtašima, koji su inače odlični gosti. Za jedan restoran rekli bi da je u njemu užasna hrana, u drugome da se netko otrovao, u trećemu da se krade. I tako redom. Preporučuju samo restoran svoga prijatelja koji im redovito plaća proviziju. Zato je taj restoran dupkom pun, iako ima mnogo lošiju hranu od nas - tvrdi Žuvela.

Dugovi zbog blaćenja

Kaže da ga silno frustira kad vidi kolone jahtaša kako hodaju direktno prema najudaljenijem restoranu, a da se pritom i ne osvrnu na ponudu drugih restorana jer su im lučki radnici “otkrili” da tamo ne valja ići. Da sve to nije slučajnost, dokazalo se prošle godine kada je u Casablancu došla skupina njemačkih gostiju s jahte.

- Sjeli su, konobar im je pokazao ribu i bili su zadovoljni. No, nismo niti počeli peći ribu, a jedan njihov, onaj koji je ostao na brodu riješiti formalnosti oko privezivanja i platiti vez, panično je utrčao u restoran. Moj konobar zna njemački i šokiralo me kad mi je ispričao da je taj član posade svojim prijateljima rekao da nikako ne smiju tu jesti jer je to najgore mjesto na Korčuli i da je to sad čuo od momaka iz luke. Svi su istog trenutka ustali i otišli. To užasno frustrira, pogotovo što svi, pa i naše obitelji, živimo od ovog posla - kaže Žuvela.

Njegov je restoran uistinu uzoran. Svaki dan nudi svježu ribu netom otkupljenu od domaćih ribara, a jastozi hodaju po velikom akvariju na terasi restorana. U ponudi su i domaće riblje paštete te druga autohtona dalmatinska jela. No, Žuvela nije usamljen u svojoj priči.

Uloženi milijuni

Rijetko se u nekom malom dalmatinskom mjestu može vidjeti više vlasnika restorana kako sjede i pričaju jedan s drugim. Obično su to ljuti konkurenti koji samo gledaju kako privući više gostiju od susjeda. No, ovdje, u Veloj Luci, vrag je odnio svaku šalu jer je u pitanju gola egzistencija.

Ivan Jakelić vlasnik je konobe Mirakul, Goran Prižmić je restoran nazvao po svom nadimku Bata, Ivica Borovina vlasnik je pizzerije Nautika, a Antun Žuvela Doda ima restoran Pod Bore s najvećom terasom u Veloj Luci. I svi oni uglas govore jednu te istu priču: Ovako više ne možemo živjeti niti raditi.

- Nitko od njih ne traži da preporučuju naše restorane, ali neka nas prestanu blatiti. Problem je što mi doista najviše živimo od nautičkog turizma. Samo srce turističke sezone, kada dolaze tzv. obični turisti, traje vrlo kratko, tek četiri-pet tjedana. No u travnju, svibnju i lipnju te, poslije, u rujnu, listopadu, pa i studenome u Velu Luku dolaze samo nautičari. Sada kad je špica, naši su restorani donekle popunjeni, no pokušajte doći tih dana i vidjet ćete kakva je situacija. Svi smo posve prazni, osim jednoga koji plaća reket. To više nije normalno! - nadglasavaju se.

Dok sjedimo u Casablanci, pridružuje nam se Joško Bikić. Točno preko puta terase na kojoj se nalazimo on je imao pizzeriju Wimbledon. Propao je, kaže, isključivo zbog reketarskog dvojca.

- Zatvorio sam restoran prošle godine jer više nisam mogao raditi i stvarati dugove. Nakon godina rada i truda, uloženog novca, sada sam u minusu, dužan sam tri-četiri milijuna kuna i posve sam bez novca, i to zbog njih. Obratio sam se tada i kriminalističkoj policiji. Ama što će mi oni učiniti? Rekli su da se to ne može dokazati jer je samo moja riječ protiv njih. A kako da ja to dokažem? Problem je što su to stranci, dođu, pojedu, prespavaju i odu. Dok bi to stiglo na sud, tko bi ih uspio dovesti u Hrvatsku kao svjedoke? Toga su svjesni i naši reketari pa koriste priliku - govori nam, gotovo u dahu, Bikić.

Ljutit, jednoga je dana otišao u Lučku kapetaniju uložiti službeni prigovor na rad njihovih djelatnika. Pokazuje nam njihov odgovor u kojemu stoji kako postoje indicije da je sve to možda istina, ali nije dokazivo. Drugim riječima, piši kući propalo.

- Čak su ih i upozorili da to više ne rade jer nijedan lučki radnik nema pravo zarađivati sa strane, niti ubirati provizije od restorana, rekli su im da će dobiti otkaz, no onda je došlo novo vodstvo Lučke uprave i oni su nastavili po starom. Ma, pogledajte samo njihove račune i sve će vam biti jasno: lučki radnici koji kupuju brendiranu odjeću i izlaze na skupa mjesta te svaki na računu ima nekoliko stotina tisuća kuna - kaže Joško.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Izdvajamo