Prolazeći s Ivanom Jakovčićem Pulom, Rovinjom, Porečom ili bilo kojim drugim mjestom u Istri lako se uvjeriti koliko je donedavni istarski župan još uvijek popularan. Mnogi ga pozdravljaju, žele razgovarati i rukovati se, što je najbolji pokazatelj da je Nino, kako svi u Istri zovu Jakovčića, bez svake sumnje najpoznatiji Istranin. Jakovčić (56) je bio na čelu Istarskog demokratskog saveza od 1991. do 2014. godine, triput je bio saborski zastupnik, a u Vladi Ivice Račana bio je ministar europskih integracija.
S Veljkom Ostojićem je početkom 90-ih potaknuo turistički razvoj unutrašnjosti Istre pa je na tom prostoru posljednjih 15-ak godina niknulo na stotine luksuznih vila, kuća za odmor, seoskih domaćinstava i mini hotela idealnih za aktivni odmor. Unutrašnjost Istre, zahvaljujući tomu, ali i razvoju vinogradarstva i vinske industrije, maslinarstva te bogate gastronomske ponude, zajedno s turizmom na obali pomogla je da naš najveći poluotok puno lakše od ostatka države preživljava tešku ekonomsku krizu. Krajem prošle i početkom ove godine Jakovčić se povukao sa svih političkih funkcija pa su nas na početku razgovora zanimali razlozi njegova odlaska iz politike.
- Reći ću vrlo iskreno: nakon 23 godine intenzivnog svakodnevnog angažmana čovjek se ipak umori. Osjetio sam da više nisam 100 posto u funkciji i onda je korektno prepustiti mjesto drugima. Naročito kada sam, kao u našem slučaju, imao za nasljednike na čelu IDA-e i Istarske županije sjajne ljude i političare Borisa Miletića i Valtera Flegu. Nakon skoro godinu dana odmora opet sam u formi i osjećam se maksimalno spreman za nove izazove.
Kako se, nakon što ste neko vrijeme bili izvan politike, osjećate kao povratnik i kako se snalazite u predizbornoj kampanji?
- Kampanja mi ide sjajno! Imam odličnu podršku gdje god se pojavim. To nije više samo u Istri, već u cijeloj zemlji. To me zaista ispunjava jer u takvoj situaciji politika ima smisla. Zato sam ponovno željan politike! Glavni motiv građana u razgovorima je poslušati pozitivne primjere koje smo učinili u Istri, pogotovo u suradnji s Europom.
Zašto želite biti član EU parlamenta?
- Da ste me to pitali prije deset ili petnaest godina, odgovorio bih: jer mi je životni san da Hrvatska bude članica EU i da zastupam interese građana Hrvatske u Europarlamentu. Danas vam jednostavno mogu reći da svoje golemo političko i poslovno iskustvo želim staviti na raspolaganje našoj zemlji. Osjećam da to građani odlično prepoznaju. U Europskom parlamentu trebamo ljude sa znanjem i iskustvom, koji mogu pridonijeti izlasku zemlje iz ove preduge krize.
Bojite li se da biste na izborima mogli biti žrtva sadašnjih dubokih potresa u SDP-u i Vladi Zorana Milanovića? Mnogi predviđaju da bi vašoj listi zbog neuspjeha Vlade birači mogli okrenuti leđa?
- Svjestan sam da je naša koalicija posijala velika očekivanja koja nismo ispunili. U mnogim razgovorima čujem zaista goleme kritike i razočaranja. No, ipak vjerujem da će velika većina građana glasati kao i uvijek racionalno, naročito jer na ovim izborima svatko može izabrati svog kandidata. Takav izbor omogućava biračima da izaberu zastupnika u kojega vjeruju. Zato mislim da ću ja imati odličan rezultat jer mi ljudi vjeruju. I najvažnije: znaju da ih neću razočarati jer je tako već 23 godine.
Kako ste se priviknuli na život izvan politike, je li vam sada bolje nego prije?
- Sada je puno lakše, ali moram priznati da mi je politika ipak malo nedostajala. Čudno mi je bilo odjednom biti bez neke naročite odgovornosti. Ali, mnogi ljudi me i danas zovu da im pomognem. Zahvaljujući tomu što sam sačuvao odlične odnose s mnogima iz doba dok sam se bavio politikom i kako sam nastavio s njima održavati kontakte, tako i dalje većini onih koji me zamole za neku uslugu i pomoć uspijevam pomoći.
Koje su prednosti bavljenja politikom, a koje mane?
- Vlado Gotovac rekao je u Puli: Politika je kurva kada se kurve bave politikom! Ja sam cijelo vrijeme činio suprotno i vjerujem da me ljudi cijene kao principijelnog, pomalo tvrdoglavog, ali iskrenog čovjeka. Prednost je ako imaš hrabrosti zastupati svoje stavove, a ne mijenjati ih kako vjetar puše jer te onda ljudi cijene.
Ovih dana opet su vas povezali s IDS-om, smatrajući da ste vi dogovorili sastanak stranačkih čelnika IDS-a i pristalica Radomira Čačića koji namjeravaju osnovati vlastitu stranku. Zašto ste to inicirali i zašto je taj susret otkazan?
- Vrlo jednostavno: poznato je da smo Ratko i ja kreirali još 1995. prvu koaliciju Novi Sabor 95. Otad smo ostali politički i ljudski vrlo bliski i sasvim je logično da smo razgovarali o mogućoj podršci mojoj kandidaturi na euroizborima. Jasno je da smo i svjetonazorski bliski i ne prihvaćam da mi netko brani pravo na suradnju i prijateljstvo. Predložio sam razgovore jer našoj listi treba svaki glas. Inače ćemo izgubiti izbore. Tako se to lani dogodilo kada ja nisam bio na listi koalicije. Sigurno je da ni u jednom trenu nitko nije bio za rušenje vladajuće koalicije. Uostalom, kada bi to netko i htio učiniti, to se ne radi na taj način.
Kako ste, kao njegov bliski prijatelj, doživjeli izbacivanje Čačića iz HNS-a?
- U političkom smislu to je stvar HNS-a, ali meni je zbog vrlo bliskih ljudskih odnosa i s Vesnom Pusić i s Ratkom Čačićem bilo vrlo, vrlo teško gledati sve što se događalo. Zaista mi je žao zbog tog razlaza jer, nažalost, i ja imam iskustva s takvim situacijama. I to je uvijek jako bolno.
SDP prolazi kroz izrazito teško razdoblje, razdiru ga unutarnji sukobi, a istodobno država tone u sve dublju krizu. Može li Vlada Zorana Milanovića u takvoj situaciji dočekati kraj mandata?
- Situacija je zaista iznimno teška i svjestan sam neostvarenih očekivanja naše Vlade. Prije mnogo godina pozvao sam javno sve političke aktere na razmatranje ideje o stvaranju Vlade nacionalnog jedinstva. Tada su moj prijedlog predsjednici SDP-a i HDZ-a, Ivica Račan i Ivo Sanader, glatko odbili. Mislim da se sada najbolje vidi kako nam je takva Vlada trebala. Nisam siguran ni danas da bi najveće stranke prihvatile takvu inicijativu, iako bi ona, po uzoru na Austriju i Njemačku, sigurno trebala Hrvatskoj. I to bi, uvjeren sam, podržala većina građana.
Može li smjena ministra financija ugroziti Zorana Milanovića kao premijera i predsjednika SDP-a? Što mislite o Linićevoj smjeni?
- O tome nakon euroizbora.
Je li bilo previše smjena ministara i visokih državnih dužnosnika?
- Politika je dinamičan posao i s puno isprepletenih odnosa pa to nije ništa čudno.
Predsjednik SDP-a Zoran Milanović sukobio se s mnogim suradnicima i partnerima, a i vi ste u konfliktnim odnosima s njim. Što mislite o Milanoviću i njegovu stilu upravljanja Vladom i strankom?
- Zoran i ja popravili smo odnose i ponovno komuniciramo. No, vrlo je zabrinjavajuće što su rezultati istraživanja javnog mnijenja o rejtingu Vlade i stranaka vladajuće koalicije dramatično loši i što se stalno pogoršavaju. Činjenica da velika većina ljudi govori da država ide u krivom smjeru upozorenje je koje treba maksimalno uzeti u obzir. Ljudi zaista žive teško i, što je najgore, ne vide izlaz iz krize. Dok se to ne promijeni, našoj se koaliciji ne piše dobro.
Je li vam žao što je IDS u vaše vrijeme ušao u koaliciju koja nije ispunila očekivanja građana i čija je Vlada toliko razočarala?
- Nije, jer tada, kao ni sada, ne vidim da imamo ozbiljnu alternativu. Činjenica da HDZ ne uspijeva popraviti svoj rejting i povećati utjecaj govori da građani ni njima previše ne vjeruju. Zato je jedina prava alternativa za izlazak iz krize dogovor SDP-a i HDZ-a. Ili će se pojaviti ozbiljna treća opcija koja će obje stranke poraziti.
(...)