PROFESOR NA ZAGREBAČKOM PMF-U

Vlahoviček: ‘Ne’ reformi znači ‘da’ odlasku mladih stručnjaka!

Neja Markičević/CROPIX

Milanovićeva koalicija odgovorna je jer je zaustavila reformu visokog školstva. Nakon ulaska u EU talentirani stručnjaci još će više napuštati zemlju

Većina ljudi u hrvatskoj akademskoj zajednici želi promjene, ali tako da se ništa ne promijeni, tvrdi prof. Kristian Vlahoviček sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF), jedan od najagilnijih zagovornika reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Ovaj 41-godišnji Zagrepčanin diplomirao je molekularnu biologiju na PMF-u, a zatim se deset godina usavršavao u Međunarodnom centru za genetsko inženjerstvo i biotehnologiju u Trstu. Doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu gdje se vratio 2006. godine donoseći prestižnu stipendiju EMBO-a (Europska organizacija za molekularnu biologiju) za mlade znanstvenike. Zahvaljujući toj stipendiji na PMF-u je utemeljio svoju znanstvenu skupinu, jednu od najproduktivnijih na području biomedicine kod nas. No, Vlahoviček se pokazao i dobrim menadžerom: od 2008. do rujna ove godine bio je pročelnik Biološkog odsjeka na PMF-u, a s ponosom ističe kako je i u vremenu teške krize svojem nasljedniku na računu ostavio suficit od tri milijuna kuna.

Jedan ste od dvadesetak potpisnika pisma u kojem se izražava žaljenje što je Vlada povukla prijedlog promjena postojećeg Zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Zašto ste potpisali to pismo?

- Prvenstveno stoga jer se već treći put u zadnjih 15-ak godina događa to da se zaustavlja pokušaj promjena u akademskoj zajednici. Ono što me zabrinjava jest činjenica da nijedan pokušaj ne prolazi, bilo da je riječ o kompletnoj reformi koju je namjeravao provesti bivši ministar Fuchs ili sadašnjoj postupnoj reformi koju predlaže ministar Jovanović. Tako štetimo sami sebi i sve teže ćemo hvatati priključak s razvijenim svijetom.

Prijedlog zakona donosio je samo kozmetičke promjene, no reakcija u akademskoj zajednici uglavnom je bila negativna. Zašto?

- Mislim da smo mi prije mnogo vremena određenim zakonskim okvirima, odnosno načinom poslovanja i rada u znanosti otišli u smjeru koji nije kompatibilan sa svjetskim trendovima. Sada je prošlo toliko vremena pa su se svi prilagodili takvom sustavu, željeli to ili ne. Svi smo mi nezadovoljni ovim sustavom, no svi bi da se promjene događaju drugima, a ne njima. No, prije ili kasnije morat ćemo napraviti promjene. Što više odgađamo, bit će teže.

Privatni interesi

Vaše kolege i vas koji podržavate promjene i reforme neki nazivaju “talibanima”, a drugi optužuju da idete na ruku interesima privatnih lobija i krupnog kapitala koji žele “uništiti javno dobro na hrvatskim fakultetima, posebice na Sveučilištu u Zagrebu”?

- Meni su te optužbe apsolutno nejasne, pa ja sam djelatnik Sveučilišta u Zagrebu. Tu sam stasao i nakon duljeg boravka u inozemstvu vratio sam se sa željom da svojim iskustvom pomognem da Sveučilište bude kvalitetnije. Znanstveno sam djelomično u tome uspio, moja istraživačka grupa objavljuje svjetski relevantne radove. S mojeg stajališta, u ovom slučaju nije riječ o interesima privatnog kapitala, nego o tome da se javni sustav znanosti i visokog obrazovanja postavi na zdrave noge kako bi se njime lakše upravljalo.

Hoće li se erozija našeg sustava znanosti i visokog obrazovanja nastaviti nakon ulaska Hrvatske u EU?

- Bojim se da hoće. Ulaskom u EU još će se više otvoriti mogućnosti našim studentima i budućim znanstvenicima da svoje školovanje i znanstveni rad obavljaju izvan Hrvatske. Tu vidim jako veliki rizik za sva naša sveučilišta i sve naše istraživačke institucije. Bojim se da će doći do velikog egzodusa naših najboljih ljudi koje postojećim egalitarnim pristupom nismo uspjeli prepoznati i dovoljno nagraditi jer smo svima dijelili novac po malo.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Izdvajamo