Jesen u šumi je čarobna, ali nije kada se pojavi usred proljeća. Zbog svježeg povjetarca sitne kapi kiše neočekivano su hladne i u lice se zabijaju oštro, gotovo bolno. Nabujali potok Zelenkovac, koji se sjurio s gornjih 700 metara brda po kojemu se zove, srećom, ne može ništa kamenom mostiću na kojem se mogu mimoići dva čovjeka, ali samo jedan se može uhvatiti za drvenu ogradu. S njega se najbolje vidi Borina koliba. Desetak naherenih i nepotrebnih krovova čuvari su šumske brvnare koju je Boro sklepao od grubo tesanih trupaca. Kamen i slama pomažu da se održe na hrpi. Gusti dim suklja iz dimnjaka koji se ne vidi. Prozori su raznih boja i veličina, a svi premali, tamo su jer su ih prijašnji vlasnici odbacili, a Boro uzeo. Ulazna vrata možda su prije zatvarala nečiju ostavu....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....