Zabluda: Vlade koje režu troškove gube izbore Istina: Birači ne kažnjavaju štedljive i racionalne

Političari misle ovako: Vlade koje povećavaju poreze i režu troškove gube vlast. Dakle, fiskalno odgovorne vlade koje pokušaju rezati troškove izgubit će izbore, a fiskalno neodgovorne vlade će preživjeti, dok će fiskalni problemi ostati ili postati još gori.

Pogrešno! Vlade koje režu troškove i dovode javne financije u red uglavnom dobivaju izbore, a one koje to ne rade ih u pravilu gube. I nije samo riječ o izborima posljednjih godinu, dvije, otkad svijetom hara najnovija globalna kriza, bilo je tako i u relativno dobrim vremenima s kraja prošlog stoljeća.

Otkrio je to trojac talijanskih prezimena, a američke škole - Alberto Alesina, profesor na Harvardu, Dorian Carloni, diplomant Berkeleya i Giampaolo Lecce, diplomant sveučilišta New York. Štoviše: kad se fiskalna prilagodba, to jest dovođenje javnih financija u red, provodi rezanjem troškova, ekonomija puno manje trpi nego kad se deficit smanjuje povećanjem poreza. A štedljive vlade birači ne kažnjavaju tako često kako se misli.

Autori su analizirali najveće slučajeve smanjivanja deficita u zadnja dva desetljeća prošlog stoljeća u zapadnoj Europi. Na 39 izbora održanih tijekom ili odmah nakon rezanja deficita 26 se puta dogodilo da je vlada ostala na vlasti, a u 13 slučajeva izgubile su izbore. Zaključak: fiskalno odgovorna vlada može politički preživjeti, pa i kad reže. Osjećaj hitnosti zbog prijeteće krize, malo vremena između rezova i sljedećih izbora te dobra komunikacija s javnošću sastojci su koji pomažu ostanku na vlasti, kažu autori.

Njihov zaključak potvrđuju i noviji primjeri. Otkad je buknula globalna ekonomska kriza, nekoliko je europskih zemalja imalo izbore. Od primjera koje smo izdvojili, rezultat je 3:1 za štedljive.

Latvijski primjer

Početkom listopada manjinska je vlada latvijskog konzervativnog premijera Valdisa Dombrovskisa osvojila uvjerljivu većinu na parlamentarnim izborima, čime su birači odobrili i podržali žestoke mjere štednje. Dombrovskis je najavio da će srezati budžetski deficit sa 8,5 na 3 posto BDP-a do 2012. Mađarski su socijalisti, pak, u travnju izgubili izbore nakon osam godina na vlasti. Birači su ih kaznili što su prijašnjih godina mahnito trošili. Britanci su, suočeni s izborom između laburističke vlade koja je najavljivala blage rezove te u skladu s tim predstavila i kozmetički rebalans proračuna, i konzervativne opozicije koja je tvrdila da proračun treba rezati odmah i drastično, izabrali potonje, iako ne posve odlučno - torijevci nisu mogli sastaviti vladu bez koalicije s liberalnim demokratima. No, birači su bili svjesni da će, tkogod pobijedi na izborima morati rezati potrošnju i prava.

Gubitnik je u ovo novije doba bila heroina europske ekonomije - Angela Merkel, čija je koalicija doživjela težak poraz na svibanjskim izborima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji te izgubila većinu u gornjem domu parlamenta. Analitičari su poraz pripisali milijardama eura koje je Njemačka, nakon odugovlačenja, pristala platiti za spas grčke ekonomije. Tek je idući mjesec najavljeno da će Njemačka do 2014. srezati 80 milijardi proračunskih eura, iako će to značiti smanjenje socijalne pomoći, gubitak 10.000 radnih mjesta u javnim službama te još 40.000 u vojsci. U međuvremenu su najavljeni i dodatni rezovi.

Gubitak konkurentnosti

Hrvatski političari, unatoč svemu, tako čvrsto vjeruju u dogmu da će, ako išta poduzmu, izgubiti na izborima, da im je jedina ideja vodilja: ne diraj, ne talasaj, ne mijenjaj... Od Drugog svjetskog rata nepopularne se reforme izbjegavaju, a u modernoj Hrvatskoj politička je paradigma nezamjeranje i sindikatima i poslodavcima, pa je rezultat sve manje radnih mjesta, kaže dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

- Ako sindikatima ne dirate cijenu rada, a poslodavcima ne dirate marže, ekonomija gubi konkurentnost, što znači da tvrtke nestaju s tržišta - kaže Tica.

Ekonomski institut Zagreb u svojem je najnovijem kvartalnom pregledu za ovu godinu predvidio pad BDP-a od 1,7 posto, a sljedeće će biti toliki rast. Međutim, proljeće ćemo dočekati sa 330 tisuća nezaposlenih, što znači da će narednih mjeseci bez posla ostati još 40 tisuća ljudi, a pedesetak tisuća ih je već izgubilo posao tijekom ove godine. Naravno, u privatnom sektoru. Javni je i dalje zaštićen.

Visoka cijena

Istodobno, u susjednoj Sloveniji premijer Borut Pahor, blizak našoj premijerki, otkazao je kolektivne ugovore javnom sektoru kad su njegovi sindikati odbili zamrzavanje plaća na dvije godine. Razlog: slovenski je gospodarski rast ove godine slabašan, samo 0,9 posto, pa se vlada ne usudi zaduživati kako bi isplaćivala plaće i mirovine.

Hrvatska bi ove godine, ponavljamo, mogla imati gospodarski pad dvostruko veći od slovenskoga rasta.

Međutim, hrvatska Vlada se sprema na izbore krajem sljedeće godine i ne želi učiniti ništa čime bi se, smatra, zamjerila biračima. Ekonomski institut to je stanje dijagnosticirao ovako: “Napori Vlade posvećeni su održanju statusa quo. Možemo reći da je 2010. godina izgubljena, a 2011. će možda doseći 2009. Vlada nije spremna provesti nepopularne reforme, a ekonomsku politiku vode dnevnopolitički motivi. Cijena takvog ponašanja mogla bi biti visoka.

Financijske akrobacije

Najveći ustupak koji je hrvatska Vlada učinila u ovoj krizi je zamrzavanje troškova proračuna na ovogodišnjoj razini. Sam proračun će ove godine imati 122,34 milijarde kuna troškova, dvije milijarde više nego lani, a u 2011. će potrošiti 121,98 milijardi kuna, 354 milijuna kuna manje nego ove godine. Prihodi će mu biti 108 milijardi kuna, a manjak 14 milijardi kuna. Ukupni deficit konsolidirane opće države bit će 16,5 milijardi kuna, zadužit ćemo se za tridesetak milijardi kuna da bismo otplatili 13,25 milijardi kuna kredita...

Boli glava od ovih financijskih akrobacija.

Što pak rade ‘fiskalno odgovorne vlade’? Ne samo da režu zaduženost države, nego je režu tako da drastično smanjuju troškove, a neke su čak uspjevale istodobno smanjiti i poreze! Tako su Švedska, Irska, Finska i Nizozemska, u godinama od 1985. do 2000. smanjile i poreze i dug, zato što su troškove rezale više nego što im je trebalo da bi smanjile taj dug. Istodobno, manje odgovorne vlade, poput onih u Portugalu, Italiji, Grčkoj, Francuskoj... dug su uglavnom smanjivale tako da povećaju prihode, to jest poreze i druga opterećenja, a troškove su rezale znatno manje.

Zaključak trojice autora glasi: “Veliko pospremanje javnih financija na rashodnoj strani ne vodi nužno u recesiju i nije nužno ‘poljubac smrti’. Ako se dužnička kriza u Europi pogorša i ugrozi svjetski oporavak, znat ćemo tko je kriv: sadašnji europski lideri.”

Poučak vrijedi i za Hrvatsku, samo kad bi ga još hrvatski lideri pročitali i primijenili prije nego se ostvare crne ekonomske prognoze.

“Ovu ekonomsku krizu treba tretirati kao ratnu opasnost. A kad u ratu homogenizirate naciju i povedete je u pobjedu, pa i uz odricanja, ne gubite izbore. Podaci pokazuju kako je veći postotak vlada ostao na vlasti tijekom vremena kada se moralo rezati nego kad se samo trošilo na sve strane”, kaže Tica.