BANDIĆEV TUNEL Da se ostvario bilo koji od velikih projekata, već bismo se vozili prugom kroz Medvednicu, tramvajem do aerodroma i metroom ispod Trga

- Neću napraviti nijedan potez o luknjama kroz Sljeme dok ne pitam ljude s one strane brega kaj oni žele. Koliko znam, sada oni žele jednu luknju i tračničku vezu između zračne luke, Jelačić placa i Zagorja, Stubaka. Cijena? To bi bilo minimalno za ono što bi Zagreb i Zagorje dobili. Kada? U sedmom mandatu - ispalio je nedavno Milan Bandić i ponovno aktualizirao priču o tunelu kroz Medvednicu, još jedno od Potemkinovih sela zagrebačkog gradonačelnika.

Projekt je to koji bi doslovno spajao Medveščak s južne strane i Donju Stubicu, sa sjeverne, zagorske strane i koji se u proteklih 19 godina, koliko je Bandić na čelu Zagreba, najavljivao nebrojeno puta. Baš kao i metro s postajom ispod Trga bana Josipa Jelačića, sjevernom i centralnom cestovnom tangentom zagrebačkog prstena, podzemnim garažama ispod HNK-a i tržnice Dolac, projekta koji željezničku prugu deniveliraju pod zemlju od Branimirove ulice do Trga Franje Tuđmana, tramvajske linije koja će povezivati Kvaternikov trg i novu zračnu luku ili pak Zagreba na Savi.

Ti leteći cirkusi Milana Bandića, stavljeni pod egidu “za buduće generacije”, najavljuju se godinama, a da se barem jedan od njih realizirao ili barem krenuo u realizaciju, Zagrepčani i Zagorci već bi se devet godina vozili željeznicom i automobilom kroz utrobu Medvednice i jedva bi čekali sljedeću 2020. godinu, kada se prema projektu u promet trebao pustiti i treći tunel koji bi omogućavao jednosmjerni cestovni problem.

O projektu tunela kroz Medvednicu pričalo se godinama, najavljivao ga je predsjednik Tuđman, a onda je Bandić, početkom 2005. godine počeo najavljivati velebni projekt. Studiju cijelog projekta napravili su Prometni fakultet i Arhitektonski fakultet u suradnji s Institutom građevinarstva Hrvatske.

Prometni prsten

Taj projekt u brojkama izgledao je ovako.

Dužina planiranog tunela trebala je biti 6,5 kilometara, do 2010. trebao je imati jednu cijev za željeznicu i jednu za cestu s dvije trake. Tom cijevi išao bi dvosmjerni promet. Treća tunelska cijev trebala je biti gotova 2020. i ona bi omogućavala da tuneli za cestovni promet imaju dvije trake i da se jednim tunelom putuje za Zagorje, a jednim za Zagreb. Planirana cijena tunela s tri cijevi te 2005. godine bila je 381,6 milijuna eura, odnosno oko 2,82 milijarde kuna. Projekt s dvije cijevi stajao bi, prema tim planovima, 275 milijuna eura. Točno onoliko koliko je za Pelješki most ponudila kineska grupacija.

No, to nije sve.

Uz tunel, trebale su se graditi i pristupne prometnice pa bi tako, zajedno s tunelom, cjelokupna trasa imala 22 kilometra. Ona bi išla smjerom Mihaljevac, Dolje, stanica ZET-ove žičare, Jelenje vode i Stubičke toplice te bi završavala u Humu Zabočkom.

No, naravno, ni to nije bilo sve. Probijanjem tunela kroz Medvednicu ne bi se dobilo rješenje za prometne gužve koje bi se stvorile na sjevernim obroncima grada. Da bi se to riješilo, projektiran je centralni zagrebački prometni prsten, projekt koji se spaja na tunel, a uključivao bi spajanje prometnica Mihaljevca i Avenije Gojka Šuška, pa preko Borongaja do Avenije Grada Gospića te preko Radničke ceste i Save do Vatikanske aleje i Dugava. Ta produžena Vatikanska išla bi, pak, do Remetinca pa planiranim Jarunskim mostom do Fallerovog šetališta. Nakon toga, prema tom planu, išlo bi se prema Črnomercu, te kroz Müllerov brijeg i Bijenik do Dedića, odakle bi se novim tunelom išlo do Mihaljevca.

Vijadukti

Taj centralni prsten imao bi ukupno 31 kilometar i stajao bi 327 milijuna eura, a na njega bi se spajao još jedan krak vrijedan 127,7 milijuna eura koji vodi od Lučkog, preko Vrapča do Mihaljevca. Ni to nije sve! Na tunel bi se spajala i sjeverna tangenta, prometnica dugačka 27 kilometara, od čvora Zaprešić na autocesti Zagreb - Macelj do čvora Popovec na autocesti Zagreb - Varaždin i prema studiji imala bi čak 13 vijadukata i mostova! Cijena? 326 milijuna eura!