FUNDUS NA UDARU

Glodavci napali kostime za lutkarsku predstavu za djecu, a kazališni rekviziti i muzejsko blago u Blatu propadaju na vlazi

 
 CROPIX

Predstava “Snježna kraljica” u Zagrebačkom kazalištu lutaka otkazana je i maknuta je s blagdanskog repertoara jer su kostime i rekvizite uništili, ni više ni manje nego - miševi.

Informaciju je prvo putem Twittera prenijela teatrologinja Snježana Banović, doduše s pogrešnom informacijom da je otkazana “Božićna priča”, ali kako Jutarnji doznaje, miševi su doista umalo oteli Božić i uništili dio rekvizita koje Zagrebačko kazalište lutaka, kao i većina gradskih kazališta, ali i drugih institucija, čuva u skladištima u sklopu kompleksa nikad dovršene i ruinirane Sveučilišne bolnice u Blatu.

Što se točno dogodilo?

Kako doznajemo, “Snježna kraljica” sezonska je predstava, a svi rekviziti za nju izvan sezone, dakle u ljetnom razdoblju, čuvaju se u skladištima u Blatu.

Tomislav Krišto / CROPIX

Stigli miševi

Tako su se u nekom trenutku, zbog prilično loših uvjeta u skladištima koje je za institucije osigurao Ured za kulturu Grada Zagreba, u depo naselili miševi, odnosno, kako nam kažu u ZKL-u, ne jedan, nego cijela obitelj i ubrzo su počeli uništavati fundus. Djelatnici su za štetu doznali nakon što su rekvizite izvukli kako bi se pripremili za predstavu. Prostor su navodno raskužili, a oštećenu robu bili su prisiljeni baciti. Međutim, reporteri Jutarnjeg otišli su u Sveučilišnu bolnicu u Blatu kako bi provjerili kakvo je stanje s golemom količinom stvari koja se ondje čuva, barem do trenutka kad će se svi fundusi seliti u prostore, kako nam kažu, na Zagrebačkom velesajmu, koje je za institucije osigurao Grad.

Htjeli smo provjeriti kako se u ovom trenutku čuvaju stvari važne za gradsku kulturu. Situacija nije dobra. U kompleksu se trenutačno nalazi oko 50 skladišta koja se iznajmljuju različitim subjektima.

Kazališta, muzeji, ali i tvrtke koje se, primjerice, bave uvozom i prodajom bicikala ili alkoholnih pića, danas ondje skladište svoje stvari, i to u šikari obrasloj mahovinom, između hrđavih čeličnih konstrukcija, krhotina stakla, raznog krupnog otpada i građevinske šute koja je porazbacana svuda uokolo. Skladišta su hladna i mračna, a pod glavnog hodnika, s čije se lijeve i desne strane nalaze teretni prostori, mokar je od vlage. Posvuda su lokve, a u njima plivaju stiropor, karton i slični otpad.

I ne čini se kako privatni subjekti s gore opisanom atmosferom imaju problem. Njihova roba se, naime, vrti i prodaje, dolazi i odlazi. Iznosi se iz tih skladišta i trpa u viljuškare iz kojih će završiti na kamionu, a zatim na policama trgovina. Radnici su upravo to i radili u vrijeme kada smo mi bili u posjetu. Problem je, međutim, što se čini kako na to otpada manji broj skladišta - većina ih izgleda kao da je trajno ugostila stvari, pa i neke vrijedne artefakte, kao što bi bili dijelovi kazališnih scena ili muzejski primjerci iz Tehničkog muzeja “Nikola Tesla”. Neka skladišta iz tog niza, međutim, izgledaju kao da skladište smeće - u rasponu od starog televizora do pokvarenog hladnjaka - bez neke veće svrhe, skladištenja radi.

Tehnički muzej, očito, ovdje drži svoje stvari na koje ne računa u aktualnom postavu.

Tomislav Krišto / CROPIX

Kreće izmještanje

- U prostoru Sveučilišne bolnice čuvamo robusniju građu. Tamo držimo predmete koji su teški i veliki, koji nisu u dobrom stanju te zahtijevaju restauraciju i konzervaciju te one koje moramo otpisati zbog lošeg stanja. Međutim, zato što su iz drugih razloga u lošem stanju, ne zato što su zbog uvjeta u depou takvi postali. Daleko od toga da su uvjeti idealni. Velika je vlaga i to uopće nije prostor za depo, ali, eto, to je vatrogasna mjera, kako se kaže - rekla nam je ravnateljica Tehničkog muzeja u Zagrebu Markita Franulić. Dodaje kako je u planu izmještanje depoa.

- Svi zagrebački muzeji imaju isti problem i s Gradom Zagrebom. S Uredom za kulturu razgovaralo se o opcijama zajedničkog muzejskog depoa. Vjerujemo da bi bilo jeftinije i jednostavnije da se takav prostor sagradi nego da se adaptira neki postojeći jer govorimo o velikom prostoru za pohranu u kojem svaki muzej ima svoje uvjete u kojima čuva građu. Primjerice, zbog naše robusne građe nama treba veliki prostor u prizemlju i stručni standardi.

Nepostojanje i popunjenost depoa dovodi u pitanje i daljnje prikupljanje građe. Mi nismo u stanju primiti neki zrakoplov, lokomotivu ili autobus, primjerice. Imali smo ponudu jedne velike prikolice za vuču konja i morali smo je odbiti jer je nemamo gdje pohraniti - objasnila je Franulić.

Tomislav Krišto / CROPIX

Lusteri i stolovi

Kazališta, s druge strane, tu čuvaju dijelove scena, po svoj prilici od predstava koje trenutačno nisu na repertoaru. Jedno je skladište označeno slovima HNK, no tu su još neka, neoznačena skladišta koja sasvim izgledno pripadaju kazališnim kućama. Vidjeli smo u njima odbačene praktikablove, lustere, barske stolice, lutke, tepihe, fotelje, zatim jedan lijepi, starinski stol s ogledalom koji neupitno pripada scenskom aranžmanu.

Tehnički muzej “Nikola Tesla”, koliko smo vidjeli, tu drži niz nekakvih čudnih velikih željeznih naprava, koje bi mogle biti turbine ili tome slično, ali i automobile. Prave pravcate, nemarno odložene oldtimere koje može vidjeti svatko tko se prišulja kompleksu čuvaru iza leđa i zavuče unutra.

Naime, ulazi u ta skladišta su golema i posve propusna rešetkasta vrata zaključana lokotom. Pojedina su vrata zaštićena najlonskim vrećama. To, ipak, nije slučaj kod označenih skladišta Tehničkog muzeja, kao ni kod skladišta u kojem se čuva dio scenskog fundusa Hrvatskog narodnog kazališta.

Snježana Banović kaže kako je riječ o već poznatoj situaciji nebrige prema kazališnoj baštini koja je u vlasništvu Grada Zagreba. - Kostimi kazališta i dalje su na neadekvatnom mjestu, a struka godinama upozorava na taj problem.

Tomislav Krišto / CROPIX

Kazališta nemaju mjesta u svojim prostorima i trebalo bi im osigurati mjesta na kojima će čuvati svoj fundus. Grad Zagreb kao da nije svjestan te vrijednosti, jer da jest, sagradilo bi se središnje mjesto gdje bi se čuvao fundus svih kazališta. Mi smo nacija koja na prste jedne ruke može izbrojati kostime otprije stotinjak godina. Velika imena kostimografije odlaze s kazališne i životne scene, a njihovi radovi su prepušteni slučaju.

U svim uređenim gradovima postoje centralna mjesta gdje se drži fundus, mjesta na kojima su ljudi zaposleni i čiste, razvrstavaju te vode evidenciju o kostimima i ostalom. Tako je od Graza do New Yorka, s iznimkom Zagreba - kaže Banović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. travanj 2024 01:08