Gradski ga oci nazivaju “Hiltonom” za beskućnike. Dvokatni “Hotel Hotel” ima 24 trokrevetne sobe, četiri kupaonice s tuš-kabinama, TV salon u zajedničkom dnevnom boravku i suvremeno opremljenu kuhinju s velikom blagovaonicom. Moderan i suvremen objekt u Gradu su nazvali “čimbenikom koji će popraviti socijalnu sliku metropole” i korisnicima gradskih prenoćišta pružiti uvjete življenja dostojne čovjeka.
Prenoćište za beskućnike i socijalno ugrožene, koje se nalazi pokraj ustanove Dobri dom u Kosnici nedaleko od Domovinskog mosta, opremljeno je i ušminkano još prije 14 mjeseci, no taj je dom za naše sugrađane bez krova nad glavom, koji su se silom prilika našli na ulici, i dalje nedostupan.
Zašto?
Odgovor je jednostavan, obavijen misterioznom sintagmom koju u posljednje vrijeme najčešće nude gradske službe: neriješeni imovinsko-pravni odnosi.
“Početak rada ustanove ovisi o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa i o pribavljanju rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima koje izdaje Ministarstva zdravstva”, navedeno je u priopćenju Ureda za socijalnu zaštitu. Ministarstvo zdravstva pak u svom priopćenju tvrdi: “Osnivač ustanove Dobri dom još nije zatražio izdavanje rješenja za početak njenog rada”.
Život na prljavim pločnicima
Dok se gradske službe, nadležno ministarstvo i svi odgovorni napokon ne dogovore o datumu otvaranja prenoćišta u Kosnici, “Hilton” će i dalje zjapiti prazan i biti prepušten propadanju, a njegovi potencijalni stanari priželjkivati život bitno drukčiji od onoga koji provode na prljavim pločnicima, u mračnim pothodnicima ili u dotrajalim i pretrpanim gradskim prenoćištima.
Zagreb trenutno ima četiri smještaja za beskućnike: prenoćište Crvenog križa, prenoćište u Heinzelovoj ulici, prenoćište Sestara Majke Terezije u Jukićevoj ulici te prenoćište Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Rakitju.
Zima prijeti beskućnicima
Pokraj Glavnog kolodvora nalazi se prenoćište Crvenog križa. Tu spavaonicu, daščaru staru 60 godina, za svoje su potrebe sagradili njemački vojnici u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Iako postoji opasnost od urušavanja ili zapaljenja zbog zastarjelih i neodržavanih električnih instalacija, ta je daščara i danas dom za tridesetak socijalno ugroženih ljudi s društvene margine.
Još je otvoreno i oronulo prenoćište u Heinzelovoj ulici, nadomak nove zgrade Hitne pomoći, proglašene jednom od najljepših u Europi.
U tom trošnom objektu, gdje tužne ljudske sudbine čine atmosferu beznađa i očaja, trenutno boravi stotinjak “uličara”.
Gradski oci sjete ih se jedino za Novu godinu, kad im dođu u čestitarski posjet pa se s domaćinima za medijske potrebe naslikavaju uz pečeni odojak i blagdanske kolače.
Zima je duga, a meteorolozi za sredinu siječnja najavljuju novo zahlađenje i pad temperatura. Zima je sezona koja kosi beskućnike: iz cijelog svijeta dolaze vijesti o tome kako od hladnoće prvi stradavaju ljudi bez krova nad glavom: u Ukrajni i Poljskoj, primjerice, ove je zime od hladnoće umrlo nekoliko desetaka beskućnika. Čekamo li, možda, da se to dogodi i u Zagrebu, pa da “Hilton” za beskućnike napokon udomi one kojima je namijenjen?