Igre bez granica za osnovnoškolce, bojenje zidova u učeničkom domu, čišćenje vrta te druženje s korisnicima doma za starije osobe i gradnja šetnice u Sesvetskom Kraljevcu... To su samo neke od volonterskih aktivnosti u sklopu međunarodnog projekta “72 sata bez kompromisa”.
Oko 800 volontera prijavilo se ove godine u Zagrebu da u tri dana kroz 96 volonterskih akcija pokaže važnost volontiranja. Jedna od veselijih akcija bila je u Osnovnoj školi Augusta Harambašića, gdje su volonteri organizirali Igre za boravkaše za učenike od prvog do trećeg razreda. Iako je aktivnost trebala početi u 13 sati, mališani su pola sata prije stajali pred vratima i s nestrpljenjem čekali početak. Mateja Hrlec, koordinatorica grupe, kaže kako su pripremili dva sata zabave za male đake.
- Prvo smo pripremili kreativnu radionicu na kojoj smo se svi međusobno upoznali te izradili zajednički plakat koji je ostao u razredu. Poslije smo izašli malo van i napravili potragu za blagom, rekla je Mateja, dok su oko nje učenici trčkarali i lovili balone s nacrtanim osmijesima.
Upoznavanje ljudi
Malo više fizičkog posla, ali nimalo manje smijeha, bilo je u Učeničkom domu Maksimir, gdje su volonteri pomogli obnoviti prostor za druženje korisnicima doma. Obojili su zidove i pomogli u obnovi vrata. Iako većina njih nema nikakva iskustva u ličenju, to ih nije spriječilo da se ne okušaju u nečemu novom. Marija Prekodravec i Ivona Bajsić, učenice Isusovačke klasične gimnazije, sa svojim su razredom došle čak iz Osijeka kako bi se odazvale ovoj akciji.
- Ovo nam je prvi projekt u kojemu sudjelujemo kao udruga KVAS. Naš pater nam je rekao za akciju i mi smo se svi odlučili odazvati, rekla je Ivona te priznala kako je sada prvi put držala valjak u rukama, ali da joj je drago što je naučila nešto novo. Njeno mišljenje dijeli i Ana Kubosek, njihova koordinatorica.
Volonteri u Učeničkom domu Maksimir
- Cure nisu baš htjele ličiti strop, pa sam morala ja. Kapalo je po meni, ali ništa mi to ne smeta. Djevojke iz Osijeka su stvarno super, cijelo vrijeme su nasmijane i jako mi je drago da sam ih upoznala, kaže Ana te dodaje kako je upoznavanje novih ljudi jedna od čari volontiranja. Dodaje i kako je poanta cijelog projekta da akcije ostanu trajne, odnosno da volonteri nastave s volontiranjem i nakon što isteknu 72 sata.
Čak 94 akcije
Ove je godine druženje sa starijima bilo organizirano u Domu za starije osobe Trnje, gdje su volonteri najprije u petak uredili vrt, a zatim proveli subotu družeći se s korisnicima doma. Studentica Katarina Hrženjak volontiranjem se bavi od 18. godine, dosad je volontirala na Plavom telefonu i u udruzi Sve za nju.
- Volontirajući pomažemo drugima, ali i sebi. Nakon što provedeš dan s nekom starijom osobom ili pomogneš djetetu, imaš osjećaj da postaješ bolja osoba, kaže Katarina, koja je dosad radila sa svim dobnim skupinama, osim sa starijim ljudima, zbog čega se i prijavila da pomogne.
Zadovoljna je bila i 83-godišnja Nikolina, koja se uz djevojke osjećala puno mlađe: - One sa svojih 20 godina i ja sa svojih 80 nađemo se na 50, pa se odmah osjećam mlađe, kaže Nikolina te dodaje kako je starijima ponekad puno potrebniji razgovor od nekog lijeka.
Sjedište volontera je u Studentskom katoličkom centru Palma, gdje su se volonteri u petak i subotu brinuli da njihovi kolege na terenu ne budu gladni. U petak su kolegama napravili sendviče, a u subotu su im skuhali grah, dok su u slobodno vrijeme uređivali prostor oko kluba. Marija Blažeković već drugu godinu sudjeluje u projektu.
- Ove godine imamo 300 volontera više, a i povećao se broj akcija. Prošle godine smo imali 60, dok smo ove godine organizirali 94 akcije. Ove godine u projektu su nam se pridružili Zadar i Sinj, kaže Marija te dodaje kako joj je drago što je barem na 72 sata ova zemlja postala bolje mjesto.