POTRES U ZAGREBU

'JA SAM POSLJEDNJI STANAR ZGRADE U ĐORĐIĆEVOJ 8' Tužna reportaža iz potresom najrazorenije ulice: 'Čak se ni statičar nije usudio ulaziti u stanove'

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 24.03.2020. u 07:37

Davor Pongračić / CROPIX

 

Dan nakon razornih potresa u Zagrebu život se u hrvatskoj metropoli postupno počeo vraćati u normalu, koliko je to uopće moguće s obzirom na pandemiju koronavirusa.

Građana je na ulicama bilo vrlo malo, a ceste su bile prepune vojnika, vatrogasaca i pripadnika civilne zaštite koji su s ulica uklanjali krhotine. Brojne su zgrade okružene trakama kako bi se građane upozorilo da im ne prilaze jer su označene kao opasne zbog narušene statike. Najgore je stanje u Đorđićevoj, u strogom centru grada.

Sablasno prazna ulica i 24 sata nakon potresa, jučer, izgledala je kao da je netom bila izložena ratnom granatiranju. Posvuda su krhotine, a nekoliko automobila uništeno je do neprepoznatljivosti, zatrpani ciglama i kamenjem. Upravo u toj ulici stradala je 15-godišnja djevojčica koja je unatoč nadljudskim naporima doktora u Klaićevoj na kraju izgubila životnu bitku.

Kolona kombija

U Đorđićevoj stanara više nema. Doznajemo kako su ujutro stanari iz Đorđićeve 13 kombijem došli po najnužnije stvari. Na ulici je moguće susresti tek pokojeg novinara ili policajca. Većina zgrada označena je crvenom naljepnicom koja otkriva da je građevinski stručnjak obišao zgradu i ustanovio da su nastala oštećenja tolika da predstavljaju opasnost pa je zgrada neuseljiva.

Malobrojni prolaznici, uglavnom u automobilima, zaustavljaju se i šokirano gledaju razmjere štete na zgradi, netko i fotografira mobitelom.

- Ja sam posljednji stanar - kaže nam Aleksandar Brkljač koji je sa svojom suprugom upravo iznosio stvari iz stana u Đorđićevoj 8. Odlaze kod tete u Dubravu jer u zgradi više ne mogu biti. Strah ih je lopova koji bi sada mogli iskoristiti ovu situaciju, zbog čega su iz stana odlučili iseliti vrednije stvari. Dok nam pokazuje popucale zidove u svom stanu, kaže kako ni sam ne zna koliko će sve ovo trajati.

Davor Pongračić / CROPIX
 

- Rano ujutro bio je statičar kako bi procijenio stanje objekta. Nije se usudio ulaziti u stanove. To valjda dovoljno govori koliko je zgrada rizična - priča nam. Opisuje kako je izgledalo dramatično buđenje u nedjeljno jutro kada je prvi veliki potres pogodio Zagreb.

- Svi smo izašli na ulicu, pomagali smo jedni drugima. Na zadnjem katu zgrade žive dva invalida, nepokretni. Došao sam po njih, ali su mi rekli da se ne žele maknuti iz kuće. Tek je poslije, navečer, po njih došao kombi i otišli su u Njemačku jer su oboje njemački državljani - kaže Aleksandar Brkljač.

Njegova supruga Mirela pokazuje nam oštećenja u stanu u kojem se više ne može živjeti. Aleksandar objašnjava kako bi osobno najradije ostao kod kuće i spavao u dnevnom boravku jer vjeruje da neće biti novih jakih potresa. No, problem je što ne radi grijanje, a temperature su u Zagrebu ovih dana osjetno pale i u ranim satima zna prolepršati i koja pahulja snijega pa je prvu noć prespavao u zimskoj jakni.

- Idemo kod tete, živi u obiteljskoj prizemnici koja nije pogođena - kaže bračni par, a Mirela dodaje kako je već “veteranka” ovakvih situacija.

Urušena vrata

- Nije mi ovo prvi jaki potres, živjela sam u Beogradu kada su bili veliki potresi u Crnoj Gori.

FOTOGALERIJA: Đorđićeva ulica nakon potresa

 

Zgradu dalje susrećemo vrijednu mladu ekipu koja iznosi stvari. Ne predstavljaju nam se, ali doznajemo da rade u arhitektonskom birou koji je potpuno devastiran. Sreća u nesreći je što je potres bio tako rano ujutro kada nikoga nema na poslu.

- Da smo bili unutra, ne bismo mogli van jer su se vrata zaglavila zbog urušavanja - govore nam.

Rijetki su oni koji uopće žele pred objektive, ako koga u Đorđićevoj i uspijete susresti. Nervoza je velika. Svi se ipak slažu kako je najvažnije što su im glave ostale na ramenima.

- Ne brine me materijalno, sve ćemo ponovno sagraditi, ali čuvajte zdravlje, ono je najvažnije - govori nam stanar Đorđićeve dok pakira stvari i odlazi na sigurno.

Izdvajamo