REFORMA PRIJE REFORME

KADA BI BAR SVAKA ŠKOLA U HRVATSKOJ IMALA MAKAR JEDNOG OVAKVOG PROFESORA Ana i Antonija s učenicima snimaju filmove, osvajaju nagrade...

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 16.10.2018. u 12:46

Darko Tomaš / CROPIX

 

Javni nastup nije lak, pogotovo kad imaš 13 godina, a pred drugima moraš i svirati i pjevati.

A borba s tremom, iako teška, ponekad može biti smiješna pa su to iskoristili u Osnovnoj školi Grigora Viteza, gdje su učenici 7. i 8. razreda snimili film o svojem školskom bendu The Seven, koji su započeli upravo sa sirovim snimkama sa svoje audicije.

I pogodili.

Na snimanju su radili članovi benda Mak i Luna kao novinari i  učenik Sven Janči kao snimatelj. Uradak je prije koji dan nagrađen na malom DOKUArtu u Bjelovaru, a prije toga dobio je drugu nagradu žirija na 56. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece na Braču. Ovoga tjedna kreće i u kina na Festivalu prava djece, čiji će program pogledati oko 11 tisuća osnovnoškolaca.

Skrivenu kameru na audiciji, od koje je sve počelo, postavile su učiteljice Ana Bajo i Antonija Radoš, već poznate po svojim inicijativama. U školu na Kruge došle su raditi prije 11 godina, i to na isti dan, a otada ne odustaju od nauma da djeci prošire vidike, otvore mogućnosti i poglede na svijet, približe aktivnosti u kojima će uživati i koje će im biti korisne.

Darko Tomaš / CROPIX

Antonija Radoš (na slici slijeva) i Ana Bajo u osnovnu školu došle su prije 11 godina i otada ne prestaju razvijati kreativne radionice

 

Filmske festivale već su s učenicima obilazile prije dvije godine s filmom o dječaku Jorumu, organizirale su, primjerice, humanitarnu akciju za razminiranje Komareva, a u njihovoj je školi bilo veselo i kada su skupljali novac za bubnjeve koje danas koristi nagrađeni The Seven.

- Ideja o školskom bendu postoji već cijeli niz godina. Glazba nam je jako važna. Zapravo smo čekali da nam se poklope neke okolnosti, a prije svega smo čekali da nam dođu djeca koja znaju svirati instrumente - kažu učiteljice, koje današnje članove benda znaju od prvog razreda - Antonija im je bila učiteljica razredne nastave, a Ana im i dalje predaje matematiku.

Napravile su pravu, ozbiljnu audiciju, na koju je došlo dvadesetak učenika.

 

Drugačija svirka

Od odabranih je formiran bend, u kojem je na kraju ostalo sedam članova, zbog čega su si i nadjenuli ime. - Sva su djeca imala osnovno glazbeno obrazovanje, ali ono se uvelike razlikuje od vještina potrebnih za sviranje u bendu. Mogli su razumjeti notne zapise i izvesti neka klasična djela, no nisu znali odsvirati akord - kaže učiteljica Antonija, koja je i sama završila glazbenu školu pa razumije da je tamo fokus većinom na interpretaciji tuđeg sadržaja, a ne na osobnom pristupu glazbi.

No one su ih odlučile naučiti da glazbu počnu svirati drugačije. Najveći je problem na početku, prisjećaju se, bila lijenost, a istu su nam stvar rekli i učenici. Trebalo im je vremena da počnu vježbati doma, a da na probi potom zajedno sviraju već uvježbane pjesme. Međutim, učiteljice su ih uspjele motivirati, pa sada imaju uvježban repertoar od šest pjesama, s tim da su vježbali i na puno većem broju pjesama. Sviraju 'Seven Nation Army' od White Stripes, 'Zemlja' - EKV, 'Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj' - Daleka obala, 'Ti nisi tu' - Daleka obala, 'Teenager's - My Chemical Romance, 'Another Brick In The Wall '- Pink Floyd.

Ovo nije prvi put da su odlučile poraditi na dodatnoj glazbenoj edukaciji djece pa, primjerice, Ana već godinama na satu razrednika ima glazbenu abecedu.

- U petom se razredu sluša domaći pop-rock, u šestom strani rock, u sedmom Novi val, a završavamo s Bowiejem, Smithsima, The Cure… To je djeci super, a i roditelji nas podržavaju. Nije mi ideja da oni to nešto nužno slušaju, nego da otkriju što uopće postoji, da razmišljaju o tome što im se sviđa, a što ne - kaže učiteljica Bajo.

 

Koncert za roditelje

- Na početku nismo znali kako će bend uopće izgledati i hoće li opstati. Nismo čak ni imali sve instrumente, nedostajali su nam bubnjevi. Igrom slučaja moja je prijateljica prodavala bubnjeve pa smo se s njom dogovorili da ćemo ih uzeti i što prije smisliti kako ćemo ih platiti - nastavlja Ana Bajo, koja je inače i voditeljica filmske radionice. Stoga je u bendu prepoznala materijal za dobru snimku.

- Na kraju godine napravili smo koncert, gdje smo pozvali roditelje i prijatelje škole, napravili akciju za skupljanje novca za bubnjeve i - uspjeli - prisjeća se.

U njihovoj su školi takve akcije česte. Povezali su se i sa školom iz Komareva te organizirali akciju za razminiranje “Sedam po sedam”. Naime, jedan četvorni metar uklanjanja mina stoji sedam kuna pa su za taj novac, primjerice, fotkali polaroidom, izrađivali pletenice, prodavali biljke i masaže.

- Drago nam je kad ovakvim pothvatima uspijemo u školu dovesti lokalnu zajednicu, ali i svoju djecu osvijestiti o problematici koje možda inače nisu svjesni - ističu učiteljice.

 

Više od matematike

Povezale su se, među ostalim, i s udrugom Kolajna ljubavi pa su financirali jedno sirotište u Tanzaniji, a niz ostalih sportskih, volonterskih i humanitarnih akcija još je prilično duži od svega spomenutog.

- Ne mogu ni zamisliti da u školi isključivo predajem matematiku i da je to sav moj odnos s učenicima - otkriva Ana Bajo.

I ona i Antonija sve što rade rade u svoje slobodno vrijeme, a neuspješno su, kažu, pokušale ugurati razne aktivnosti u svoj službeni opis posla.

- Mi zapravo radimo reformu prije reforme. Školstvo je zastarjelo i u potpunosti je ostalo isključivo na dobroj volji nas koji izravno radimo s djecom jer je institucionalne podrške - nema. Zatrpani smo papirologijom i sve se svodi na odrađivanje programa. Nema nikakvog poticaja da djecu dodatno naučimo, zainteresiramo za nešto ili osvijestimo o problemu - žale se učiteljice, koje nisu izgubile entuzijazam.

- Ako si pravi učitelj, moraš pronaći način kako da sebi napraviš neki gušt i da se vratiš do onog razloga zbog kojeg si se uopće odlučio posvetiti tom zanimanju - zaključuju.

Izdvajamo