Advent je neslužbeno krenuo, a pripreme su kod ugostitelja došle do finiš faze. Vrijeme je za obraćanje pažnje na detalje, dekoriranje kućica, ali i borbu s tehnikalijama - kako na temperaturi oko nule zadržati kvalitetu tijesta za pizzu koje bi se trebalo čuvati na oko 20 C°, gdje nabaviti grijalice koje su jake, a opet stanu u adventsku kućicu, što učiniti s kabelima dekorativnih lampica koji ne bi trebali biti na vlazi.
Ipak, većina vlasnika i radnika završne radove obavlja s osmijehom na licu i entuzijazmom oko toga da će baš njihova ponuda biti hit.
Vege lepinje
U Veganšpeku, recimo, veselo nabrajaju priloge koji će ići uz njihov sendvič u lepinji s masnoćom od čvaraka - bučine i suncokretove sjemenke, mlada zelena salata, ukiseljena repa, aromatizirani ljubičasti luk, mladi špinat, dimljeni tofu...
- Imamo i četiri vrste dipa, sve radimo doma i svi su veganski, kao i svi prilozi. Drugo jelo nam je falafel, a umjesto njega se može izabrati i marinirani tempeh, odnosno fermentirana soja. Imamo i bakalar u pivskom tijestu, koji također ide s prilozima. Uglavnom, išli smo na klasične okuse zime, koje smo upakirali u naše prepoznatljivo ruho - priča nam Karolina Blažeković pa dalje objašnjava koncept Veganšpeka, restorana koji je ove godine prvi put na Adventu. Ideja je da u ponudi uvijek bude barem jedna riblja, jedna mesna i jedna veganska meni opcija. Uz njih, može se popiti i veganska topla čokolada od njihova domaćeg bademova mlijeka, ali i tequila verzija rakije, kako je u šali zovu. Riječ je zapravo o kuhanoj rakiji uz koju se dobije češnjak, koji se potom umoči u med, pojede, pa se popije rakija, slično kao što se tequila pije s limunom i solju. Kažu da kombinacija ne samo da je fina, nego i čuva zdravlje, a zahvaljujući češnjaku i tjera zle duhove.
Uvod u biznis
Prvi susjedi Veganšpeka na Fuliranju također su vrlo vedra ekipa. Još nemaju svoj restoran izvan Adventa, ali ga planiraju otvoriti, a kućica im je svojevrsni uvod upravo u taj potez. Iza Ateliera Køkken stoje dvije djevojke - Marta Ušljebrka i Daniela Golac - prva kuharica, druga somellierka, a obje zaljubljenice u Dansku.
- Skupa smo stažirale u Amassu u Kopenhangenu kod chefa Matthewa Orlanda, nekadašnjeg headchefa Nome, pa smo odlučile da želimo donijeti dašak jedne od najsretnijih zemalja na svijetu i u Hrvatsku - priča nam Marta dok pokazuje domaći kruh od kiselog tijesta, komplet rađen od kvasca, koji je taman stigao u njihovu kućicu. - Njihova se kuhinja zasniva na fermentaciji i kiseljenju, što je nama vrlo strano - objašnjava pa ističe da ju je upravo to i privuklo.
- Takva je jela jako teško raditi jer jedna gljivica više može pokvariti sve, što mi je vrlo izazovno - objašnjava. Svoj prvi meni ipak će malo prilagodili hrvatskim pojmovima - tu će, među ostalim, biti kobasice bojane ciklom, zaseka iliti namaz od čvaraka, kuhana šunka s hrenom te kajzeršmarn - staro zagrebačko, odnosno austrougarsko jelo slično razlomljenoj palačinki koja se karamelizira i posipa štaub šećerom, a oni će je posluživati i s mousseom od jabuke i drugim dodacima. Zanimljiva će biti i karta pića. Među ostalim nudit će glog, kuhano vino s votkom koje u sebi ima i bademe i grožđice, tako da se i pije i jede, te poseban danski punč, koji oni ne piju s alkoholom, ali će u Atelieru Køkken biti dostupan u obje varijante. Marta nam je ispričala kako je uopće, inače po zanimanju modna dizajnerica, dospjela u Dansku i zaljubila se u njihovu kuhinju.
Mi Skandinavci
- Klopa i kuhanje me uvijek zanimalo pa sam otišla stažirati u Noel. Jednom prilikom tamo je stigla cijela danska postava jer smo radili jedan privatni party. Sprijateljili smo se pa sam za svoj rođendan išla u posjet, a i dogovorila stažiranje, na kojem sam bila pola godine. Fascinirala me ne samo njihova hrana, nego i njihov održivi način življenja. Imaju certifikat da im je 99,9 posto toga što izađe iz kuhinje organski, sve rade sami, uzgajaju u svojim plastenicima... - priča chefica, koja planira isti princip slijediti i u svojem budućem restoranu u Tkalčićevoj, koji otvara iduće godine. Sve će, najavljuje, biti organski, a čak i vina prirodna.
- Bit ćemo koncentrirani na fine doručke i bruncheve. Mislim da to Zagrebu zaista fali. Nemaš gdje pojesti, recimo, fini tost s avokadom ili eggs benedict - objašnjava Marta, ističući da nakon Adventa, a prije otvorenja, ide na edukaciju Richardu Hartu, jednom od najpoznatijih chefova u svijetu koji se bavi kiselim tijestom, a koji je, među ostalim, osmislio sva jela od kruha za kultnu Nomu. - Bit ću tamo dva ili tri tjedna. Želim dobiti njegov starter, koji je jako star, pa možemo krenuti u nove pobjede - zaključuje.
Richard je prvi Nizozemac koji radi na Adventu: Zaljubio se, preselio u Hrvatsku pa na Strossu otvorio kućicu
- Moj je najjači adut sate sendvič, osmislio sam ga da pokori sve kobasice na Adventu - govori nam kroz smijeh Nizozemac Richard Heins, prvi stranac koji se odvažio otvoriti svoju adventsku kućicu. Iako je u Zagreb došao iz Amsterdama, prodavat će indonezijske delicije, no - jedno po jedno.
- Razlog zbog kojeg sam došao u Hrvatsku stoji pokraj mene - priča nam pa pokazuje na svoju djevojku, inače IT-jevku, koju je prije četiri godine upoznao u Beču.
- Ma, bio sam baš raspoložen za avanture. Skupa smo došli do zaključka da se moram preseliti, pa sam dao otkaz, prodao kuću i došao ovamo. Prva je godina bila praznička, upoznavao sam se sa svime i uživao. No onda je došlo vrijeme kad sam morao nešto i zaraditi - prisjeća se Richard svojih hrvatskih početaka. Želio je nešto čega kod nas nema.
- U Nizozemskoj je putujuća hrana normalna stvar, no ovdje toga nema. Odlučio sam dodati vrata i bar jednom triciklu te tako stvorio svoj putujući mini restoran - priča. S njim je obilazio većinom festivale, a ljudi su ga i unajmljivali.
- Iznajmljujem tricikl na partijima, team buildinzima, hipsterskim vjenčanjima i proslavama rastava - šali se. Uskoro planira tražiti i dozvolu od Grada da ga vozi svuda uokolo. Dotad, smjestio se na Strossmayerovu šetalištu, gdje je njegova Apululu kućica.
- Indonezija je bila nizozemska kolonija u 17. stoljeću pa je odatle hrpa mojih prijatelja rođenih u Amsterdamu. Imaju fenomenalnu kuhinju! Majke mojih prijatelja uvijek su kuhale. Kad kažem uvijek, mislim doslovno uvijek, jer je indonezijska kuhinja bazirana na jelima koja zahtijevaju, recimo, pet sati kuhanja za jedan sat večere - smije se Richard. S vremenom ih je i sam naučio pripremati, a poslije i pretvorio u već spomenuti biznis. Za Advent je neka od jela prilagodio hrvatskim prilikama.
- Sate s piletinom u umaku od kikirikija stavio sam u sendvič da ga se može jesti i u hodu. Imam i rendang curry, također pogodan za kretanje, ali i bami goreng, koji je jelo na tanjuru. To su zapravo prženi rezanci s povrćem, začinima i travama. Kao špageti, ali puno bolje - kaže. Većinu sastojaka nabavlja u trgovini azijske hrane na Pešćenici. U njoj su svi sastojci uvezeni iz Nizozmske.