Meni je to bilo potrebno i oni su uskočili bez razmišljanja. Taj osjećaj da je netko tu, da je spreman pomoći bez obzira na sve, pamti se cijeli život. Njihovo veliko srce bilo je dovoljno da im se priključim i da zajedno krenemo mijenjati kvart.
A Ivani Smrečki su te 2009. godine trebala nova invalidska kolica. Stradala je u prometnoj nesreći, a nakon pet godina stara kolica trebala je zamijeniti novima. Cijena od 25 tisuća kuna, i uz sufinanciranje HZZO-a, poprilično je visoka, a da taj financijski teret njena obitelj što lakše podnese, pobrinuli su se dečki s Knežije.
Oni su Ivan Saudat, Ivan Brandt, Hrvoje Pinjušić i Mario Tomas, ekipa koja je Knežiju odlučila promijeniti i s njezina imena maknuti stigmu kvarta poznatog po organiziranom kriminalu.
Upravo su završili s poslom oko “Jeseni na Knežiji”, kvartovske manifestacije koju su organizirali zajedno s Vijećem Gradske četvrti i Centrom za kulturu Trešnjevka. Dečki su bili zaduženi za sportski program cijelog događanja jer je upravo sport bio zamašnjak promjena u tom kvartu. Kako to uglavnom bude, cijela ideja dogovorena je na jednoj kavi.
- Znali smo da jedino kroz sport možemo skupiti novac pa smo 2009. godine odlučili organizirati nogometni turnir Knežija Cup. Mnogi nam nisu vjerovali, no na kraju smo uspjeli. Kucali smo na vrata svima po kvartu, od stanara do tvrtki i kafića, i uspjeli. I, naravno, do danas nismo stali - priča Mario Tomas, jedan od pokretača cijele ideje.
Odmah naglašava kako cijelu ekipu ne čini njih petero, nego iza cijelog projekta stoji više ljudi, poput malonogometnog reprezentativca Jakova Grčića i košarkaša Damira Markote. Dosad su taj turnir organizirali pet puta i uvijek je imao humanitarni karakter. Osim Ivani Smrečki, koja je sada neizostavni član ekipe, do danas su financijski pomogli dvjema obiteljima čije su kćeri oboljele od bakterijskog i gnojnog meningitisa, ali i Osnovnoj školi Horvati kojoj su poklonili interaktivnu ploču i svu moguću fizikalnu opremu za pomoć djeci s cerebralnom paralizom.
Osim toga, u potpunosti su uredili školsko igralište, obojili golove, podigli i obnovili školsku ogradu. I bez obzira na to radi li se o Danu škole ili župnom blagdanu, oni su uvijek na raspolaganju, usprkos obavezama na poslu ili ispitima na fakultetu.
- U početku smo sve financirali sami, no kad su ljudi vidjeli što radimo, svi žele pomoći. Posebice kad vide da se mi odričemo svog slobodnog života u korist kvarta u kojemu živimo. Tako nam netko donese boje za farbanje, netko drugi je električar ili varilac, pa i on uskoči, treći nam skuha kavu ili donese ćevape. Naravno, uskaču i roditelji, župa, škola - kaže Ivan.
Zbog brojnih aktivnosti koje imaju u planu, posebice oko komunalnih problema, poput novih staza za osobe s invaliditetom, lani su odlučili ući i u Vijeće Mjesnog odbora Knežija. Na kampanju su potrošili 200 kuna i uspjeli.
- Kvart je naš i želimo maknuti stigmu koju ima. To je naš cilj i nećemo odustati - poručili su za kraj dečki s Knežije.