Roditelji s djecom iza stakla da ne ometaju misu

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 04.03.2008. u 08:00

Župa sv. Terezije od Djeteta Isusa u Miramarskoj ulici sljedeće godine trebala bi nakon 72 godine dobiti crkvu koja bi zamijenila dosadašnji mali prostor pastoralnog centra, a bit će to i prva crkva na području Zagreba koja će imati odvojeni prostor za roditelje s djecom. Posebnost crkve bit će staklena stijenka u dužini od oko pet metara koja će odvojiti prostor za župljane, odnosno roditelje s djecom od ostalih vjernika na misama.

Kako nam je najavio župnik Antun Vukmanić, zemljište za modernu građevinu već je dobiveno nagodbom s Gradom koji je na taj način Biskupiji nadomjestio oduzeta nacionalizirana zemljišta te je predan i zahtjev za građevinsku dozvolu.

- Namjera nam je iza prozirne stijenke ugraditi zvučnike kako bi roditelji mogli potpuno sudjelovati u euharistiji, a njihova djeca koja su često razigrana i koja nerijetko zaplaču ne bi ometala službu ostalih župljana. Nisam čuo da to postoji u nekim drugim crkvama, no mislim da bi sve moderne crkve to trebale imati - rekao je župnik Vukmanić te dodao kako je dosta teško služiti misu u sadašnjem pastoralnom centru koji sam po sebi nije predviđen za liturgijska slavlja. Kako kaže, zbog neadekvatnog prostora centra ljudi nerijetko stoje u nizu kako bi mogli sudjelovati na misi.

- Oni koji sjede u zadnjim dijelovima ne mogu normalno pratiti misu jer ne vide oltar niti dobro čuju. U crkvi ćemo imati tri kružna djela klupa kako bi prostor bio akustičan i kako bi vjernici, gdjegod sjedili, mogli najnormalnije i vizualno sudjelovati u misi. Centar bi trebao služiti za okupljanja u povodu  vjeronaučnih predavanja ili koncerata, a ne za mise i stanovanje. Jedna od soba ima vrata koja direktno izlaze u prostor centra, a sam živim u prostoru koji je trebao biti namijenjen za knjižnicu zbog čega je cijela jedna strana otvorena prozorom, što nije ugodno - rekao je župnik Antun Vukmanić te dodao kako centar postoji od 1998. godine, dok su prije toga župljani koristili kapelu časnih sestara Klanjateljica krvi Kristove koje su u neposrednom susjedstvu.

U tu kapelicu stalo bi svega 50 župljana, a u crkvu će stati oko 400-tinjak vjernika te će postojati i dnevna kapelica za stotinjak ljudi.

- Mala kapelica u sklopu crkve poslužit će za skromnija okupljanja kao što su mise u povodu pogreba - rekao je župnik te objasnio kako time planiraju štedjeti na potrošnji električne i toplinske energije. Osim crkve, bit će izgrađen i župni dvor te će iza nje postojati i zeleno dvorište za obrede na otvornom.

Hodnik s TV-om za vjernike u franjevačkj crkvi na Kaptolu

Već dugi niz godina, kako nam je rekao fratar Juraj Vrančić, njihovi vjernici mogu gledati izravan prijenos mise u hodniku koji je paralelan s glavnim dijelom crkve.

- Prošle godine smo nabavili veći monitor te smo ga postavili više kako bi svi mogli dobro vidjeti prijenos mise. Imamo jednu kameru koja je postavljena tako da izbliza pokazuje oltar. Tu su najčešće roditelji s djecom koja su često razigrana, a kako ima mjesta u samoj prostoriji, nerijetko i trčkaraju, a opet ne ometaju misu - rekao je fra Juraj Vrančić iz franjevačke crkve na Kaptolu.

Kineski zid za kraljevstvo nebesko

Kolumnist Jutarnjeg lista smatra da je ova odluka u suprotnosti s evanđeljem

Tor, kavez, barijera, ma kako god nazvali stakleni zid kojim se planira ograditi djecu od oltara u budućoj crkvi, nije samo jedna od najnehumanijih ideja nego je i u apsolutnoj suprotnosti s evanđeljem. “Pustite malene k meni jer njihovo je kraljevstvo nebesko”, govori Krist u Evanđelju po Luki i slično ponavlja u Mateju i Marku.

Premda se reci iz evanđelja mogu shvatiti i preneseno i doslovno, u ovom konkretnom slučaju doslovna primjena bila bi primjerenija. Jer bi poput čekića trebala rasprnuti ideju o staklenom zidu, koji nije samo izraz arhitektova nadahnuća i župnikove praktičnosti nego i najbolja ilustracija duhovnog gliba u koji je zapala moderna Crkva.

Osobito ona u gradu, jer što bi dali seoski župnici da im se djeca igraju i puzaju pred oltarom tijekom mise. Odnosno, može li se izmjeriti sreća onih koji tu blagodat imaju? I nikad im na um ne bi palo podizati “kineski zid” prema kraljevstvu nebeskom. Sve se da sažeti u anegdotu jednog poznatog propovjednika, koji kada je prijekorno upitao jednu curicu: “Zašto ti trčiš u vrijeme mise dok svi sjede?” dobio odgovor: “A zašto ti pričaš dok svi šute?” (Darko Pavičić)



Anamarija Vujaklija

Izdvajamo