Brinu li stanari zagrebačkog centra dovoljno o svojim nekretninama?
Nitko ne vidi što točno rade u samoći svoga doma, no ako za kriterij uzmemo novac od pričuve, ispada da su ipak svjesni da u starije nekretnine treba i više ulagati.
Tako barem ispada prema podacima koje je Jutarnji list prikupio od Gradsko stambeno-komunalnog gospodarstva, koje upravlja dobrim dijelom zagrebačkih nekretnina.
Točnije, pod njihovom se upravom u samom centru grada nalazi 1651 stambeni ulaz, što s obzirom na ukupan broj ulaza, 9879, čini 17 posto ukupnog broja objekata pod upravljanjem tvrtke u gradskom vlasništvu.
GSKG smo tražili da nam dostavi podatke o prosječnim iznosima pričuve koje suvlasnici stanova za svoje nekretnine plaćaju na razini cijeloga grada, a potom izdvojeno prosječan iznos koji se na ime pričuve uplaćuje u centru. Prema podacima koje su nam dostavili, stanari Donjeg grada za svoje nekretnine uplaćuju znatno više iznose.
Minimalni iznos
Točnije, prosječna pričuva po metru kvadratnom na području centra Zagreba je za čak 41 posto viša od prosječne zagrebačke pričuve.
I dok prosječni Zagrepčanin tako mjesečno na ime održavanja zajedničkih dijelova zgrade, barem kad su u pitanju objekti pod GSKG-om, uplaćuje 3 kune po metru kvadratnom, ta se svota u centru grada penje na prosječnih 4,25 kuna po metru kvadratnom, dakle kunu i 25 lipa više.
Ono po čemu su vlasnici stanova i poslovnih prostora u centru grada nešto lošiji od ostalih suvlasnika jest spremnost plaćanja pričuve, iako razlike ovdje suštinski nisu jako velike.
Naime, kako su nam objasnili iz GSKG-a, naplata pričuve za zgrade pod njihovim upravljanjem prilično je visoka, iznosi 95,3 posto, no u centru grada pričuvu uspijevaju uredno naplatiti od 92 posto korisnika, što je nešto manje od prosjeka, ali ipak ne alarmantno.
Željeli smo potom provjeriti i tezu prema kojoj je na području grada, a to se posebno potenciralo nakon potresa, priličan broj nekretnina za koje stanari inzistiraju na plaćanju minimalnog zakonskog iznosa pričuve.
Taj je iznos propisan na razini 1,53 kune po metru kvadratnom, no sudeći prema podacima glavnog gradskog upravitelja, ni ovdje podaci nisu alarmantni.
Naime, na području centra minimalni iznos pričuve trenutno se naplaćuje samo za 69 ulaza, odnosno 4,2 posto stambenih objekata Donjega grada, no s obzirom na činjenicu da minimalni iznos pričuve na razini cijelog Zagreba plaća samo 290 objekata, donjogradski udio u njemu je poprilično velik - na njega otpada čak četvrtina objekata.
Opomene i ovrhe
Kad su u pitanju opomene pred ovrhe i ovrhe zbog neplaćene pričuve, ovdje je udio suvlasnika iz centra prilično visok.
Naime, prema podacima iz listopada 2019. godine, na razini cijeloga grada GSKG je na ime neplaćene pričuve poslao ukupno 27.340 opomena, od čega je na područje centra odaslano njih 4100, odnosno 15 posto.
Saniranje posljedica
Istovremeno, s istim datumom gradski je upravitelj pokrenuo 10.349 rješenja o ovrsi za neplaćenu pričuvu i režijske troškove, od čega se na nekretnine na području centra odnosilo njih 1976, dakle 10 posto.
Jednostavnije rečeno, svaka šesta opomena i svako deseto rješenje o ovrsi zbog neplaćene pričuve odlazi u ruke suvlasnika koji obitavaju na području centra grada, iz čega je moguće zaključiti da se dio njih nešto češće nego što je to uobičajeno opire plaćanju svojih obveza.
Prema riječima direktorice Colliersa Vedrane Likan, statistika je, s obzirom na česte povike protiv načina na koji o svojim nekretninama brinu stanari centra, pomalo iznenađujuća, iako veće izdavanje za zgrade na područjima starijih dijelova grada načelno ne bi trebalo čuditi.
“Logično, nekretnine su ovdje starije, zahtijevaju više ulaganja, stoga je za očekivati da su izdvajanja po kvadratu za njih nešto veća nego što je to uobičajeno u zgradama novije gradnje. Pritom treba uzeti u obzir i činjenicu da stanovi u centru u prosjeku imaju veće površine nego oni u novijoj gradnji, pa treba gledati kakvo je financijsko opterećenje po kućanstvu, a ne samo po kvadratu. Potres nam je vjerno dokazao da su za adekvatno održavanje zgrada u centru grada potrebna daleko veća briga i veća davanja od onih koje ova statistika pokazuje. Jedno je sigurno - za saniranje posljedica od potresa suvlasnici će, uz subvencionirana sredstva, morati uložiti i vlastita sredstva u svoju zajedničku imovinu da bi zadovoljili minimalne kriterije sigurnosti i kvalitete života u svojim zgradama, vjerojatno kroz kredite, odnosno povećanje pričuve. S obzirom na dominantnu dobnu i imovinsku strukturu stanovništva u centru, možemo očekivati njegovu obnovu dva scenarija”, tumači Likan.
Prvi, nastavlja, pretpostavlja više suvlasnika koji financijski ne mogu izdržati plaćanje veće pričuve, zbog čega se grad ne obnavlja ili pak obnavlja samo točkasto. Drugi scenarij pretpostavlja situaciju u kojoj će stanari koji ne mogu platiti obnovu prodati svoje stanove, a centar grada postepeno promijeniti strukturu stanovništva, ali biti obnovljen u kraćem roku.
“Za očekivati je da ćemo svjedočiti nekoj kombinaciji dva scenarija. Ako gledamo sa svjetlije strane, neka prvi korak bude da vlasnici prihvate svoju odgovornost prema vlastitoj, kao i prema zajedničkoj imovini svih suvlasnika. A onda, da su subvencije za obnovu dostupne, krediti za obnovu povoljni, a radovi, roba i usluge potrebni za obnovu i održavanje vođeni tržišnim zakonitostima”, zaključuje Likan.