U Zagrebu umjesto Markove crkve - tržnica; u Preradovićevoj javno plivalište

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 17.07.2007. u 11:45

Umjesto parka na Zrinjevcu - golemi neboder sa 20 katova, na mjestu klizališta i sportskog centra na Šalati - finski arhitekt Alvar Aalto 30-ih godina trebao je sagraditi veliki klinički centar sa 27 bolničkih zgrada.

Umjesto mjesta za ispijanje kave u Bogovićevoj, Zagrepčani su još 1929. trebali dobiti preteću današnjeg multimedijalnog centra s kinodvoranama i plesnim salama, a po tom projektu Josipa Pičmana današnji Zakladni blok trebao se protezati od Ilice do Tesline ulice, a lijek za sparinu gradskog asfalta trebao je biti natkriveni javni bazen u Preradovićevoj ulici.

Gradnjom ovih arhitektonskih projekata šetnja gradom te posebice špicom mogla je biti potpuno drukčija, a za Jutarnji list arhitekt Maroje Mrduljaš otvorio je Arhitektonski arhiv i izvadio prašnjave te odavno zaboravljene projekte zbog kojih bi, da su se ostvarili, Zagreb izgledao potpuno drukčije.

- Provedbom projekta Drage Galića 1940. godine sagradio bi se veliki hotel sa 20 katova u Preradovićevoj ulici. Uz njega se trebalo graditi i veliko javno natkriveno plivalište. Galić je predvidio pomični stakleni krov što je bila tada ne samo domaća nego i europska inovacija - rekao je Maroje Mrduljaš.

S urbanističkom vizijom Vladimira Antolića 50-ih godina se trebao sagraditi neboder na Zrinjevcu, a Novi bi Zagreb, da se ostvario projekt J. Bakeme, dobio veliki središnji prostor s mnogim kulturnim sadržajima, te bi time postao pravi grad, a ne kao danas velika spavaonica.

- Žao mi je što se sagradila ovakva Esplanada jer je Loos imao izvrstan projekt modernog hotela, a 1990-ih se sagradio bezlični Sheraton iako je postojao odličan projekt Crnkovića i Kasanića - kaže Mrduljaš naglašavajući kako se “kopajući” po starim projektima Zagreba može zaključiti da se najviše može žaliti za propuštenim prilikama i nedovršenim “ruglima”.

- Uz Sveučilišnu bolnicu, brojne započete pa nikada dovršene kuće uz Ljubljansku aveniju, “trn u oku” je i Dinamov stadion. Kako je taj projekt Vladimira Turine bio premalen za današnje potrebe, bilo bi daleko jeftinije i brže da se stadion ostavio onakvim kakav je bio, te da se na drugom mjestu sagradio novi veliki stadion - kaže Mrduljaš objašnjavajući kako je Novi Zagreb bio moguća lokacija “tvornice nogometa”.

Mrduljaš smatra da je veliki propust što se Ostrogovićeva gradska vijećnica nije dovršila gradnjom pripadajućih sadržaja i nebodera, da Kockica Ivana Vitića nije dobila svoju veliku dvoranu za sastanke i kongrese, te da se nikada nije dovršio Turinin Centar za zaštitu majki i djece.

- Svi ovi neostvareni projekti koje je i Tomislav Odak skupio u svojoj knjizi Neostvarenih projekata 20. stoljeća su nedosanjani snovi i teško je reći bi li bilo dobro da su se svi oni realizirali. Mnogi nisu sagrađeni zbog premalo novaca, političke volje, ali i zbog tehničkih mogućnosti gradnje - kaže Mrduljaš dodajući kako je najveća sreća što se vladin projekt gradnje na Savi nikada nije dogodio jer bi inače uništio mnoge prostore rezervirane za sport i rekreaciju.

Šteta što se nije dovršilo

Kongresna dvorana pokraj Kockice

Centar za zaštitu majki i djece

Neboder uz Gradsko poglavarstvo

Propuštene prilike

Zakladni blok - kinodvorane između Ilice i Tesline

KBC Šalata umjesto sportskog centra

Moderni hotel Esplanade i Sheraton umjesto današnjih

Nerealizirani projekti

Središnji kulturni centar Novog Zagreba u Sigetu

Neboder u Preradovićevoj

Rekonstrukcija ulice Hrvatske bratske zajednice

Vlada na Savi

Avangardne lebdeće kuće

Avangardni projekti plutajućih i lebdećih kuća Andrije Mutnjakovića i Vojtjeha Delfina eksperiment su arhitekture 60-ih godina. Arhitekti su izmišljali nove mogućnosti grupnog stanovanja, a one nikada nisu bile ni zamišljene da se sagrade nego samo da zagolicaju maštu. 

Boba Blašković

Izdvajamo