- Vikend je. Građani piju kavu u omiljenom kafiću, čitaju novine, nakon toga odlaze do cvjećarnice i kupuju buket kojim će razveseliti najbliže. Na povratku kući poslušaju nekoliko pjesama u izvedbi dječjeg zbora. Takva je bila moja vizija Kvaternikova trga kada sam krenuo s izradom projekta, prije 20 godina - prisjeća se arhitekt Miroslav Geng, autor idejnog rješenja Kvatrića.
Deset godina kasnije uređenje je dovršeno, a među građanima se proširilo nezadovoljstvo. Prazan, taman, bez sadržaja, prljav, neki su od “epiteta” kojima ga opisuju u međusobnoj komunikaciji. Prema nekom informacijama, trg se čisti samo jednom godišnje.
- Otkad je Kvatrić preuređen, izbjegavam ga u širokom luku. Jako je prazno i beživotno. Smatram da bi bilo bolje da su posadili mnogo zelenila i stvarno doveli neke sadržaje na ove prazne pozornice. Da ne govorim koliko je prljavo... Kvatrić se valjda sviđa samo golubovima - nezadovoljna je 30-godišnja Kristina.
S njom se slaže i Maja Cvijanović koja se ne sjeća da se na Kvatriću ikada događalo nešto zanimljivo mladim naraštajima. Obje se slažu da je najgore ljeti, kada se tamna površina zažari.
Miroslav Geng Kvatrićom prolazi na dnevnoj bazi. Pitam ga smeta li mu što su toliki ljudi nezadovoljni njegovim projektom.
Stup
- Znate kakvi su ljudi, nikada neće biti zadovoljni. U globalu, da, ovako sam zamislio Kvatrić. No, kada počnem razmišljati o detaljima, shvaćam zašto se nekima ne sviđa. Meni osobno također smetaju ružne tende na cvjećarnicama, terasa koja ometa otvorenost trga, podređenost prometu i stup koji nikada nije zaživio, no to nije razlog da se pljuje po cijelom projektu - smatra Geng.
Uređenje Kvatrića stajalo je više od 40 milijuna kuna, a najviše je otišlo na dvoetažnu podzemnu garažu. Urbanist Vedran Ivanković kaže kako je sama garaža prevelika, a čini mu se kao da se ulazima u nju podredilo cijelo uređenje Kvatrića.
- Arhitekt je talentiran, no izvedba je tek djelomična. Dojmu zatvorenosti pridonosi i crna, netransparentna boja. Smatram da ni prometno ni estetski nije ništa bolje nego što je bilo prije rekonstrukcije - rekao je Ivanković.
Profesor na Arhitektonskom fakultetu Mladen Obad Šćitaroci napominje da je samo uređenje Kvatrića bilo kompleksno jer je riječ o prostoru gdje se slijevaju dvije urbanistički važne ulice avenijalnog karaktera (gradske dijagonale - Heinzelova i Šubićeva), Maksimirska i Savska kao nekadašnji i današnji ulazi u grad i prometne gradske ulice.
Krematorij
- No, najveći je problem što je vanjski dio trga nakon uređenja ostao hladan, odviše tehničko-funkcionalan i ne stvara kod ljudi želju da se na njemu zadržavaju. Nekadašnja tržnica ih je zadržavala i okupljala, a sada se trgom samo prolazi. Čak i staklene cvjećarnice pridonose dojmu groblja ili krematorija kako se kolokvijalno naziva Kvatrić - smatra Šćitaroci.
On sam razmišlja o modelu rješenja s dva koncentrična dinamična prstena (prometni prsten i prsten lokala u prizemljima zgrada), sa statičnom unutrašnjom jezgrom (ploha trga) te živim podzemljem (prenamjena garaže ili barem jedne etaže garaže). Smatra da bi se trebale postaviti staklene odrine na istočnoj i južnoj strani trga kako bi se stvorio trg na trgu.
- Tako bismo se odvojili od prometa, od buke i zaštitili od neposrednog onečišćenja uslijed prometa, stvorila bi se mikroklima i poluinterijerski ugođaj, a u sredini bismo dobili manji i ugodniji prostor za boravak. Nova odrina bi udomila nove cvjećarnice, ugostiteljske terase i kompatibilne sadržaje pod staklenom odrinom - pojašnjava Šćitaroci.
Najoštriji bio je urbanist Saša Šimpraga iz platforme 1postozagrad.
- Kvaternikov trg dio je zagrebačke priče o krizi trgova koji su pod izlikom obnove devastirani. Ono što se može učiniti odmah je da se postojeća pozornica koja nikad nije iskorištena ni za jedno događanje trajno ukloni, a postojeća terasa pomakne na njeno mjesto. Time bi se otvorili sada blokirani logični pješački pravci. Uputno je i zamijeniti ono što se naziva klupama jer su npr. preniske da bi starije osobe mogle normalno sjesti i nemaju naslon. Trgu bi trebalo vratiti i mogućnost konzumacije vode koja je ukinuta da bi dobili očajnu fontanu - nezadovoljan je Šimpraga.
Projektant
I sam autor idejnog rješenja Miroslav Geng smatra da su Kvatriću potrebne neke preinake, a spreman ih je i napraviti ako mu Grad ponudi priliku.
- No, maleno opravdanje u moju korist jest komplicirana prometna situacija toga dijela. Jednostavno nismo mogli izbaciti automobile i tramvaje s tog dijela grada. Smatram da je nezadovoljstvo više stvar manjka sadržaja nego arhitektonskog rješenja - zaključuje Geng. Iako je Gengovo rješenje dobilo prvu nagradu na natječaju 1997. godine, nije zgorega spomenuti kako žiri nije bio siguran koga nagraditi budući da nijedno nije ispunjavalo sve uvjete.
