“Oprez!” piše debelim crvenim slovima. U sljedećem redu crnim slovima je dodano: “Ne zadržavati se”.
Upozorenje je to natipkano na komadu bijelog A4 papira zalijepljenom prozirnim selotejpom na staklenu stijenu nedaleko od ulaznih vrata u novu zgradu zagrebačke Muzičke akademije.
Kafić dulje vrijeme zatvoren
Dečko sa slušalicama na ušima stoji točno uz natpis. Tipka nešto na mobitel. Pitam ga zašto je taj natpis, odgovara mi da ne zna. Miče se tek kad vidi da fotografiram taj papir.
Prva pomisao mi je da ne žele da studenti pred zgradom stoje i puše, jer uz to upozorenje stoji i naljepnica koja ukazuje na zabranu pušenja.
Ali, nešto kasnije od jednog zaposlenika Akademije, koji je želio ostati anoniman, čujem da to nije pravi razlog.
- To upozorenje stoji tu već mjesecima. Čuo sam da je napuklo staklo na petom katu, točno iznad mjesta na kojem je stavljeno upozorenje. Možda je to pravi razlog. Kažu da ga je navodno teško zamijeniti jer da treba cijeli neki dio promijeniti, ne znam, nisam stručan, ali navodno je to jako skupo - govori mi jedan od zaposlenika zagrebačke Muzičke akademije.
Ulazim u zgradu, a na zidu opet iznenađenje - ploča na kojoj se navodi da je riječ o nestambenoj zgradi ocijenjena je prilično niskim energetskim razredom C. Međutim, stručnjak koji ga je izdao kasnije me uvjerava da to nije nizak razred s obzirom na to da je riječ o nestambenom objektu za koji je taj razred zapravo standard.
Idem dalje, u predvorju nema kafića, iako je prostor osmišljen upravo za lokal ili kantinu. Šank je zatrpan raznim stvarima.
Kažu mi da je kafić već dulje vrijeme zatvoren.
- Kave su bile preskupe za studente, pa ih nitko nije pio i valjda im se lokal nije pokazao isplativim - govore mi sugovornici koji često borave u zgradi zagrebačke Muzičke akademije.
Ne radi čak ni automat
Obišli smo je prošli tjedan. Radni je dan, studenti su zauzeli stolove i stolice u tom “nepostojećem kafiću”, u kojem ne radi čak ni automat za kavu.
Stoji omotan najlonom. No atmosfera u zgradi je živahna, osjeća se studentski život. Glazbenici s raznim instrumentima cirkuliraju gore-dolje, čistačica briše golema stakla, portiri nešto diskutiraju, ali taj ugodni žamor narušava neki ponavljajući, iritantan zvuk - čuje se kapanje.
Osvrćem se da vidim odakle dopire, pogledam malo bolje, kad nasred predvorja na podu stoje tri kante, a uz njih razvučene krpe natopljene vodom. Sa stropa, prekrivenog tragovima vlage, doslovno kapa voda, na jednom dijelu čak se boja odvojila od zida.
Ulazim u panoramski lift. Pogled na grad je fantastičan.
Ali na petom katu iz lifta je vidljivo to staklo koje je, pak, napuklo po cijeloj širini.
Zagrebačka Muzička akademija sagrađena je 2015. godine. Gradnja je trajala dvanaest godina. U nju je uloženo više od 200 milijuna kuna.
Stoga se nameću pitanja: je li normalno da sa stropa u predvorju samo četiri godine nakon useljenja kapa voda?
Je li prihvatljivo da su im zidovi prekriveni tragovima vlage? Je li razumljivo da se staklena stijena na petom katu raspukla po cijeloj širini? Zašto na zgradi stoji natpis kojim upozoravaju studente da se ne zadržavaju ispred Akademije? I u konačnici, zašto visina režija dovodi u pitanje opstanak Akademije?
Pokušali smo sva ta pitanja postaviti dekanu Muzičke akademije Daliboru Cikojeviću, ali nije odgovorio na upite Jutarnjeg lista.
Nije reagirao ni na pitanja poslana emailom, a kad smo ga kontaktirali telefonski, rekao je da će nam se povratno javiti nakon sastanka, no do zaključenja ovog broja nije se više javljao na pozive, kao ni na poruke s našeg broja. Neki njegovi suradnici kažu nam da se dekan Cikojević potpuno povukao otkako se dio javnosti žestoko pobunio protiv prijedloga Muzičke akademije da zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dobije počasni doktorat, i to upravo zato što je Akademija dobila vlastitu zgradu u središtu Zagreba.
- Kad je krenulo to s doktoratom, dekan je isprva otišao na bolovanje, no i poslije toga ostao je uglavnom nedostupan za javnost - govori mi sugovornik s Akademije.
Dekanu Cikojeviću, inače, uskoro istječe drugi trogodišnji mandat, pa od 1. listopada više neće biti na čelu Akademije. Na Akademiji je u ožujku održan izbor za novoga dekana, koji će od 1. listopada naslijediti Cikojevića.
Dekan koji izbjegava odgovore
Natjecala su se dva kandidata, profesor Igor Lešnik i profesor Dragan Sremec, inače sadašnji prodekan.
Muzička akademija, pak, nije izabrala kandidata bliskog Cikojeviću, Sremeca, nego njegova protukandidata, Igora Lešnika. I dok dekan Cikojević ovih dana zazire od pitanja na temu zgrade, prije samo četiri godine o njoj je na otvorenju ovako govorio: “Ta je zgrada bila san gotovo svih mojih prethodnika, a o ovom su trenutku maštale generacije i generacije profesora i nastavnika. Danas mogu reći: imamo zgradu i hvala cijeloj Hrvatskoj na tome”.
Tu zgradu je, podsjetimo, za 30 milijuna kuna kupio Grad Zagreb te ju je poklonio zagrebačkom sveučilištu za potrebe Muzičke akademije.
Oduvijek je bila predmet rasprava što se tiče njezine vizure. Nova Akademija je, pak, sagrađena prema projektu arhitekta Milana Šosteriča, prilikom čega se nastojao poštivati izvorni projekt nekadašnje poslovne zgrade Stanka Fabrisa s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Na nešto više od deset tisuća četvornih metara raspoređenih na dvije podzemne i sedam nadzemnih etaža smjestilo se osam odsjeka Akademije te njezinih 150 stalno zaposlenih, nekoliko desetaka vanjskih suradnika i 550 studenata.
Arhitekt Milan Šosterič tom zgradom, rekao nam je, bavio se čak dvanaest godina, pa i nakon što je otišao u mirovinu.
- Trudio sam se ispratiti njezinu gradnju do kraja. Nije sve ispalo kako je bilo zamišljeno, pa tako ni izvedba ventilacije i klimatizacije u objektu nije u skladu s projektom predviđenom opremom - otkriva arhitekt Šosterič i dodaje da je sad već prošlo gotovo pet godina od otvorenja zgrade te da je i normalno da se pojavljuju pojedini problemi.
- Curenje vode nastaje vjerojatno zbog problema s cijevima kojima se razvodi medij za hlađenje i grijanje do ventilokonvektora, a nalaze se u slojevima poda. Je li riječ o kondenzatu ili napuknuću, još nije utvrđeno. Problemi se pojavljuju na četvrtom i prvom katu, a posljedice su na stropu trećeg kata i na stropu prizemlja. One su lokalne i u području hodnika i hale te ne ugrožavaju funkciju zgrade - kaže arhitekt Šosterič, uz molbu da se njegove riječi prihvate uz ogradu jer je on “samo arhitekt, a problem je iz područja strojarstva”.
- Riječ je o zgradi stroju, što znači da njena klimatizacija mora stalno raditi, pa i onda kada Akademija ne radi - objašnjava Šosterič. Posljedica toga su, smatra, i povećane režije.
- Koliko sam čuo, Akademija za režije i dalje dobiva novac koji je primala dok je bila smještena u dvije do tri tisuće četvornih metara prijašnjeg prostora, a sad su u zgradi stroju od deset tisuća četvornih metara, što naravno da i košta mnogo više - kaže arhitekt Šosterič.
Istražiti uzrok napuknuća
Na pitanje zbog čega je zgrada dobila tako nizak energetski razred, odgovara pak da ni njemu to nije razumljivo jer zgrada ima jako dobru zvučnu izolaciju upravo zbog svoje namjene, a samim time to osigurava i toplinsku izolaciju.
- Sve u svemu, mislim da se zgrada dobro drži, no treba i ulagati u njezino održavanje - govori.
Na pitanje je li primijetio napuknuti prozor i natpis na ulazu Akademije da se ljudi ne zadržavaju, odgovara da nije, ali objašnjava da se taj prozor, ako i jest napuknut, ne može samo tako raspuknuti i pasti jer je napravljen od laminiranog stakla.
- Istražit će se stvarni uzrok napuknuća s obzirom na to da se nalazi u blizini stroja koji pokreće jedno od fasadnih dizala - ističe arhitekt Šosterič, kojeg danas kad prođe pokraj te zgrade “jedino smeta što šaraju po kugli, a skejteri uništavaju kamen ispred Akademije”.
Zaposlenici Akademije s kojima smo razgovarali uglavnom ne žele javno govoriti o problemima s kojima se svakodnevno susreću, ali većina ih neslužbeno potvrđuje da postoje veliki problemi s ventilacijom i curenjem vode, a kao posljedica toga i s vlagom.
“Ventilacija malo hladi pa malo grije. Garaža je od vlage u jako lošem stanju. Na posljednjem katu osjeća se intenzivan neugodan miris, a ta voda svako malo negdje procuri pa postavljaju kante”, govori nam naš sugovornik.
Međutim, zaposlenici isto tako ističu da se mnogi gosti iz inozemstva dive samoj zgradi Akademije.
- Nije sve tako crno, ali postoje određeni tehnički problemi koje bi trebalo riješiti, ali zbog nedostatka novca očito to nije tako jednostavno - govori nam sugovornik koji, pak, smatra da je osim tih tehničkih problema puno veći onaj koji Akademija ima s čestim ovrhama zbog neplaćenih računa za režije.
Portal srednja.hr je, naime, nedavno pisao da Akademija od samog useljenja, početkom 2015. godine, muku muči s tekućim troškovima, poput plaćanja računa za struju i plin.
- Ta je muka tolika da je u posljednje četiri godine na račun Akademije doznačeno više od pet milijuna kuna ekstra novca samo da bi Akademija, u dugovima do grla, mogla platiti režije - navodi se u tom članku portala srednja.hr.
Sve te podatke iščitali su, kako navode, iz zapisnika sjednica Senata u posljednje četiri godine. Studenti i profesori Muzičke akademije uselili su se u novu zgradu točno 12. siječnja 2015. godine, a od studenoga 2015. godine do danas na račun Akademije doznačeno je najmanje, navodi portal srednja.hr, 5,1 milijun kuna za materijalne troškove, odnosno troškove režija, održavanja zgrade i slično. U ožujku 2015. dekan Cikojević je, navodi taj portal, na sjednici Senata “ukazao na realnu mogućnost da se nova zgrada Muzičke akademije zbog financijskih problema zatvori”.
Dekan Cikojević je tada istaknuo, prenose, da se “od početka gradnje ukazivalo na činjenicu da će nova zgrada Muzičke akademije biti nekoliko puta skuplja u pogledu materijalnih troškova u odnosu na postojeće prostore Muzičke akademije te da je potrebno osigurati sredstva za njihovo podmirenje”.
Pogoršana financijska slika
U financijskim izvješćima za 2018. godinu objavljenim na Akademijinim internetskim stranicama vidljivo je da je stanje dospjelih obveza na kraju godine iznosilo 2,2 milijuna kuna, a pod manjak prihoda naveli su 8,5 milijuna kuna.
Na sjednici Senata u siječnju 2018. godini Muzičkoj akademiji iz interventnih sredstava Sveučilišta dodijeljeno je, navodi spomenuti portal, dodatnih 300 tisuća kuna za materijalne troškove te troškove kongresa. Već tri mjeseca kasnije, u travnju 2018., dekan Cikojević Senatu iznosi dodatno pogoršanu financijsku sliku Akademije. Dodaje da je jučer razgovarao s rektorom te koristi priliku da obavijesti Senat da je Muzička akademija u kritičnoj situaciji s dugovima od gotovo 2,5 milijuna kuna. Moli da se u pregovorima s Ministarstvom konačno nađe rješenje, navodi se u zapisniku Senata koji je, pak, prenio portal srednja.hr.
U svibnju 2018. godine na Sveučilište stiže tada zadnja doznaka s programskih ugovora i novac se dijeli po sastavnicama. Novac doznačen Akademiji nedostatan je za pokrivanje dugova. “Dekan Cikojević (…) navodi da s doznačenim sredstvima za novu zgradu Muzičke akademije može platiti samo troškove struje koji su već narasli na više od milijun kuna. Nada se da će novi programski ugovori donijeti drugačije rješenje pa više neće biti potrebe za jadikovanjem”, stoji u zapisniku Senata iz svibnja 2018. godine. Mjesec dana kasnije, u lipnju 2018., “režijska” situacija na Akademiji je opet alarmantna.
- Dekan Cikojević obavještava Senat da je Muzička akademija zaprimila pismo od HEP-a u kojem se apelira da se, budući da Muzička akademija ima nepodmirene račune u iznosu od 830 tisuća kuna i da kontinuirano ima problema s naplatom potraživanja, hitno osiguraju sredstva za podmirenje navedenih računa. Dalje se navodi da ako Akademija neće biti u mogućnosti podmiriti obveze do 20. lipnja, HEP će biti primoran raskinuti postojeći ugovor o opskrbi električnom energijom te će računi do kraja godine biti 120 tisuća kuna nepovoljniji nego što bi bili da se ugovorni odnos nastavi. Dekan ističe da je Muzička akademija dio obveza podmirila, međutim nema dovoljno sredstava za sve - stoji u zapisniku Senata koji je prenio spomenuti portal. Akademija je, čini se, u međuvremenu opet nekako platila spomenute režije, ali stoga im, očito, nedostaje novca za tekuće održavanje zgrade, u kojoj su se počeli pojavljivati sve ozbiljniji tehnički nedostaci.
- Osim toga, postoji još čitav niz problema s kupljenom tehnikom. Primjerice, napravljen je i studio za snimanje koji bi trebao ‘zarađivati novac’ za Akademiju, a u njemu, da bi se snimalo, treba ugasiti tu ventilaciju jer ona proizvodi zvuk koji se čuje u studiju. No da bi se to napravilo, treba ugasiti ventilaciju u čitavoj zgradi, pa sam studio postaje gotovo pa neupotrebljiv jer se sustav ventilacije u čitavoj zgradi ne može samo tako ugasiti jer zgrada nema prozora. Neobičan je i detalj da su prozori koji se mogu otvoriti bili ostavljeni upravo u glazbenom studiju koji bi trebao biti potpuno zvučno izoliran, dok primjerice u učionicama nema niti jednog prozora - govori nam jedan poznavatelj prilika.
I tako glazbenici koji rade u Muzičkoj akademiji primjećuju brojne probleme s kojima se susreću u svakodnevnom radu, a oni koji, pak, tamo ne rade, i dalje se dive toj građevini.
- Predivna je to zgrada i važna je činjenica da je Akademija napokon dobila svoj dom”, komentira jedan glazbenik te dodaje: “Ali i ja sam čuo u kuloarima da su previdjeli staviti u troškovnik cijenu održavanja same zgrade...