Najvažniji dnevni zadatak osmeročlane obitelji Igrc je u 19 sati napuniti velike boce i jedan kanistar od šest litara. Ako to ne učine, cijelu večer i sljedeći dan živjet će bez te osnovne životne tekućine.
- Ovo je katastrofa. Cijeli smo dan bez vode i onda trebamo paziti da netko bude doma oko 19 sati kad počnu puštati vodu kako bi napunio kante. Evo, baš nekidan bila sam na Bundeku s djecom, pogledam na sat i vidim 18 sati je. I brzo smo se spremili i jurimo doma da možda nisu prije pustili vodu - govori nam Vlatka Igrc (33), majka četvero maloljetne djece koja u dvokatnici živi s mužem, svekrvom i svekrvinom majkom.
Obitelj Igrc jedno je od 150 kućanstava u naselju Planina Donja. Na 30 kilometara od centra grada i oko 40 minuta automobilske vožnje smjestilo se ovo ruralno mjestašce s oko 600 stanovnika. Iako pripada Gradskoj četvrti Sesvete i dio je grada Zagreba, u njoj ne postoji javni vodovod, već se njeni stanovnici služe lokalnim vodovodom. Ova godina bila je posebno teška. Temperature su dosezale i do 40 Celzijevih stupnjeva, kiše gotovo uopće nije bilo i suša je učinila svoje. Izvor je gotovo presušio te od sredine lipnja vlada nestašice vode, stoga je razumljiv gnjev mještana prema gradskoj upravi. “Važnije im je mijenjati imena trgova i ulica nego da mi imamo vodu”, poručuju u Planini Donjoj.
Djeca prioritet
- Jako mi je teško. Radije bih da mi struju isključe, bolje bi nam bilo nego ovako. Da u 21. stoljeću živimo bez vode, nevjerojatno mi je to. Vodu za piće kupim u dućanu, a za ostalo se snalazimo kako znamo. O WC-u da vam i ne pričam - kaže nam Vlatka.
Vlatka Igrc
Njezina svekrva Marica (63) kaže da joj je jako teško jer je vrt u kojem uzgaja povrće i voće zbog ljetne suše potpuno uvenuo. A 10 litara vode, koliko napune svaki dan, jedva je dovoljno za osnovne životne potrebe pa za zalijevanje vrta ne ostane ništa. Tušira se, kaže nam, kad stigne i kad ostane vode za nju. Prioritet su djeca, posebno otkad je počela škola. Kad njih spremi, pere brdo prljavog veša i suđa koje se nakupilo tijekom dana.
Na sličan se način snalazi i Iva Puček (31). Vodu za piće puni u plastične boce, a u kante napuni vodu za tuširanje i ostalu higijenu. Kuha samo navečer kad puste vodu. U mjestu postoji i bunar, kaže nam, ali dugo nije čišćen pa voda nije prikladna za piće.
S njom se slaže i Franjo Igrc (74), koji cijeli život živi u Planini Donjoj.
- Ne pamtim da je ovako bilo. Prije su ljudi imali izvore, iz bunara su si uzimali vode. Sad ni divljač nema za piti jer je potok presušio. Ali, ne bojim se ja za živine. Najviše me strah požara. Što će nama hidranti, da se slikamo s njima? Što ako dođe do požara? Imamo tu vatrogasce, ali vode nema. Tog me strah - govori Franjo, koji će svojim svinjama i kokicama uvijek dati hrane i vode, makar morao uzeti iz svojih usta.
Predsjednik Mjesnog odbora, Željko Rihtarić (44), malo prije 20 sati odlazi do vodospreme od 250 kubika, otvara vodu i isto ponavlja svaki dan. U 22 sata pipa se službeno zatvara te što je curilo, curilo je.
Željko Rihtarić
Odgovor ViO-a
Iz Gradske četvrti Sesvete kažu nam da su problem u Planini Donjoj već pokušavali riješiti, ali dio stanovnika nije voljan platiti vodu. U okolnim prigorskim naseljima gradski vodovod postoji, no mnogi stanovnici se ne žele priključiti na njega jer je voda preko lokalnog vodovoda puno jeftinija. Preko privatnog vodovoda kubik vode košta 5 kuna, a preko gradskog oko 18 kuna. Tvrde da će se u sljedećih mjesec-dva održati sastanak sa svim “problematičnim” selima koja se napajaju iz privatnih vodoopskrba.
Iz zagrebačke Vodoopskrbe i odvodnje kažu da je javna vodoopskrbna mreža za naselje Planina Donja predviđena projektom “Izgradnja vodoopskrbnog cjevovoda Kašina-Planina Donja s crpnom stanicom CS7”.
- Zbog problematike imovinsko-pravnih odnosa te potrebe dopune projektne dokumentacije u tijeku su aktivnosti za novelaciju projekta gdje će se po izradi istoga pristupiti radovima - objasnili su iz Vodoopskrbe.
Željko Rihtarić