RAT JE ZAVRŠIO

Žene ne žele same zarađivati. Žele se bogato udati i biti ovisne o muškarcu

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 16.01.2011. u 14:52

ZAGREB - La guerre est finie, rat je završen. Ovoga puta rat su izgubile feministice. Ne zato što je ovo ipak muški svijet, nego zato što se pokazalo da se zapravo nemaju za što boriti. Očekivano, kada je početkom mjeseca u Londonu objavljeno ovo izlaganje dr. Catherine Hakim, mnoge ga žene nisu dočekale s oduševljenjem. No šezdesetak stranica znanstvenog izlaganja “Mitovi feminizma i magični lijek” rezultat su višemjesečnog sociološkog istraživanja dr. Catherine Hakim, znanstvenice s prestižnog London School of Economics i njezina tima.

Suprotno onome na što se pozivaju mnoge Europljanke, istraživanje pokazuje da ne postoji alarmantna segregacija među spolovima u poslovnom svijetu zapadnih kultura. Borba za jednake plaće i jednak status u profesionalnom svijetu je neutemeljena, jer polazi od pretpostavke da žene imaju jednak sustav vrijednosti kao muškarci.

Različitosti koje dr. Hakim pronalazi u profesionalnim životima muškaraca i žena upućuju na to da nisu rezultat neravnopravnosti među spolovima. Naime, spolnu segregaciju u profesionalnom svijetu dr. Hakim dijeli na horizontalnu, u kojoj žene biraju drukčije poslove od muškaraca (žena će radije biti kozmetičarka nego stolar) i vertikalnu segregaciju koja postoji u slučajevima gdje se muškarci nalaze na vodećim, bolje plaćenim pozicijama od žena u istom profesionalnom okruženju.

U jednom je uredu, primjerice, izglednije da je na mjestu direktora muškarac, a tajnice žena, a u bolnicama medicinska sestra žena, a kirurg češće muškarac. Dr. Hakim tvrdi da je upravo vertikalna segregacija direktno povezana s eventualnim razlikama u zaradi.

No, to nije stvar šovinizma, već izbora žena. Istraživanja su pokazala da postoje brojni socijalni razlozi zbog kojih žene biraju poslove koji su po definiciji slabije plaćeni.

Karijeristice su rijetke

To je samo jedan od dvanaest “mitova feminizma”, kako ih naziva dr. Hakim. Neki od njih uključuju i zabludu da socijalni i ekonomski razvoj promoviraju jednakost među spolovima. Uvriježeno mišljenje da je najmanje segregacije među spolovima u skandinavskim zemljama pokazalo se pogrešnim. Ako mislite da je ženama najbolje u Švedskoj, varate se, a sada postoje i dokazi za to.

Zemlja s najmanjim stupnjem profesionalne segregacije na svijetu je Kina, a najmanjom razlikom u zaradi koje ostvaruju žene u odnosu na muškarce može se pohvaliti Šri Lanka.

Sve razlike između karijera muškaraca i žena rezultat su “skrivene ruke” koja formira profesionalni i privatni život. Naime, Hakim tvrdi da je zabluda da žene imaju jednake stavove o karijeri i jednake životne ciljeve poput muškaraca.

Pokazalo se da muškarci od mladenačke dobi, odmah nakon završetka studija, traže i uspijevaju izboriti se za veću plaću. Žene s istim obrazovanjem često će tražiti neke druge beneficije, poput više slobodnog vremena. Važnije su im nefinancijske pogodnosti, poput samopouzdanja i osobnog razvoja.

Istraživanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj, Češkoj i Njemačkoj pokazala su da su karijeristice u manjini, baš kao i žene kojima su u fokusu obitelj i dom. Velika većina žena želi kombinaciju posla i obiteljskog života. Za razliku od njih, muškarci u velikoj većini jesu karijeristi kojima je glavni cilj više novca, a samo manji dio muške populacije spominje balans između privatnog i profesionalnog života.

Mit o neovisnosti

Fundamentalna postavka feminizma koja kaže da žene žele biti financijski neovisne također je mit. Žene, u stvarnosti, ne žele zarađivati same za sebe i nemaju ništa protiv toga da ovise o muškarcu. Baš naprotiv, u većini zemalja Europe žene se žele udati za muškarca koji više zarađuje i bolje je naobrazbe.

“Žene nastavljaju koristiti brak kao alternativu ili dopunu svojim karijerama. Financijska ovisnost o muškarcu nije izgubila ništa od atraktivnosti nakon revolucije jednakih prava”, tvrdi dr. Hakim.

Često se čuje da postoji svojstven način poslovnog upravljanja među ženama. Žena je bolji izbor za vođenje države, baš kao i tvrtke. Spominje se “blagi” ženski pristup upravljanju koji pogoduje takozvanim “top-poslovima”. No izgleda da je i to je mit. “Nije točno da su žene bolji izbor za vodeće pozicije!” tvrdi dr. Hakim.

“Dokazano je da ne postoje vidljive razlike u stilovima vođenja poslovanja. Ženski menadžeri razlikuju se od muških samo po osobnim karakteristikama i obiteljskom životu, ali ne i po onome što rade na poslu”, tvrdi.

Dr. Hakim je odlučna u tome da je vrijeme da se na žene prestane gledati kao na žrtve socijalne strukture te da se prestane kriviti muškarce za diskriminaciju. Također poziva vlade zemalja da prestanu misliti da moraju nešto učiniti kako bi popunili radna mjesta ženama.

U tom smjeru idu mnoge države, poput Francuske gdje Sarkozy želi uvesti obaveznu strukturu u kojoj će žene činiti najmanje 40 posto zaposlenih u tvrtkama. Dr. Hakim nije sigurna ide li takva odluka u korist ženama.

Naime, istraživanja su pokazala da je u zemljama u kojima je zaposleno najmanje žena, poput Portugala i Španjolske, najmanja razlika u plaćama među spolovima.

Vrijeme je da se podsjetimo da postoje velike razlike među muškarcima i ženama, pogotovo kada se radi o odabiru karijere, vrijednostima i životnim ciljevima.

“Političari i feministice su razočarani što vrlo sporo raste zastupljenost žena na vodećim pozicijima. Problem je u tome što njihova očekivanja proizlaze iz krivih pretpostavki i zastarjelih informacija. Ambiciozne karijeristice smatraju da su sve žene kao one. Na sreću, to nije tako”, tvrdi Hakim.

Neil Lyndon, muškarac i novinar dnevnog lista The Daily Telegraph, piše:

“Ovo je prvi put u 40 godina da je jedna respektabilna studija o politici među spolovima pokazala očitu istinu suprotnu od ortodoksne feminističke ideologije. Činjenica da ju je napisala i objavila žena čini je još boljom.”

Govoreći o Britancima dr. Hakim je zaključila da kada se sati koje provode na poslu pribroje poslovima koje obavljaju kod kuće, poput usisavanja, pranja auta i sitnih popravaka, muškarci rade više od žena.

Lyndon tvrdi da je to očito i da u Britaniji većina muškaraca ne očekuju da žena vodi domaćinstvo te vrlo ozbiljno shvaćaju svoju ulogu roditelja.

Pritom Britanci prednjače u Europi, no mnogi elementi studije su univerzalni za većinu modernih europskih društava (u koje se volimo, vjerujem s pravom, ubrajati).

Ostala u manjini

No, feministice se ne predaju. “Još jedna ljutita feministica”, kako se predstavlja jedna britanska blogerica, tvrdi da je izlaganje dr. Catherine Hakim nepravedno. “Da je dr. Hakim muškarac, smatrala bih nju i ono što je objavila manje neukusnim. Ali, na žalost, to nije slučaj i zato njezin uradak smatram posebno odvratnim”, napisala je na svom blogu.

Dr. Hakim se ne osvrće na takve komentare. “Pravednost i jednake prilike će i dalje poticati društvo na debatu i jasno je da postoji neslaganje. No moj je savjet: Smirite se i nastavite!”

Sama priznaje da pripada onoj skupini žena koja je u manjini - odlučila je zanemariti privatni život radi karijere.

“Da imam djecu, nikada ne bih uspjela napisati sve knjige koje sam napisala”, priznaje dr. Hakim. No i to je, tvrdi, samo stvar njezina osobnog izbora.

Izdvajamo