GMAZOVI KOJI NAS PLAŠE

SAZNAJTE SVE O ZMIJAMA U HRVATSKOJ Jedan od naših najvećih stručnjaka: Kojih se zmija trebate bojati, gdje su najveće šanse da naletite na njih...

AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 14.05.2018. u 23:09

  • Marko Todorov / HANZA MEDIA

     

    Proljeće je i sezona parenja zmija je u tijeku pa ih planinari i ljubitelji prirode sve češće susreću u prirodi dok su u potrazi za ženkama. No, ne treba ih se bojati, uvjerava nas poznati hrvatski zmijar Neven Vrbanić (45), koji u svome zagrebačkom domu drži četrdesetak egzotičnih i domaćih vrsta, od kojih su mnoge otrovnice, raspoređene u pedeset terarija. Vrbanić ih ima više od stotinu, i baš sve su mu, kaže, prijateljice.

    Osim zmija, u stanu drži kajmana i varane, kao i razne kornjače. Posebno se ponosi jedinim otrovnim gušterom na svijetu - takozvanim gila bradavičarom hrapave kože i prekrasnih boja - koji također živi u jednom od terarija u Vrbanićevu šarenom podrumu, u kojemu se mogu zateći zmije sa svih strana svijeta.

    Unutra siktanje, čegrtanje, a tu i tamo se može čuti i kakav zmijin udarac repom u ostakljeni terarij. Hvali se, među ostalim, i istočnom dijamantnom čegrtušom, koja je najveća od te vrste na svijetu, zatim crnorepom meksičkom čegrtušom, dijamantnim pitonom i poskokom - za kojega napominje da je najotrovnija vrsta u Europi, ali i “mala beba” u odnosu na ostale svjetske otrovnice. Pokazuje dalje raritetne australske i gabonske ljutice pa nas vodi do crne mambe i kraljevske kobre, najvećih svjetskih otrovnica.

    Marko Todorov / HANZA MEDIA
     

    - Evo i kraljevske kobre. Nemoj se plašiti! Vidi kako se napuhala, malo joj je previše ljudi trenutačno - kaže pa otvori terarij i pozove k sebi troipolmetarsku zmiju onako kako čovjek doziva psa. Kraljevska se zmija gmižući prebaci na tu stranu povećeg terarija i dobro nas promotri sikćući.

    - Zmije znaju da slijedi hrana dočim čuju zvuk otvaranja terarija. Kao kada psu otvoriš kutijicu s keksićima - kaže posve opušteno pa nadoda da zmije jezikom “ispituju teren”. Slabo, naime, vide, pa jezikom traže signale o udaljenosti predatora ili druge životinje te druge informacije koje im mozak procesuira naknadno.

    Marko Todorov / HANZA MEDIA
     

    - Počeo sam još kao klinac. Prvu bjeloušku uhvatio sam s otprilike sedam godina. Držao sam je u improviziranom terariju - prisjeća se Vrbanić čiji sin danas ima upravo te godine i jako se zainteresirao za zmije.

    - Njemu to nije ništa posebno, kad je stalno okružen njima. Evo, tek neki dan su mu prijatelji iz škole doznali da živimo s toliko zmija - kaže nam zagrebački zmijar pred odlazak pa još jednom napomene:

    “Zmije su solo igrači, žive individualno, same za sebe. Kao što sam već rekao, vrlo su plašljive i žive skrovito, a ima ih jako inteligentnih. Mnoge od njih instinktivno izbjegavaju sukob, pogotovo s ljudima”.

    Za Jutarnji je Vrbanić pripremio veliki vodič o zmijama otrovnicama i pritom srušio neke mitove te nam dao savjete.

     

    Zmije se nas boje više nego mi njih

    - Zmije su, prije svega, vrlo plašljive životinje. Napadaju isključivo kad misle da su u opasnosti, primjerice, kad netko bere šparoge pa posegne rukom prema zmiji koja zamisli da je to neki predator. Međutim, ako vidiš zmiju na udaljenosti od nekoliko metara, nema šanse da će krenuti prema tebi i napasti te - kaže Vrbanić.

     

    Otrovnice u Hrvatskoj

    Vrbanić ističe da u Hrvatskoj žive tri vrste otrovnica: poskok, riđovka i žutokrug. Potonju je, gotovo nemoguće vidjeti u prirodi jer živi na planinama iznad 1500 metara, koje moraju imati i prikladne čistine, visoke pašnjake, koji predstavljaju jedini habitat te raritetne vrste koja se hrani guštericama i insektima.

    - Riđovka je mnogo raširenija, nje je inače puno posvuda u svijetu - nastavlja Vrbanić. - Kod nas je nema koliko i poskoka, ali ima je stvarno mnogo južno od Save, u Slavoniji. Međutim, i ona se rijetko vidi, jer živi u visokim travurinama na rubovima polja i ravnica, gdje se hrani miševima. Poskoka, s druge strane, imamo posvuda: u Dalmaciji, Istri, Gorskom kotaru, u Lici, na otocima... Ta zmija može živjeti svuda gdje ima kamenja - objašnjava.

     

    Na što treba paziti u Zagrebu?

    Kad je riječ o zagrebačkom području, Vrbanić je uvjeren da je nemoguće sresti poskoka na popularnim sljemenskim planinarskim pravcima.

    - Ima ih na istočnim obroncima Medvednice, pogotovo oko kamenoloma, Markuševac, Čučerje... Viđali su ih i na zapadnim obroncima Medvednice, iznad Podsuseda. Teško je utvrditi točan broj zagrebačkih poskoka ili legla, ali znamo gdje su im staništa ovdje. I prilično sam siguran da ne napuštaju te prostore kamenoloma - smiruje nas čovjek koji je u svojoj zmijarskoj karijeri surađivao i s Imunološkim zavodom, sudjelovao na izložbama i povezao se s brojnim zmijarima hobistima u Europi i svijetu.

    Marko Todorov / HANZA MEDIA
     

    Gdje zmije ujedaju?

    - Od poskokova ugriza možeš se izvući i bez seruma - nastavlja. - Zmije grizu periferno, najčešće za ruke ili noge. Ako si baš nesretnik, poskok će te ugristi za gornji dio tijela, a tada nemaš šanse ni sa serumom - kaže zagrebački zmijar koji također upozorava da pri susretu sa zmijama treba ostati smiren, jer one, ponavlja, nikad ne napadaju prve, a ljudi se doista plaše jer instinktivno misle da je riječ o nadmoćnijem predatoru protiv kojeg nemaju šanse.

    - Takozvane najezde zmija kojima se sezonski plaše ljudi plod su njihove pojačane aktivnosti u proljeće, kad im je sezona parenja. Također, kad dolaze u naseljena mjesta, to samo znači da su žedne jer je sušno razdoblje. Mjesta za zabrinutost nema. Sve što treba je paziti gdje se hoda i kamo se gura ruka u potrazi za jestivim biljem - uvjerava nas Vrbanić

     

    Gospodin poskok, ne diraj ga

    Odlazimo do poskoka. Vrbanić ga posebnim štapom izvadi van iz terarija kako bismo ga fotografirali.

    - Napomeni u novinama da se ovako mogu tretirati samo poskoci iz uzgoja, da ne bi kome palo na pamet hvatati na ovakav način zmije koje su odrasle u prirodi. Sve ove zmije mene dobro poznaju, znaš. Asociram ih na hranjenje, neće me napasti - govori Vrbanić čija najteža zmija ima šest kila, a najstarija - 25 godina!

     

    Za ovu godinu seruma ima dovoljno

    Neja Markičević / HANZA MEDIA
     

    Kakva je situacija, pitamo.

    - Seruma ima još za ovu godinu, a onda će nastati problemi ako se nešto ne promijeni u Imunološkom zavodu. Treba znati i da nema svaka bolnica u Hrvatskoj serum, nego njih nekoliko koje su se nametnule kao centri za takvo liječenje. Ima ga Zarazna u Zagrebu, KBC u Splitu, bolnica u Zadru čini mi se... Taj hrvatski serum stvarno je dobar i vrijedi za ugrize svih europskih zmija otrovnica. Ukupno pokriva čak šest vrsta zmija, što je zanimljivo, jer recimo onaj francuskog proizvođača vrijedi samo za dvije vrste, njihove autohtone, naravno - objašnjava Vrbanić koji se čudi tome što Imunološki zavod više ne proizvodi domaći serum koji se, navodi, bez problema može izvoziti na rusko, tursko i regionalno tržište.

     

     

    Poskok

    Najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Živi na kamenitim i sunčanim područjima. U Hrvatskoj se nastanio na otocima Krku, Pagu, Viru, Pašmanu, Ugljanu, Korčuli, Hvaru, Braču i Mljetu, a nalazimo ga i u Lici, na Medvednici, Žumberku, Banovini, na Kordunu, Ravnoj Gori, Kalniku, u Istri, Zagori i Hrvatskom zagorju.

    Boja poskoka je promjenjiva, pa mu je leđna strana siva, žuta ili smeđa s tamnom cik-cak prugom. S trbušne strane je bjelkast s crnim točkama. Mužjak naraste do jednoga metra, a na Velebitu su zabilježeni i veći primjerci.

    Ugriz poskoka može biti smrtonosan za ljude, a otrov mu se pretežno sastoji od hemotoksičnih tvari koje zgrušavaju krv te izazivaju šok. Za čovjeka je smrtna doza u prosjeku 25 - 40 mg, ovisno o dobi, zdravlju i mjestu ugriza. Prvi simptomi trovanja su bol i/ili oticanje ugrizenog dijela tijela. Otok se javlja 2, 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti dugi i 1 cm pa otrov mogu unijeti u mišić, što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Mjesto ugriza treba podvezati da bi se spriječilo kruženje otrova tijelom, a ugrizenog treba što hitnije odvesti liječniku kako bi mu pružio jedinu djelotvornu pomoć, injekciju seruma.

     

    Riđovka

    Riđovka je zmija otrovnica iz porodice ljutica, a naraste do 75 cm. Najbolje je proučena i najrasprostranjenija zmija na svijetu. Poznata je još i pod nazivima šarka, šaru(l)ja (u Zagori) i crnostrik. Tijelo riđovke je deblje, ima spljoštenu “njušku”, a većina riđovki ima jasnu cik-cak liniju na leđima koja je obično bez bljeđe središnje linije.

    U rijetkim slučajevima cik-cak linija je ravnih rubova, isprekidana, blijeda ili je čak nema. Temeljna boja riđovkina tijela varira: mužjaci su vrlo kontrastno obojeni (osobito u proljeće), u pravilu bjelkasti ili blijedosivi s intenzivnim crnim uzorcima, a ženke su smećkaste ili crvenkaste s tamnim uzorcima. Postoje i druge kombinacije boja (sivo-smeđa), a mogući su i potpuno crni (melanistički) oblici riđovke u polarnim područjima.

    Riđovka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 3000 m/nv. Prisutna je i u močvarnim područjima sa šikarom u Slavoniji, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku od poskoka, ulazi i u vodu. Dobro pliva te je aktivna osobito noću i za vlažna vremena. Preko dana se sklupča i sunča ili se odmara ispod gomile kamenja, korijenja ili u mišjim rupama. Iako je otrovna, za razliku od poskoka, njezin otrov nije smrtonosan za ljude, ali je odlazak liječniku nužan jer ugriz izaziva snažnu bol, a moguće su i mučnine.

    Shutterstock
     

    Žutokrug

    Žutokrug je zmija sivo-žuto boje koja najčešće naraste pedesetak centimetara, a prepoznatljiva je po tamnoj cik-cak šari na leđima. Jedna je od tri zmije otrovnice koje žive na području Hrvatske.

    Hrani se uglavnom kukcima koje guta žive, bez upotrebe otrova koji je najslabiji od svih otrovnica koje žive na području Hrvatske. Ako se žutokrug izaziva, može ugristi čovjeka, ali ugriz nije smrtonosan. Posljedice su slične ubodu pčele, što znači oticanje i laganu temperaturu. Žutokrug je zmija slična riđovki, no manja je i ima užu glavu u odnosu na nju. Žutokrug živi na suhim planinskim travnjacima s rijetkom vegetacijom. U Hrvatskoj je to područje Kamešnice, Troglava na Dinari i južnog Velebita.

    Tagovi

    Izdvajamo