I dok je davnih dana topli obrok na radnom mjestu bio najnormalnija stvar i nikakvi big deal, danas je to tek privilegija rijetkih. Ostali se snalaze kako znaju i umiju; najčešće loše, teško i nikako. Oni sretniji među njima koji imaju frižider i mikrovalnu na poslu, nose hranu od kuće dok su ostali osuđeni na pekarnice i poprilično skupe dostave.
Sutra ću sa svojim curama naručiti tjesteninu s umakom od gljiva i vrhnja, a krafne ćemo, kao stare mušterije, dobiti gratis, kaže mi danas ozareno prija na kavi.
Je li moglo išta gore, pomislim u sebi.
Energetska bomba
Krenimo redom. Sjedite li na poslu cijelo vrijeme, energetska bomba u obliku XXL porcije tjestenine s umakom od vrhnja definitivno nije za vas. XXL je to porcija čistog škroba i masti. Znam da je ukusno, ali…
Tanjur pun tjestenine mjera je za ljude koje istrče maraton, a ono vrhnje je dodatak za nadljude koji se još k tome popnu na vrh Velebita.
A onaj slatki dar za posebne buci buci dame. Je, baš vam krafnice trebaju. I onda se ljudi pitaju od čega su debeli. Od silne hrane i doživotnog sjedenja.
A kad nam je tako fino.
A zato ste vi tako fino popunjene, opet ću u sebi.
Što je rješenje? Tjestenina, da, ali s umakom od povrća (rajčica, paprika, patlidžana, luka …). Velika porcija se mora bratski dijeliti na pola jer i s povrćem je i dalje ogromna porcija. Kako bi ličio na nešto, dopunite ovaj ručak s malo sira i kuhanim jajem, te salatom. Ponesite ih sa sobom od kuće. Salatu začinite netom prije jela. Ulje i ocat donesite u maloj bočici od kuće. Treba se snalaziti. Nema druge.
A što s krafnom? Nemam pojma što ćete vi. Ja bih se ljubazno zahvalila i ne bih ju uzela. Nema u njoj ništa što bi uredskim ljudima bilo od iznimnog značaja i koristi.
Čekaj da se ohlade!
Kada sam išla u osnovnu školu već u srijedu bih listala knjige s receptima tražeći koji ćemo kolač peći u nedjelju. Tako su jednom na red došle fritule. Ispale su nam savršene.
Čekaj da se ohlade. Bolit će te stomak, upozoravala me je majka.
Ma uzalud vam trud svirači. Ne mogu ja stati. Jedna po jedna fritulica i ode pola zdjele.
Boli koja se potom javila još se i danas dobro sjećam. Reklo bi se Bogu dušu, Bog je neće.
Petnaestak minuta uživanja platila sam cjelovečernjom patnjom. Em sam ih u sebe trpala nesažvakane, em sam ih pojela previše. Dodam li tome i činjenicu da masna hrana sporo napušta želudac, jasan mi je uzrok moje muke. Nikad više, obećala sam čvrsto sama sebi.
Iako su nam vrući kruh, fritule, buhtle, krafne ... pojam i čežnja, prije konzumiranja ih svakako treba ohladiti. Mala peciva ohlade se za 1 sat, dok štruci kruha treba više. Svima nam je topli kruh primamljiv, no ohlađeni je ipak ukusniji. Raženom Bavarskom kruhu treba i nekoliko sati hlađenja pri čemu on razvija poželjnu aromu i dobije tekstura podatnu za rezanje.
Naime, za škrob u vrućem kruhu vezano je dosta vode pa se on ne može fino izrezati. Znamo i sami da kada ga pritisnemo samo malo, ne može se više povratiti u prvobitno stanje, te ostaje zgnječen. Sto puta smo svjedočili ovoj katastrofi.
A što ja jedem možete vidjeti na mome profilu EatToSlim.