Uz to što interes otočkih medija za kraljevsku obitelj nikad ne jenjava, izravan povod za ovaj niz tekstova jest biografija "Prince Charles: The passions and the paradoxes of an improbable life" ("Princ Charles: Strasti i paradoksi nevjerojatnog života") američke autorice Sally Bedell Smith, povjesničarke koja se specijalizirala za biografije političkih, kulturnih i poslovnih lidera. Knjiga je objavljena 4. travnja kod uglednog nakladnika Penguin Random House, a već je i prije objavljivanja privukla mnogo pozornosti jer princa otkriva u dosad neviđenom svjetlu.
Bedell Smith je, prikupljajući materijal za knjigu, razgovarala s više od 300 Charlesovih prijatelja, poznanika, članova obitelji i ljudi koji su za njega radili, a zaključci koje je izvukla o njegovom karakteru, najblaže rečeno, nisu baš pozitivni.
Sudeći prema istraživanju Bedell Smith, princ Charles je tvrdoglav preko svake mjere, ne prihvaća ideje koje se kose s njegovom intuicijom čak i ako je znanstveno dokazano da je u krivu, a voli se okruživati isključivo ljudima koji mu povlađuju i koji se s njim slažu. Često uopće ne želi raspravljati, a rasprave prekida poput uvrijeđenog djeteta – tako da jednostavno izađe iz sobe. Uz to što je tvrdoglav, prilično je bahat i veliko je zlopamtilo pa ako se posvađa s nekim prijateljem, sva je prilika da s njim više nikada neće razgovarati.
Jednom se zgodom Charles zatekao na večeri s piscem poznatim po svojim britkim analizama i širokoj intelektualnosti. Razgovarali su o slobodnoj trgovini.
- Jeste li ikada bili u Lagosu? – upitao je Charles – To je zastrašujuće. Ljudi ondje žive u nemogućim uvjetima, a to je sve zbog slobodne trgovine.
- Oprostite, ali to je zbog toga što ondje nema slobodne trgovine – odgovorio mu je pisac, a Charles nije čekao da čovjek objasni svoje mišljenje, već je samo suho rekao – Ne slažem se s vama.
Pisca je na to domaćica udarila ispod stola i on je mudro umuknuo.
Ova anegdota pokazuje njegovu nesklonost razgovoru, diskusiji i prihvaćanju drukčijeg mišljenja. Pisac je kasnije komentirao da je Charles na njega ostavio snažan dojam, ali da on ne želi ni o čemu raspravljati i da ga je sama činjenica da se netko s njim ne slaže snažno uvrijedila.
U tome Charles nije na svoje roditelje – Philip jest tvrdoglav, ali voli rasprave i spreman je razgovarati sa svakim tko će inteligentno artikulirati gledište drukčije od njegovog. Kraljica je poznata po tome što strpljivo sluša drukčija mišljenja, a iako neki kažu da takav pristup ustvari pokazuje njezinu averziju prema sukobu, ona je ipak otvorenog duha.
Njegovo ponašanje vuče korijene iz toga što je u djetinjstvu bio nesiguran i često vrlo nesretan pa je htio ostaviti traga tako da se prvi oglasi o kontroverznim temama – kao što su klimatske promjene ili GMO hrana – iako o njima nije prethodno razmislio. On nije intelektualac, njegovi stavovi o čitavom nizu tema bazirani su na intuiciji, a sa svakom godinom koja prođe njegova vjera u te originalne instinkte samo je sve snažnija.
Čovjek koji ga poznaje nekoliko desetljeća kaže da se uopće nije promijenio – "On i dalje pokazuje jednaku nesigurnost i manjak samopouzdanja, ali zato dobro glumi samopouzdanje."
Još jedan razočaravajući pogled na princa Charlesa ponudio je Sir Malcolm Ross koji je godinama radio za kraljicu, a 2006., u dobi od 61 godinu je pristao raditi za Charlesa kao upravitelj domaćinstva. On je rekao da je bio silno razočaran što je, čim se zaposlio, "Charles skinuo svoju pristojnu masku i dopustio istini da se pokaže."
"Dok sam radio za kraljicu dobio sam ukupno tri poziva izvan radnog vremena u 18 godina. Princ od Walesa me zvao šest ili osam puta za vrijeme mog prvog vikenda" – izjavio je Ross koji svejedno naglašava da je Charlesova snaga u tome što nikada ne prestaje razmišljati i da je stalno u potrazi za novim idejama.
"On nije to radio iz zle namjere, samo ga je zanimalo zašto njegove naredbe još nisu izvršene" – priznaje Ross, ali i dodaje da je nazivan različitim pogrdnim imenima i da su svi zaposlenici princa Charlesa bili u strahu od njega te da se nisu usuđivali otići kući kada im je radno vrijeme završilo u strahu da na sebe ne navuku prinčevski gnjev.
Charlesa se često opisuje kao neosjetljivog, bahatog i razmaženog. Mnogi mu zamjeraju što je previše sebičan i usmjeren na sebe, a o tome svjedoči i odnos s unukom, princem Georgeom. Ili točnije, nedostatak odnosa.
Kada je George rođen, Charles je izjavio da će mu to što je postao djedom "izoštriti fokus na svjetske probleme", ali u prvoj godini Georgeovog života svojeg unuka nije baš često viđao za razliku od roditelja Kate Middleton koji su često posjećivali Kensingtonsku palaču.
Na proslavi Georgeovog prvog rođendana – zabavi na kojoj je bila kraljica, svi Middletonovi i kraljevska rodbina – Charles se nije pojavio. On je u to vrijeme bio u Škotskoj, posjećivao je rezervat crvenih vjeverica. U nekom ga je trenutku čak nazvala Tiggy Legge-Bourke, koja mu je svojedobno pomagala da se brine o vlastitim sinovima, da porazgovaraju o njegovom manjku angažmana. Savjetovala mu je da napravi pauzu na kraju dana, kada uobičajeno obavlja telefonske razgovore, i umjesto toga posjeti Williama i Kate kada je Georgeovo vrijeme za kupanje jer inače "neće poznavati svog unuka".
Unatoč njegovom predanom radu za mlade i siromašne, Charlesov stil života često je bio na meti različitih primjedbi. Nije, recimo, vidio ništa čudno ili problematično u činjenici da je potrošio 5,8 milijuna funta javnog novca u uređivanje kuće Clarence za svoju vlastitu upotrebu, a onda je dodao još dva milijuna vlastitih sredstava koja je uložio na preuređivanje. Zgrozio je javnost kada je kroz prozor kupaonice izbacio plastično crijevo, a svom prijatelju arhitektu Andrésu Duanyju je rekao da je to zato što ručnom pumpom prazni kadu i onda tom vodom zalijeva cvijeće u vrtu.
U svakom slučaju, Charles sigurno nikada neće biti poput majke koja je provela cijeli život diskretno skrivajući vlastite misli i osjećaje i nikada nije javno pokazivala koga voli, a koga ne. Više detalja o vrlo zanimljivom životu britanskog prestolonasljednika možete pročitati u knjizi "Prince Charles: The passions and the paradoxes of an improbable life".