Izmučen i krvav, boreći se za dah, Bruce Lee pojavljuje se između dva kamena bloka u odjavnim kadrovima „Zmajevog gnijezda“, pokazujući „palac gore“ kao simbol trijumfa. Pola stoljeća nakon filmske uspješnice, iz “istog“ je okruženja, kroz kvarnersko grotlo, na vrlo sličan način promarširao i Dinamo. Uguramo li u računicu neprepoznatljive konture „modrih“ u prvom dijelu, ali i neumoljivost koju su prezentirali u nastavku, u rješenju se kristalizira neupitan - „championship DNA“. Termin skovan na terenima američkih sportova, kojim se nerijetko hvalisao LeBron James, ilustrira pobjednički gen usađen u šampionsku družinu, ono što je, u završnici tekuće sezone, najosjetnija razlika između Dinama i Rijeke, između Dinama i ostale konkurencije u Hrvatskoj.
Premda, paralela se može povući na čitavu sezonu, u kojoj su turbulencije zahvatile maksimirske odaje na svim razinama. Od posrtaja u Ateni, preko rotacije na klupi i previranja u utrobi kluba, do povijesnih izbora. Uz sve zapreke i distrakcije, sezonu je, barem kako sada stvari stoje, spasio pobjednički mentalitet. Zagrepčani su bili nevidljivi u prvom dijelu utakmice, na isti način ugazili i u drugo poluvrijeme, ali usprkos svim taktičkim cakama, dinamičnijem pristupu i „pogurancu“ domaće momčadi s tri strane vrućih riječkih tribina, Sopićeva družina imala je „vezane ruke“ u dva slučaja.
Tandem iz sjene
U trenucima očaja, Sergej Jakirović pogled je skrenuo prema alternativama, u vatru gurnuo Takuya Ogiwaru, lijevog beka koji je do tog trena skupio samo 229 minuta u plavom ruhu zbog problema s ozljedama, dok je u fotofinišu izbor pao i na Arbëra Hoxhu, osporavano pojačanje iz Slaven Belupa s mršavom statistikom. No, upravo će tandem iz sjene servirati potvrdu teze o širokoj lepezi opcija u Dinamovoj svlačionici.
Dok je Sopićeva vojska vješto odolijevala pokušajima gostujućih izleta na njihovu polovicu, obrambene kule srušene su Petkovićevim trenutkom genijalnosti
Moć aktualnog (vjerojatno i budućeg) prvaka ocrtat će i kombinacija iz 89. minute, kada je Japanac isturio dojučerašnjeg „farmaceuta“ pred suparnička vrata, a on se svojim „signature“ potezom izbacio na lijevu nogu i neobranjivo nanišanio malu mrežu. Uz takvu koncentraciju kvalitete, čak i kod sporadičnih igrača, koji su nerijetko bili na marginama, Rijeka, Hajduk, i Osijek, ne mogu pronaći recept za konkuriranje Dinamu.
Drugo, dok je Sopićeva vojska vješto odolijevala pokušajima gostujućih izleta na njihovu polovicu, obrambene kule srušene su trenutkom genijalnosti „plavog devet“. Još jednom važnom, zapravo, i ključnom prevagom između dva glavna pretendenta na titulu. Bruno Petković rasparao je mrežu Nediljka Labrovića, pogurao momčad prema preokretu (čitaj: naslovu) i ponovno odjenuo ruho junaka, odijelo koje je nerijetko navlačio u krucijalnim dvobojima.
Ovaj put misija je još teža
S obzirom na to da je klauzula u njegovu ugovoru „javna tajna“ (2,5 milijuna eura), kristalno je jasno da bi u ljetnoj tržnici mogao promijeniti sredinu, a uz ovakve bravure, udvarači bi, pogotovo kada je u pitanju takav „sitniš“, mogli formirati i kolonu. Začini li najbolju sezonu karijere i pokojom majstorijom na Europskom prvenstvu, izvjesno je da bi mogao namamiti i jače „prosce“.
Prošlog je ljeta produžio vjernost klubu, potpisao novi ugovor, a upravo je taj trenutak bio okidač za, kako sada stvari stoje, sezonu s uspješnim epilogom. Iako će Dinamo biti vrlo aktivan u nadolazećoj ljetnoj tržnici, na Rujevici je ponovno prezentirano što bi bio najveći „jackpot“ za iduću sezonu, iako će ovaj put to biti teže izvesti. U prijevodu, jasno je čiji bi ostanak (ponovno) bio i najveće pojačanje za klub. U igri, u svlačionici, u odlučujućim trenucima.
