U više navrata imali smo privilegij malo pitati, a puno slušati stručne recenzije Tomislava Ivića. Veliki trener iz Splita u višesatnim nam je razgovorima tumačio kako je s Hajdukom 1970-ih godina, nakon što je kroz juniore formirao kralježnicu šampionskog tima, osvojio sedam trofeja u pet sezona. Isto kao što nam je pojašnjavao svoje doživljaje u europskim velikanima čiji je bio super cijenjeni stručnjak.
Jednu smo stvar u svim tim različitim klupskim pričama prepoznali kao poveznicu. Ivić je tumačio pitanja treninga, taktike, vrline i mana igrača koje je imao, sposobnosti promjena dinamike igre u tijeku loše igrane utakmice. Ivić je tek jednom spomenuo ondašnjeg mu predsjednika Titu Kirigina, i to u kontekstu tumačenja nekih igračkih potreba. Ivić je bio iznimna europska trenerska klasa i vjerojatno je tome umnogome kumovala posvećenost stručnoj problematici. Ovisno koliko ga je klub pratio, toliko se uspijevalo njegovo znanje oploditi kroz rezultate...
Nogomet na prvom mjestu
Jedan od dva najveća hrvatska, nekad jedan od četiri najveća jugoslavenska kluba, već dugo godina živi dvije nepomirljive zbilje. S jedne strane velika tradicija i trofejna uspješnost prilična jednom velikanu, s druge strane dometi kao jedan od običnijih HNL klubova.
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu
Taj prvi doživljaj prepoznaje se u jedinstvenoj podršci okruženja, fanatičnoj navijačkoj potpori, te s izvanserijskom, za hrvatske prilike, gledanosti, s prosjekom od 21.972 gledatelja kod kuće i 8150 na gostovanjima! Uz to Hajduk ima preko 100 tisuća članova, marketinški visoko osnažen brend. To su odnosi vjerodostojni velike tradicije. No, Hajduk već 15-ak godina živi sivilo rezultata. Od posljednje titule (2005.) Dinamovu je dominaciju pratio s četiri druga mjesta, pa je upao u nered devet sezona s tri četvrta, pet trećih i jednim petim mjestom.
Kad izdvojimo “detalj” da se u proteklih 19 sezona čak 43 puta mijenjalo ime trenera u zapisniku, to je najjasniji refleks da je nogometna logika na periferiji
Taman kad se činilo da će s dva druga mjesta i navedenim “statusnim” iskoracima revitalizirati maksimalne ambicije, Splićani su opet upali u zonu negativne euforije. I kako to obično na Poljudu biva, odmah se mijenjaju predsjednici, treneri, igrači, nadzornici, ideje, i “znanstvene filozofije” što činiti da Hajduk bude klub dostojan, povijesno prirodne mu borbe za prvaka države...
Nogomet je zapravo vrlo jednostavan kad mu se jednostavno pristupa. Bilo na terenu, bilo u upravljanju, bilo u navijanju, najvažnija je stvar - nogomet! Njegovim postulatima moraju ga pratiti upravljači kluba. Njegovim pisanim i nepisanim pravilima trebaju treneri pripremati i voditi momčad. Temeljem tog vođenja igrači trebaju funkcionirati i pružiti maksimume kroz nogometnu igru. Naposljetku, temeljem logike nogometa, navijači trebaju biti podrška klubu.
Natjecateljske frustracije
Kroz niz godina uvjerljiv je dojam da su u i oko Hajduka svi drugi faktori važniji od nogometnih logika. I brend, i marketing, i članstvo, i tko je nadzornik, i tko sjedi u loži, i tko je protiv koga ili “nije s nama”, i prosjek gledanja, i tako dalje. Vjerojatno su ti doprinosi prijelomni da Hajduk i kad ima fantastičnu podršku punog stadiona, i kad ima drugu momčad po vrijednosti u ligi, i kad ima objektivnu šansu biti (barem) u vrhu do kraja trke, sebi dopusti ni manje ni više nego 7 domaćih poraza u 17 utakmica!
I ako je prihvatljivo izgubiti od Dinama, Rijeke, nije nogometno logično dva puta izgubiti od ne baš uvjerljivog Osijeka, od Istre, Varaždina ili u gostima kod najslabije Gorice otkako je prvoligaš...
Kad se u nogometu najmanje vodite po logičkim i pripadajućim postulatima nogometa, to znači da zanemarujete njegovu bit, u korist nekih drugih promicanja. Hajdukov najveći natjecateljski problem, nakon što se organizacijski osovio na noge, jest upravo u tome. Svega je puno, samo je nogometa malo. Kad izdvojimo “detalj” da se u proteklih 19 sezona čak 43 puta mijenjalo ime trenera u zapisniku, to je najjasniji refleks da je nogometna logika na periferiji. Dok se ta hijerarhija prioriteta ne promijeni u temelju, Hajduk će svaki finiš sezone biti natjecateljski frustriran kao što je to i sada. Jer to je i suština kluba, natjecanje u nogometu. Kao što je to nekad Hajduk radio i stvarao svijetlu tradiciju velikana domaćeg nogometa...