Optužbe za netransparentnost u poslovanju, povremene blokade dionice, iznenadan posjet USKOK-a i, za kraj, privremeni boravak dijela uprave u Remetincu. U Ini , zasad, iz navedenog scenarija nedostaje samo posljednje remetinečko poglavlje, koje se može, ali i ne mora dogoditi.
Politička poluga
- Nijedna energetska kompanija ne može pobjeći od politike. To je u prirodi tog biznisa, koji je svagdje reguliran - rekao mi je ne tako davno Zoltan Aldott , predsjednik Uprave Ine, kada smo se našli u njegovu prostranom zagrebačkom uredu. USKOK, međutim, ne bi trebao biti politička poluga. Pitanje je, zato, može li kompanija koja je od strateške važnosti za državu izbjeći gotovo permanentno stanje policijske istrage koja redovito zadire duboko u poslovne baze podataka koje nijedan biznis ne voli servirati nepozvanima.
USKOK je, navodno, u Inu došao na temelju Hanfine prijave iz svibnja 2011. godine. Tadašnji šef Hanfe Ante Samodol optužio je Inine čelnike da su se koristili povlaštenim informacijama kako bi manipulirali cijenom dionice, a Inina najvećeg pojedinačnog dioničara - mađarsku naftašku kompaniju MOL - da je prikrivanjem očekivanog prihoda od Sirije pokušao sniziti cijenu dionica i na taj način jeftinije preuzeti većinski udio u kompaniji. Tada je počela i blokada Inine dionice, koja je potrajala sve do 15. prosinca 2011. Hanfa je tada zaključila da je Ina “uklonila sve proceduralne nepravilnosti” i da više ne postoje razlozi za zabranu trgovanja dionicom.
Poglavlje scenarija koji je svoj nastavak dobio prošli petak presretačkim uručivanjem USKOK-ovih poziva članovima Inine Uprave i Nadzornog odbora počelo je, međutim, još 2. prosinca 2010., kada je MOL objavio ponudu za stjecanje dionica Ine, kojom je već postojećim dioničarima kompanije ponudio da kupe “ne više od ukupno 800.900 Ininih dionica” po cijeni od 2800 kuna za jednu.
Ponuda se nije pokazala uspješnom, vlasnika su promijenile samo 10.082 dionice, dovoljno za uzbunu u političkom vrhu države, naelektriziranom zbog nikad definiranih odnosa MOL-a i države kao najvećih vlasnika. Samostalno ili po nalogu (i jedno i drugo legitimno), Hanfa je krenula u akciju.
Priznanje prijestupa
Kada je 17. svibnja 2011. Uprava MOL-a objavila da je kompanija stekla dodatnih 1,6 posto Ininih dionica (danas ih ima ukupno 49 posto, hrvatska država 44,8 posto, dok je preostalih 6,2 posto kod malih dioničara i institucionalnih investitora), Hanfa je to shvatila kao formalno priznanje prijestupa. Agencija je, kako su namneformalno objasnili, saznala da je Upravni odbor MOL-a 18. siječnja 2011. donio odluku o kupovanju Ininih dionica na tržištu. Odluka, u kojoj nema podatka o ciljanoj količini dionica, “nije bila dostupna investicijskoj javnosti”, rekao nam je sugovornik.
Hanfi, koja je u međuvremenu provela opsežnu pozadinsku istragu surađujući s nadzornim institucijama drugih država (Austrije, Bermuda, Britanskih Djevičanskih Otoka, Češke, Cipra, Slovačke, Mađarske i Ujedinjenog Kraljevstva), to je bilo dovoljno da zaključi kako se u službu MOL-ove ambicije preuzimanja natpolovičnog paketa Ine stavio cijeli lanac “pozadinskih kupaca”. Inina dionica, čije je trgovanje između 3. prosinca 2010. i 16. svibnja 2011. Hanfa višekratno zaustavljala, povučena je iz prodaje zbog zaključka da je MOL manipulirao tržištem, kao i zbog sumnje da je dio visokopozicioniranih kadrova u MOL-u i Ini trgovao dionicama koristeći se povlaštenim informacijama.
U tom trenutku zabrana trgovanja Ininom dionicom nije odgovarala zapravo nikome osim državi, koja se na taj način osigurala da neće ostati bez utjecaja u kompaniji. U Ini, ali i na Zagrebačkoj burzi i u Hanfi, slagali su se da je dugotrajna obustava trgovanja bilo kojom dionicom “neprirodna i kao mjera primjenjiva samo kad postoje ozbiljne sumnje u urednost tog trgovanja”. Regulatori su se složili da treba dopustiti trgovanje “čim prestanu okolnosti koje izazivaju sumnju”; u ovom slučaju to je bila akcija stranih investitora.
Sirijski biznis
- Sumnja na manipulaciju nije dovoljna budući da mogućnost manipulacije postoji uvijek, a kada je trgovanje trajno obustavljeno, erozija vrijednosti dionice je neizbježna - zaključili su regulatori.
Hanfin šef Ante Samodol tada je optužio MOL da je prikrivanjem očekivanog prihoda od Sirije pokušao jeftinije dobiti većinski udio u kompaniji. Dionica je ostala zaleđenom “do daljnjega”.
Ina je demantirala svaki pokušaj manipulacije tržištem. Zanijekali su i optužbe za koje su, objavili su tada, saznali putem medija.
- Hanfa je u Ini obavila nadzor internih procedura i zatražila određene promjene. Radilo se o manjem usklađivanju internih dokumenata. O Sirijise cjelovito izvještavalo dioničare u skladu s profesionalnim standardima, najviše što kompanija koja kotira na burzi može napraviti - rekao je Aldott u razgovoru za Jutarnji u listopadu 2010. Rat u Siriji ubrzo je nakon toga uništio Inin sirijski biznis.
Nekoliko dana nakon tog razgovora, na posljednjem zasjedanju bivšeg saziva Sabora, premijerka Jadranka Kosor zatražila je od Državnog odvjetništva da se “umiješa u MOL-ovo vladanje Inom”.
Obustava koja je najviše štetila malim dioničarima
Hanfa je trgovanje Ininom dionicom obustavljala u više navrata. Prvo na kratak rok, u razdoblju od 3. prosinca 2010. do 16. svibnja 2011., kada se trgovina obustavljala dan za dan. Nakon rješenja donesenog 18. svibnja 2011., kojim Hanfa utvrđuje da je MOL manipulirao tržištem, trgovanje je nakratko dopušteno, a već je nekoliko dana kasnije “trajno zaleđeno” nakon što je Hanfa uvidom u interne procedure Ine utvrdila da su one nedostatne. Posebnim rješenjem Hanfa je tada od Ine zatražila “uređenje internih akata i procedura sa zakonskim zahtjevima za fer i uredno trgovanje”. Zbog, prema Hanfinu objašnjenju, “sporosti društva u izvršavanju naloženih mjera”, obustava trgovanja Ininom dionicom produžavala se sve do trenutka kada su agenciji predočeni dokazi da su ispunjeni svi njeni zahtjevi. Ininom dionicom ponovo se počelo trgovati 15. prosinca 2011. Na cijeni nije izgubila ništa, ali su zakinuti brojni mali dioničari kojima je imovina bila blokirana više od pola godine.
Zašto je Samodol odšutio akciju mirovinskih fondova?
Usporedo s prvom MOL-ovom akcijom otkupa dionica u prosincu 2010., hrvatski mirovinski fondovi ušli su u akciju velikog šopinga Ininih dionica. Iako nikada nije utvrđeno da su fondovi radili po nalogu politike - što bi bilo nedopustivo - i iako nitko nikada nije potvrdio dogovaranje zajedničke akcije, sjena sumnje nikada nije otklonjena.
Deset dana prosinca
Što se, naime, dogodilo s Inom u posljednjih desetak dana prosinca 2010., a da bi se iznenada probudio n interes fondova? Ništa - osim rasta cijene za 1100 kuna, potaknutog raspisivanjem MOL-ove ponude.
I tada su burzovni analitičari pitali - zašto mirovinci nisu Inu kupovali, primjerice, u listopadu 2010., kada je cijena bila 1630 kuna, ili početkom prosinca, kada je još bila na 1700 ? Kad je krenuo val šopinga, njihova bi zarada bila najmanje 1100 kuna po dionici. Tadašnje opravdanje upravitelja fondova da “nisu željeli utjecati na tržište ” teško da je itko progutao kao uvjerljivo.
Iako i danas službeno ostaju pri tome da Inu nisu kupovali organizirano, i tada, a i danas, fondovski igrači u neformalnim razgovorima nisu ni pokušali sakriti da su dogovarali akciju.
Uznemirujuća šutnja
Kupovina se, za vlasnike udjela u fondovima, pokazala kao pogodak, jer Inina se dionica i danas drži iznad 4000 kuna (petak je završila na 4203 kune), a fondovsko udruživanje radi “zaštite” strukture vlasništva bilo koje kompanije na burzi, ako ga je bilo, ostat će zabilježeno kao opasan incident koji može povući dalekosežne posljedice. Sama činjenica da je Hanfa cijelu akciju odšutjela, nakon USKOK-ova ulaska u Inu po Hanfinoj prijavi iz 2011. postaje ponovo uznemirujuća.