"Od Aljaske do Meksika..." poznati su stihovi Azrine pjesme "Pit... i to je Amerika", međutim to je samo dio Panameričke autoceste, poznate kao najdulje prometnice koju je priznala Guinnessova knjiga rekorda, a proteže se od sjevernih hladne Aljaske sve do vjetrovitog juga argentinske Patagonije kroz čak 14 zemalja!
Ova monumentalna cestovna mreža, koja obuhvaća oko 48.000 kilometara, simbol je inženjerske izvrsnosti i međunarodne suradnje, spajajući gotovo sve zemlje američkog kontinenta uz njegovu pacifičku obalu.
Razdvojena na sjeverni i južni segment, Panamerička autocesta nudi raznolikost pejzaža i klimatskih uvjeta, od tropskih prašuma do gorskih visoravni. Avantura prelaska cijele ove rute bez prekida trajala bi otprilike 236 sati vožnje, što svjedoči o njezinoj grandioznosti i izazovima koje predstavlja putnicima željnima istraživanja. Službeni dio dug 25.800 km, proteže od Circlea na Aljasci do Puerto Montta u Čileu.
Izgradnja ove epske prometnice započela je dvadesetih godina prošlog stoljeća, a nastavila se kroz desetljeća s različitim dionicama koje su se dovršavale u različito vrijeme. Ideja o autocesti koja bi spojila cijeli američki kontinent san je star gotovo stoljeće, a njegov postupni razvoj i izgradnja odraz su dugotrajne posvećenosti i suradnje među zemljama kroz koje prolazi.
Troškovi razvoja i održavanja ove ogromne cestovne mreže teško je precizno kvantificirati s obzirom na njezinu prirodu i obuhvat preko mnogih zemalja i desetljeća. Uspoređujući s drugim kontinentalnim rutama poput Azijske autoceste 1 (AH1), koja se proteže više od 20.000 kilometara od Japana do Portugala, i Europske rute E40, koja povezuje istok i zapad Europe, Panamerička autocesta stoji kao simbol povezanosti, izdržljivosti i ljudske težnje za istraživanjem.
Ova cestovna mreža ne samo da omogućuje nezaboravne putne avanture, već i spaja različite kulture i zajednice, promičući razumijevanje i suradnju među zemljama kroz koje prolazi. Panamerička autocesta ostaje trajni podsjetnik na to kako granice mogu biti premostive, a udaljenosti samo brojka, dok putnici nastavljaju svoje putovanje kroz raznolikost i ljepotu američkih kontinenata.
Prema Hrvatskoj enciklopediji, iako u SAD-u i Kanadi pravac nije službeno definiran, cesta koja vodi od sjevera k jugu Aljaske smatra se dijelom Panameričke ceste, a nekoliko cesta u SAD-u nosi to ime (primjerice u Texasu). Laredo se ujedno navodi kao sjeverna granična točka Interameričke ceste, dijela Panameričke ceste između južne granice SAD-a i Panamskoga kanala.
Na dijelu Interameričke ceste između nacionalnog parka Darién u Panami i nacionalnoga parka Los Katíos u Kolumbiji, Panamerička cesta ima prekid u duljini od 76 km. Planirano dovršenje ceste u tom prašumskom području predmet je mnogobrojnih rasprava o zaštiti prirode.
Na južnom dijelu američkog kontinenta nekoliko je ogranka Panameričke ceste. Zapadni ogranak vodi uzduž Tihog oceana, a povezuje Medellín, Quito, Limu, Antofagastu, Santiago i Puerto Montt, s odvojkom u Medellínu prema gradovima na obali Karipskoga mora. Istočni ogranak, uz Atlantski ocean, povezuje gradove Belém, Recife, Salvador, Rio de Janeiro, Montevideo, Mar del Plata i Ushuaia, a središnji ogranak spaja gradove Caracas, Boa Vista, Manaus i Porto Velho.
