Premda većina izvora navodi kako je Fiat 850 predstavljen u svibnju 1964., Fiatov Centro Storico razriješio je dvojbe i proslavio obljetnicu 30. travnja. “Superfićo” je bio velik tržišni uspjeh, proizveden u više od 2,200.000 primjeraka. Mi smo u to ime otišli do Grobnika snimiti jedan riječki primjerak Speciala iz 1971., ultimativne izvedbe standardnog modela.
To je bila i posljednja godina produkcije, osim u Španjolskoj, gdje je potrajala do 1974. Kvarnersko područje i inače je žarište naše scene ljubitelja modela, a ima ih nekoliko desetaka očuvanih po Hrvatskoj, uključujući i atraktivne izvedbe Coupe i Spider. Još i više, ako pribrojimo i kombije – kod nas su zvani “Fićo kombi”, no zapravo su još od sredine 1960-ih bili bazirani na modelu 850, koji je sam po sebi tehnološka evolucija Fiće.
Konfuzija se proširila i na druga područja, pa tako, ako kažemo Zastava 850, uobičajeno mislimo na kasne izvedenice Fiće, s jačim i većim motorom. No zapravo su od 1967. u Kragujevcu sklapani i pravi modeli 850: školjke su dolazile ogoljele, ugrađivani su gotovo isključivo dijelovi iz Italije i tek nekoliko sitnica lokalne proizvodnje.
Najuočljivija je razlika pločica s brojem šasije, većih dimenzija od talijanske, a izvana i metalna oznaka na repu, na kojoj su navedeni i Fiat i Zastava.
Kojim god od tih naziva, ili njihovom kombinacijom, označili ovaj automobil, nećete pogriješiti. I primjerak Matea Juriševića jedan je od tih Zastavinih, no za razliku od standardnog, Special nikada nije nosio Zastavinu oznaku. Uložak uljnog filtera zraka u motornom prostoru bio je specifičan za južnoafričke i jugoslavenske modele od 1970.
Ovaj je primjerak pun značaka, naljepnica i dodatnih detalja na koje će dio ljubitelja, nesumnjivo, frknuti nosom – no oni su ovdje s razlogom, dio jedne dirljive priče. Fiat 850 dio je obiteljske tradicije, vozili su ih Mateov otac, mamin stric i djed. Bio je tu i Sport Coupe, no uglavnom ovakve berline poput njegovog Speciala. Pokazuje nam slike tamno plavog, pa bijelog, koji je ostao u obitelji dvadeset i pet godina.
Još malen, rasplakao se kada su ga prodali! Nažalost, prije sedam godina zadesila ih je tragedija, otac Dario je poginuo u nesreći na radu.
Mateo je još u srednjoj školi, čim je navršio osamnaestu, počeo voziti Jugiće, kaže da su mu svojedobno i nadimak dali po tom autu. A onda ga je jednog dana, dok se uključivao u promet, propustio netko u Fiatu 850. Prizor tog automobila u vožnji zapalio je zaboravljenu iskru: zbrojio je svoje financije i dao vrlo specifičan oglas, u kojem je naveo da traži 850 i koliki mu je točno budžet.
Prijatelji su mu počeli javljati za dostupne primjerke, pogledao ih je više, a ovaj kupio u Ivančnoj Gorici, u Sloveniji. Auto je bio u solidnom stanju, u međuvremenu ga je još uredio, te ispunio uspomenama na oca. Svaki detalj ima svoju priču, od audio kazeta razbacanih po podu do naljepnica O’Neill i Abarth, kakve je otac uvijek imao na svojim autima.
Osobno, posebno me razgalio ovaj O’Neill, te su naljepnice prije tridesetak godina bile vrlo česte, ponekad i predmet sprdnje, a danas su, ostarjele dovoljno da postanu simpatični retro dodatak! Dakako, nas se posebno dojmila naljepnica Auto kluba iz 1990-ih, otac je bio član našeg kluba čitatelja, a Mateo čuva i njegovu člansku iskaznicu!
Ovaj 850 Special često je u vožnji, a vlasnik ga održava u skladu s tekućim potrebama. Dijelova, pogotovo u Italiji, ima i nisu preskupi, osim onih koje su koristili drugi proizvođači, poput stražnjih svjetala. Lancia ih je rabila na modelima Stratos i 037, pa se proizvođači replika otimaju za njih!
Pitamo Matea ima li drugih oldtimerskih ambicija, na što se smije i kaže da ih ne smije imati. Kada je kod kuće spomenuo kako bi mogao zamijeniti ovaj primjerak nekim bolje očuvanim 850, mama je stavila veto! Ispostavilo se da se ona iznimno emocionalno vezala uz ovaj auto, da ne kažemo hram na kotačima, ovakav kakav jest, i sugerirala da ga moraju zadržati.
Potvrdno klimamo glavom, slažući se s njenom ocjenom: zasigurno je moguće naći bolji primjerak, ali ne i neki koji će u sebi nositi ovoliki emocionalni naboj.
Ukratko
Baziran na Fići, duljinom je narastao za 28 cm, sve do 357,50 cm, no međuosovinski razmak povećan je za skromna 2,5 cm – ipak, prostranost je znatno veća u svim parametrima
Od 1968. Special je bio najjači model berline, s motorom od 47 KS, kakav se ugrađivao u prvu seriju Coupea – zapremina od 843 ccm pritom nije mijenjana
Mateo Jurišević član je Oldtimer kluba Rijeka, redovan gost skupova i relija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a s vremena na vrijeme rado potegne i u susjedne države
Premda Special može povući i gotovo pedesetak km/h više, mnogi su talijanski vlasnici imali oznaku 90 na repu, što se Mateu toliko svidjelo da ju je i on nabavio
Uz još nekoliko kromiranih detalja, ornamentirana je prednja maska, premda isključivo ukrasne naravi, jedan od znakova raspoznavanja Speciala
Kokpit prekriven crnom, nereflektirajućom plastikom ugrađivan je nakon redizajna 1968., kada je najjači model dobio i brzinomjer graviran do vrtoglavih 160 km/h
Radio je Čajavec, po licenci talijanskog Autovoxa, nabavljen u Beogradu – pojavio se u oglasu taman kada je Mateov stric bio na službenom putu ondje
Sjećate li se Kluba čitatelja našeg magazina? Otac je 1990-ih bio jedan od originalnih članova, te je naljepnica s njegovim rednim brojem pronašla mjesto i na sinovom automobilu
Sponzorirani sadržaj je omogućio CVH