Takva forma, promovirana Škodom Octavijom, stječe sve veći broj poklonika na našem tržištu, jer afirmira Fluence kao uvjerljivu i iskoristivu, a razmjerno povoljnu kompaktnu limuzinu fluidne forme i vrlo dobre aerodinamike. Dobro je usklađena s temeljito provjerenim turbodizelašem obujma 1461 ccm i snage 105 KS. Ne ide loše ni u verziji sa 90 KS.
Renaultovi stratezi su očito procijenili da vodu na svoj mlin mogu skrenuti i bogatom serijskom i dodatnom opremom. Zanimljivo je vidjeti auto koji u osnovnom izdanju ne impresionira i miriše na konfekciju, u Sport Way izdanju opremljen aluminijskim naplacima 17 cola, metalik lakom, kromiranim štitnicima na podnici i okvirom ispušne cijevi, kožnim rubovima sjedala i kožnim upravljačem te u doplati ksenonskim svjetlima, sjedalima s grijanjem, USB ulazom te navigacijom. Armatura je izrađena od pristojnih materijala te je, općenito Fluence izrađen kvalitetno. Unutrašnjost je ugodna i prostrana, pogotovo straga, što je važno obilježje svake limuzine.
Turbodizelaš 1.5 dCi je prije pet godina prebolio dječje bolesti, a u najsnažnijoj je verziji prilično uvjerljiv i pohvalno štedljiv. Uglađenost mu nije vrlina i na niskim je okretajima bučan, ali to nije problem. U početku je malo anemičan, ali kad okretaji dohvate 2000/min, lijepo povuče. Performansama pomaže mjenjač sa šest stupnjeva, koji se lijepo šalta, premda bi dobro došao nešto kraći hod ručice mjenjača. Ubrzanje do 100 km/h traje 11 sekundi, što je sasvim dovoljno većini prosječnih kupaca. To vrijedi i za najveću brzinu od 185 km/h.
Ovjes dobro guta neravnine, bez suvišnih zvukova te dobro spaja stabilnost i udobnost. Stoga je vožnja ugodna i ne zamara. Zamjeriti se može jedino neosjećajnom upravljaču, koji ne pruža dovoljno informacija s ceste. Na testu smo izmjerili prosjek potrošnje od 6,1 litru, što je jak adut. Kad se tome pribroji sve ostalo te korektna cijena, mnogi će kazati - zašto ne...