Barem kad je riječ o limuzini. Karavanska izvedba, još od dolaska na tržište 2009., izgleda znatno atraktivnije, a ništa se nije promijenilo ni redizajnom odrađenim krajem prošle godine. Japanski karavan, na račun izbačenih branika sada rastegnut na 478 cenimetara (+2 cm), ponovno krasi zavodljiviji dizajn, no daleko od toga da u prosjeku 11.000 kuna skuplju karoserijsku izvedbu treba uzeti u obzir samo zbog skladnijeg izgleda.
Obiteljski vozači, ali i svi koji zbog posla ili hobija visoko vrednuju ponudu prostora, na svoje će doći i na račun izdašnijeg prtljažnika. Doduše, s osnovne 543 litre, koje preklapanjem djeljive stražnje klupe (60:40) rastu na maksimalnih 1609 litara, prtljažnik ne spada među najdarežljivije u srednjoj klasi (Passat Variant nudi 605/1730 litara), već u zlatnu sredinu. No, to nadoknađuje funkcionalnošću – dvostruko dno, bočne pregrade, pa i uzdužne šine za organizaciju prostora jamstvo su da vam neće bučiti sitnice koje se slobodno kotrljaju prtljažnikom.
Sve ostalo, jednako je kao u limuzini. Sjedanjem za upravljač primjećuje se da su plastične površine mekše na dodir, a sjedala udobnija. Zapravo, dojam je kao da je riječ o foteljama, koje pritom pouzdano drže tijelo u zavojima. Šteta je tek što se vozačevo sjedalo ne može izdašnije podesiti po visini te uvijek ostaje nekako previsoko, barem kada ste više tjelesne građe.
No, pozicija za upravljačem, izdašno namjestivim po dubini i visini, u cjelini uopće nije loša i pogoduje dužim rutama. Zasluga je to preglednih instrumenata, središnjeg dijela armature koji nudi dovoljno prostora za desno koljeno, ali i statusnog, finom kožom obloženog naslona za ruku, koji skriva dubok pretinac za odlaganje sitnica. Udobnost naglašavaju i u izvedbi Sol serijske presvlake sjedala od kože i alcantare, koje pružaju i dašak ekskluzivnosti. Makar treba reći da elegantne svjetle presvlake gube čar čim se zaprljaju, a nije da tome nisu sklone...
Većina kupaca tako će radije birati 17.500 kuna povoljniju izvedbu Luna, koja ne nudi fine presvlake i grijanje prednjih sjedala te dolazi sa 16 colnim alu naplacima (kad se uzima 2.2 D-4D naplaci su 17 cola), no osim toga, ako se na stranu stavi još nekoliko manje bitnih detalja, ima istovjetan popis opreme.
Redizajnom je povećana i udobnost u vožnji. Posebno se to osjeti straga, gdje su putnici prije najviše patili zbog tvrđe podešenog ovjesa, koji je loše podnosio poprečne neravnine. Na lošem asfaltu Avensis je sada znatno ugodniji, pa putnici straga uživaju u jednakoj udobnosti kao i oni u prvom redu. A dobro je i što mekše podešen ovjes nije negativno utjecao na upravljivost. Japanska limuzina, doduše, više voli lagano krstarenje, ali ne treba strahovati niti od bržih prolazaka kroz zavoje. Tim više jer se već s osnovnom opremom nudi cjelovita sigurnosna elektronika, kočnice grizu uvjerljivo (put kočenja pri 100 km/h je kratkih 37,9 m), a upravljač je sportski izravan, s tek 2,7 okreta između krajnjih točaka. Ipak, laganiji tempo diktira motorizacija – elektronika dizelaša 2.2 D-4D sa 150 KS podešena je kako bi potrošnja bila što skromnija (testni prosjek od 7,1 litara za svaku je pohvalu) no nedostaje očekivane žestine. Djelomično i stoga što je stamena izrada rezultirala masom od priličnih 1545 kg. No, riječ je samo o osjećaju - stotka se u hvata za brzih 9,2 s, a postiže se čak 210 km/h.
Snage je tako, zapravo, više nego dovoljno. Ipak, kao razumniji izbor nameće se provjereni dizelaš 2.0 D-4D sa 124 KS - nudi slične performanse uz još za koji decilitar manju potrošnju, a dostupan je i uz osnovnu, ali iznimno bogatu opremu Terra za 216.600 kuna. Naravno, u karavanskoj izvedbi...