U Hrvatskoj postoji opsesija kreditima. “Povoljan kredit” smatra se nekom vrstom blagodati. I političari su se u protekloj kampanji razbacivali obećanjima o tome kako će kredite učiniti povoljnijima, kamatne stope nižima. Međutim, političko natjecanje obećanjima lakog zaduživanja praćeno je priznanjem da je prezaduženost problem. Sjetimo se franka, predstečajnih nagodbi i vjerojatnih predstojećih izmjena ovršnog zakona. Kako je moguće s jedne strane činiti sve da se ljude i poduzeća potakne na zaduživanje nižim kamatnim stopama dok se, s druge strane, cijelo društvo trese kada ljudi i poduzeća postanu prezaduženi? Uz neke modifikacije, problem se može proširiti i na pitanje zaduživanja države.
U financijskoj psihologiji poznato je da ljudi probleme smještaju u odvojene ladice čak i kada su usko povezani. Političar ili centralni bankar ujutro može zdvajati nad visinom kamatnih stopa i obećavati “jeftine” kredite uz nulte kamatne stope, a popodne može biti beskompromisan borac protiv prezaduženosti. To nije logično jer su više kamatne stope najbolji način odvraćanja od uzimanja pretjeranog duga.
Doduše, prezaduženima je lakše vraćati glavnicu ili dio nje uz 3 posto nego uz, primjerice, 6 posto kamata. No, političari i centralni bankari ne obaraju kamatne stope zbog starih, nego zbog novih kredita. Njihova je namjera niskim, nultim ili čak negativnim kamatnim stopama navući ljude, tvrtke, pa i države da se dodatno zaduže; samo novi kredit prati neku novu kupnju ili ulaganje koji će povećati ekonomsku aktivnost.
U proteklih nekoliko godina kamatna je shizofrenija u svijetu dotjerana do apsurda. Njemačke državne obveznice imale su negativan prinos do prošloga tjedna. Kupci obveznica morali su platiti njemačkoj vladi da im čuva novac i jednoga dana vrati iznos umanjen za negativne kamate. I neke su europske banke uvele negativne kamate, odnosno naknade uz nultu kamatnu stopu na depozite građana i poduzeća. Zbog toga su kamate na kredite pale. Financijski najsolidnije tvrtke i građani u najrazvijenijim državama EU mogu se zadužiti na dugi rok uz kamatne stope između 1 i 2 posto.
Negativne kamatne stope još nisu stigle do Hrvatske. Ovdje su rizici veći. I banke u Hrvatskoj još plaćaju (relativno) solidne kamatne stope na štednju. Prema statistici HNB-a, prosječna kamatna stopa na kratkoročne depozite stanovništva u eurima još se kreće oko 2 posto, a dugoročna je nešto veća. U Njemačkoj, pak, kamatne stope na depozite u bankama teže nuli ili su već na njoj, ali su de facto negativne jer se uvode naknade za držanje novca u bankama.
Zbog viših kamatnih stopa na depozite i zbog rizika, kamatne stope na kredite su u Hrvatskoj veće od prosjeka EU. Novi stambeni krediti u Hrvatskoj odobravaju se po oko 5 posto. U zemljama koje su uvele euro te se kamatne stope kreću od 1,1 do 3,8 posto. Prosječna kamatna stopa na dugoročne kredite poduzećima također iznosi oko 5 posto u Hrvatskoj. Ima članica na jugu područja eura gdje se zaračunavaju veće prosječne stope, no unatoč tome, ako nas ne iznenadi neka kriza, kamatne bi stope mogle dalje padati iako su već sada niže nego ikada u povijesti.
Isto vrijedi i za hrvatsku Vladu. Iako desetogodišnja državna obveznica nosi oko 3,5 posto, što je manje nego ikada do sada, ta stopa gotovo nikada u povijesti nije bila toliko viša od kamatne stope po kojoj se zadužuje njemačka vlada. Razlog je u tome što je kamatna stopa na njemačke državne obveznice do nekidan bila negativna.
Kamata na desetogodišnju njemačku državnu obveznicu postala je negativna sredinom lipnja ove godine. Najniža je bila u prvoj polovici srpnja, oko -0,2 posto, potaknuta ponašanjem Europske centralne banke, koja nemilice pumpa novac u sustav ne bi li jugu Europe olakšala izlazak iz recesije.
Međutim, pretprošlog je petka njemački prinos skočio na +0,11 posto i u sljedećih nekoliko dana ostao pozitivan. Postavlja se pitanje hoćemo li i dalje imati sreće ili gledamo početak preokreta trenda?
Možda će središnja banka europodručja i dalje ubacivati novac u sustav, pa se kamatne stope za njemačku vladu opet vrate u negativne zone, a kamatne stope za hrvatsku nastave padati unatoč visokom riziku. Međutim, možda će neki globalni financijski poremećaj preokrenuti trend. Nervoza sada malo raste zbog izgleda da američka središnja banka uskoro poveća kamatne stope.
Nitko ne zna što će se dogoditi. U takvim uvjetima, za svakoga tko razmišlja o zaduženju, bio to građanin, tvrtka ili država, trebaju vrijediti ista razborita pravila i upozorenja, bez obzira jesu li kamatne stope 1 posto, 4 posto, 7 posto ili negativne. Treba podsjećati da, bez obzira kolika je kamata, i glavnicu treba vratiti. To je nevolja i s negativnim kamatnim stopama: primamljive su, ali glavnica se (malo umanjena) vraća. Doduše, glavnica se ne mora baš uvijek vratiti. Ali onda, ako se ne vrati, nakon nekog vremena novih kredita više nema ili kamate lete u nebo. Zbog toga trenutni ambijent na financijskim tržištima ne smije zavarati nikoga, ponajmanje novu hrvatsku Vladu. Sređivanje stanja u proračunu ostaje imperativ za cijeli jedan mandat. O tome ovisi rizik države. To je ta razlika kamatnih stopa na koju možemo utjecati fiskalnom odgovornošću.