Shvatimo li da tijelo i mozak rade kao jedinstvena cjelina, da oni oblikuju parabolični reflektor koji prikuplja signale inače nedostupne svjesnom umu, onda ćemo prepoznati i kako smo izvanredno prilagođeni brzom prepoznavanju obrazaca.
Ljudi se doista mogu natjecati sa strojevima, rekao je uredniku znanosti londonslog Financial Timesa John Coates, koautor studije o intuitivnom trgovanju na financijskim tržištima provedene na Cambridgeu.
Zapjenjeni, znojni brokeri koji svojim nalogodavcima zarađuju milijune donoseći odluke “iz želuca”, dosad opjevani u više hollywoodskih blockbustera, sada su napokon dobili i svoju znanstvenu potvrdu. U Cambridgeovu istraživanju sudjelovalo je 18 dobrovoljaca kojima je zadatak bio upustiti se u visokofrekventno trgovanje opcijskim ugovorima. S Cambridgeom je u istraživanju surađivao neimenovani londonski fond (tko bi im povjerio kapital znajući da je pokus u tijeku), a sve se događalo u nesigurnim završni danima velike krize eurozone.
Priča o tržištima kojima upravljaju roboti, sposobni za obavljanje najsloženijih transakcija u milisekundama i nanosekundama, koju je opisao Michael Lewis u svojoj nedavno i kod nas objavljenoj knjizi “Munjeviti momci s Wall Streeta” (Flash Boys), time je dobila svoju znanstveno potvrđenu, humanu protutežu.
Za razliku od Lewisovih genijalnih programera, ovdje su u žarištu bili specijalci na terenu kojima je tim znanstvenika mjerio otkucaje srca, krvni tlak, promjene u temperaturi i još nekoliko vitalnih pokazatelja koji otkrivaju razinu stresa dok istodobno kod ispitanika detektiraju sposobnost njihove koncentracije na zadatak.
Pokazalo se da su dobro istrenirani trgovci po rezultatima (ključna su bila dva ponavljajuća obrasca otkucaja srca u zadanim situacijama) daleko iznad kontrolne grupe studenata Sveučilišta Sussex.
Ukupni rezultat 78,2 naspram 66,9 u korist trgovaca pokazao je važnost uvježbanosti, ali i potvrdio visoku ulogu intuicije koju studenti, već dovoljno dobro upućeni u čitanje korporativnih statistika, ali nenavikli na trgovanje uživo, nisu prije istraživanja imali prilike razviti.
Zaključak istraživanja zapravo je znanstvena potvrda mita o trgovanju “iz želuca”, činjenice da se, osim nužne sposobnosti da analizira brojke u pozadini dionica, pravi trgovac mora uklapati u određeni psihološki profil.
Zbog toga, smatraju istraživači, neki od njih postižu doista vrtoglave uspjehe, dok drugi relativno brzo propadaju ili ostaju na razini dosadnog prosjeka.
Prvi će relativno često nadigrati najsloženije kompjutorske algoritme, drugima se to može dogoditi jednom ili dvaput, ali u pravilu će gubiti jer će, tumače istraživači, protiv računala krenuti razumnom analitikom koja u tom sukobu jednostavno ne funkcionira.