Mnogi i danas diplomaciju doživljavaju kao niz domjenaka i čavrljanja uz dobru trpezu i kapljicu, posebno oni koji s njom nisu bili u doticaju. Ima, jasno, u svakoj diplomatskoj službi na svijetu, pa tako i u hrvatskoj, onih koji i tako obavljaju svoj posao.
Ali, u velikoj većini slučajeva riječ je o ljudima koji su dobro shvatili onu temeljnu i najjednostavniju definiciju diplomacije: zastupanje vanjskopolitičkih interesa neke države. Dakle, svih, kulturnih, znanstvenih, ekonomskih, političkih (slobodno nastavite niz). Da, najljepše je provoditi vrijeme u razgovorima s ljudima u zemlji u kojoj se nalazite pa pisati analize političkih procesa. No, službovanje se u pravilu pretvori u nešto sasvim drugo. Pitajte, recimo, hrvatske diplomate u Bruxellesu ili one koji službuju u zemlji koja predsjeda Europskom unijom (sada Malta pa teret pada na diplomate u Rimu). Eto i primjera koji to lijepo oslikava.
Služba u Ateni
Jedan mladi hrvatski diplomat u ranim godinama naše diplomacije ode na službu u Atenu pun snova o tome kako će s te važne svjetske diplomatske točke moći slati briljantne analize odnosa na Mediteranu. Prvi je radni dan proveo prevodeći ponudu jedne grčke tvrtke za prodaju parafarmaceutskih proizvoda u Hrvatskoj, a onda je uslijedila kriza. Na sjeveru Grčke je izbila bolest stoke, slinavka i šap, pa se grčka vlada obratila i hrvatskoj ambasadi s molbom da joj dostavi popis klaonica koje imaju certifikat EU kako bi od njih kupovala meso dok se ne riješi problem epidemije. I tako je tjedan dana prošlo u potrazi za klaonicama i izvještavanju grčke vlade o tome da hrvatski mesari naprosto nemaju kapaciteta za izvoz. Kako je bilo ljeto, ostatak vremena je izdavao vize.
Tradicionalne diplomacije imaju i dalje pravilo da se mladi diplomati prvo kale na konzularnim poslovima, barem četiri godine, a tek onda uopće mogu u neki drugi odjel. Naime, konzularni poslovi su sukus diplomacije, brige za državljane, interese države, pa i poslove… Upravo zato je, kako smo već naveli, diplomacija briga za “sve interese države”. I stoga neki od rigidnijh profesionalaca ne vole termin “gospodarska diplomacija”. Kažu - ako trebamo definirati “gospodarsku diplomaciju”, onda znači da nešto s diplomacijom nije u redu.
Hrvatska nema svoje diplomatske povijesti iako je dala brojne diplomate koji su iza sebe ostavili dubok trag. No, ima jedan odsječak povijesti koji je ostavio vrlo vrijednu diplomatsku praksu: Dubrovačka Republika. Osim lekcije iz umješnosti pregovaranja s Osmanskim Carstvom kao balansom prema prijetnji Mletaka, diplomacija Dubrovačke Republike ogledni je primjerak “gospodarske diplomacije”. Svaki je diplomatski predstavnik kao glavni zadatak imao redovito izvještavati o tome kakva će biti žetva u toj državi, planiraju li izvoz ili uvoz robe. Na temelju tih podataka Republika je planirala angažman svoje flote i Republika je dugo bila trgovačka pomorska sila na Mediteranu.
Ipak, vrijeme je da s pojma gospodarska diplomacija skinemo navodnike te izvedemo zaključak: gospodarska diplomacija danas je sama srž diplomacije, temelj njezina posla posebno za zemlje poput Hrvatske, čiji je politički utjecaj na globalna zbivanja minimalan. I zbog toga je izuzetno važno graditi diplomatski sustav na temelju strateških ekonomskih smjernica. Tu je Hrvatska godinama kaskala i gubila se. Bilo je situacija kad se gospodarskom diplomacijom smatralo imenovanje gospodarskih savjetnika po ambasadama. Koji su trebali dolaziti iz poslovnog svijeta i bolje razumjeti sklapanje poslova od “običnih” diplomata. Jasno da se taj sustav raspao, preciznije, nije dao rezultata jer su ti “posebni” gospodarski savjetnici smatrali da su oni entitet per se i djelovali paralelno, što je samo zbunjivalo domaćine.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je 2013. godine uspostavilo sustav koji, kako se dosad čini, predstavlja dobre temelje za pružanje kvalitetne podrške hrvatskoj privredi da se učini prepoznatljivom na globalnom tržištu. Brojke na web stranici Ministarstva su respektabilne: 92% pozitivnih ocjena zadovoljnih izvoznika, 5829 izvoznih prilika, 11.880 usluga.
No, svaki sustav se može i mora poboljšavati - upravo je statičnost jedna od glavnih odlika svih birokracija, pa i diplomacije. A moderni svijet traži dinamičan i fleksibilan sustav. U kojem moraju sudjelovati svi akteri vanjske politike, počevši od predsjednice, koja je u Kataru ponudila jedan od modela djelovanja - danas odlaziti na takav put, a da se on ne opredmeti u barem nekoliko ugovora trošenje je vremena i novca. Upravo o tome raspravaljat će se na konferenciji Hanza Medije “Izazovi hrvatske gospodarske diplomacije”, koja se u petak održava u Muzeju Mimara.
Birokratske prepreke
No, treba biti realan. Kao što je vanjska politika translacija unutarnje pa je snažna, utjecajna i prepoznatljiva u skladu sa stanjem unutar svojih granica, tako će i diplomacija moći biti jaka koliko je snažna privreda. I treba imati na umu da će uvijek biti uspješnih tvrtki koje će zaobilaziti ponuđene kanale i djelovati same jer im to omogućuju današnji komunikacijski mehanizmi.
Do države je da izradi strategiju otvorenosti prema svima koji pomoć trebaju i žele za proboj na druga tržišta i da ta strategija bude rađena bez ikakve naklonosti, partikularizma, nepotizma ili klijentelizma. Ali, da bude jasno da je zadaća diplomacije pružiti informacije, osigurati kontakte, ukazati na ono što se iz domaće perspektive ne vidi, osigurati jednake uvjete kao i za konkurenciju te pružiti zaštitu u slučaju potrebe.
Ostalo je na poslovnom subjektu, koji bi tada trebao imati na umu da bi bilo primjereno da kvalitetom poslovanja i profesionalnošću opravda državnu pomoć (bilo je slučajeva koji su narušili ugled hrvatske ekonomije).
No, ne smije se zanemariti ni drugi važan aspekt diplomacije u gospodarstvu. Naime, dipomati moraju djelovati dvosmjerno te pokušati privući ulagače - i to kvalitetne - u Hrvatsku.
Tu se susrećemo s vječnim problemom i hrvatskom boljkom: interesa ima, ali birokratske su prepreke često, naprosto nepremostive. Diplomacija mora raditi svoj posao, ali mora za to imati i potrebnu podršku koju, na žalost, često nema. I zato je za uspješnu gospodarsku diplomaciju najprije potrebno urediti stvari u zemlji.
A dok to traje, maksimalno kvalitetno raditi u okolnostima koje postoje.