Možete li zamisliti da neka od središnjih večernjih informativnih emisija umjesto javljanja s naplatnih kućica radi brojanja turista u ljetnim mjesecima započne javljanjem novinara s Bregane, ali u suprotnom, izlaznom smjeru, radi brojanja kamiona koji iznose robu iz zemlje? Ili da neki cyber istraživački novinar pokuša “pohvatati” koliko se hrvatskih usluga izveze putem interneta? Za to ne treba mašte. Ovo je realnost, samo javnost s njom nije baš najbolje upoznata.
Slika pokazuje kumulativni rast prihoda od izvoza u milijunima eura u razdoblju 2014. - 2016. (rast se nastavio i u ovoj godini). Izvoz roba donio je gotovo 1,6 milijardi novih eura, a turističke usluge malo manje, oko 1,4 milijarde, pri čemu je ukupan rast od 17% ili 5,4% u prosjeku godišnje bio nešto sporiji od rasta u turizmu zbog više osnovice. Najbrže je rastao izvoz ostalih usluga: IT, komunikacijskih, arhitektonskih, građevinskih, konzultantskih i sl. (premda zbog niže osnovice u apsolutnom iznosu nisu doprinijele kao robni izvoz i turizam).
Ukupan rast vrijednosti izvoza roba i usluga od 2014. do 2016. iznosi oko 4 milijarde eura ili oko 10% BDP-a. Sličan rast u trogodišnjim razdobljima zabilježen je 2005. - 2008., kada je robni izvoz također rastao brže od prihoda od turizma. Prema tome, turizam je za Hrvatsku strašno važan, ali kada se europsko gospodarstvo približi vrhuncu poslovnog ciklusa, važnost izvoza roba raste.
Robni izvoz ne ovisi samo o ciklusu gospodarstva EU i priključenju jedinstvenom tržištu. Mnoge iznenađuje podatak da stvaran izvoz roba iz Hrvatske dugoročno raste brže od stvarnog izvoza usluga (što uključuje turizam). Kada se iz brojki otkloni utjecaj promjena odnosa cijena, realan rast izvoza roba od 2014. do 2016. iznosi oko 35% ili više od 10% u prosjeku godišnje, a usluga oko 18% ili oko 6% u prosjeku godišnje. Odnos je reprezentativan za cijelo ovo stoljeće. Prosječna godišnja stopa rasta realnog izvoza roba u 16 godina 2001. - 2016. iznosi 6% i, ako je suditi prema podacima DZS-a, bila je veća od prosječne stope rasta izvoza usluga u istom razdoblju.
O kakvom je robnom izvozu riječ? Tablica pokazuje disperziranost rasta izvoza po skupinama proizvoda svrstanih prema SMTK klasifikaciji (brojke su nominalne i metodologija je malo drugačija nego HNB-ova). Ako se stope rasta sagledavaju u sprezi s veličinom sektora (vrijednošću izvoza), vidimo značajan rast izvoza hrane i životinja, kemijskih proizvoda, strojeva i prijevoznih sredstava (velik je doprinos restrukturirane brodogradnje) te osobito raznih ostalih gotovih proizvoda.
Brzina i disperziranost rasta izvoza idu ruku pod ruku. Zbog toga je (i zbog turizma, naravno) omjer ukupnog izvoza i BDP-a povećan sa 43% 2013. na 50% 2016., a ove bi godine mogao skočiti za još 2-3 postotna boda.
Međutim, bilo bi pogrešno na temelju analize zaključiti da je s izvozom sve u redu. Zemlje Nove Europe sklonije reformama imale su još brži rast izvoza koji se penje i do 70 - 90% BDP-a, što znači da Hrvatska propušta prigode.
Prikazane su brojke postignute unatoč izostanku ozbiljnih promjena u državi, uglavnom zahvaljujući poduzetničkom nervu i radničkom trudu u privatnom sektoru iako treba priznati uspješan početak restrukturiranja starog gubitaša, brodogradnje, ali i toga ne bi bilo da nismo ušli u EU - još bi porezni obveznici sipali milijarde svake godine u privilegirane državne rupe bez dna.
Postavlja se pitanje kako ojačati ove strukturne procese; kako Hrvatsku učiniti dobrom platformom za izvoz roba i usluga osim turizma koji se razvija zbog rente i navika?
Ne trebaju neke velike strategije i industrijske politike. Trebaju ideje, ljudi i razumne politike. Valja priznati, neki elementi porezne reforme koja je poduzeta ove godine bili su korisni. No, izostaje institucionalni sklop reformi. To se odnosi na mnogo efikasnije pravosuđe koje će jamčiti brzu provedbu ugovora, bolju regulaciju koja će ukloniti nerazumne propise i sniziti administrativne troškove, na reformiranu javnu administraciju koja će brzo i nepristrano u interesu građana i poduzetnika obavljati svoj posao te na bolje obrazovanje koje će pripremiti ljude za tržište rada u XXI. stoljeću. Tek takav sklop društvenih promjena pretvorit će Hrvatsku u zemlju za dobar život i poduzetništvo u koju će ljudi i tvrtke dolaziti, a ne iz nje izlaziti. Hrvatska ima ogromnu rezervu za uključivanje u lance vrijednosti integriranoga europskog gospodarstva, što može ojačati izvozne kapacitete u svim gospodarskim područjima. Sjeme je, čini se, tu.