- U Kanadu, točnije okolicu Prince Georgea (Britanska Kolumbija), otišao sam prošle godine u 9. mjesecu, nekoliko mjeseci prije 37. rođendana. Odluka nije bila teška, jedva sam čekao da odem jer sam posljednje 3 godine u Hrvatskoj bio nezaposlen, izuzev konobarskog posla na moru tijekom jedne sezone - započeo je priču naš sugovornik iz Garešnice i dodao kako dolazi iz siromašnog gradića u centralnoj Hrvatskoj na čijem je Zavodu za zapošljavanje preko 1800 nezaposlenih.
- Gdje god sam se javio na natječaj dok sam bio kod kuće uvijek je „netko drugi bio bolji“. U nekim slučajevima na radna mjesta na kojima je bila potrebna visoka stručna sprema zapošljavani su ljudi sa srednjom ili višom školom bez potrebnog iskustva. To me razočaralo i osvijestilo do te mjere da sam shvatio da me život u takvoj Hrvatskoj ne zanima.
Nakon toga, odluka o odlasku mu i nije teško pala pa je krenulo planiranje i potraga za poslom.
- Najvažnije je naći poslodavca koji vas želi zaposliti, odnosno koji smije zaposliti strane radnike. Ostavio sam podatke i životopis na nekoliko kanadskih stranica za zapošljavanje stranih radnika. Nekoliko mjeseci nije se događalo ništa, a onda sam dobio nekoliko ponuda. Prihvatio sam onu koja se mogla najbrže realizirati, a to je bio posao poslužitelja hrane. U mome slučaju poslodavac mi je poslao ponudu za posao i ugovor o radu emailom. Sve sam isprintao i skenirani primjerak ugovora o radu s mojim potpisom mu poslao emailom natrag. Jedan primjerak sam ponio sa sobom da ga mogu pokazati imigracijskim službenicima tijekom ulaska u Kanadu - priča Kristijan koji je izuzetno zadovoljan svojim životom u Kanadi.
- U Kanadi radim u restoranu kao poslužitelj hrane. Imam 40 satni radni tjedan i dva dana slobodna, nekad je to vikend, a nekada dani preko tjedna, ovisno o tome koliko ima posla. Prvi dojmovi u ovoj zemlji bili su odlični, a odlični su i danas nakon gotovo 10 mjeseci u Kanadi. Za razliku od Hrvatske ovdje je PDV 12%, litra benzina trenutno je 1,18 dolara (oko 6,2 kn), PDV-a na hranu i piće u trgovinama nema jer je to osnovna ljudska potreba, a obuću i odjeću možete kupiti na rasprodajama za simbolične novce. Primjerice „levisice“ sam na akciji platio 8 dolara (42 kn). Još nikoga nisam vidio da prosi ili kopa po kontenjerima. Naknada za nezaposlene je 1000 dolara (5200 kn), kao otprilike plaća profesora početnika u Hrvatskoj. Ne moram posebno napominjati da su primanja onih koji rade nekoliko puta veća nego u Hrvatskoj.
Foto: Osobni album
Ukoliko i sami planirate odlazak van Hrvatske, konkretno u Kanadu, Kristijan otkriva konkretan budžet koji vam je za to potreban.
- Platio sam autobusnu kartu od Garešnice od Zagreba, zatim autobusnu kartu od autobusnog kolodvora u Zagrebu do zračne luke Pleso gdje sam i prespavao u obližnjem apartmanu dan prije polijetanja. Sve zajedno to je oko 500-tinjak kuna + 50 kn za omatanje kofera u najlon da se ne bi slučajno otvorio tijekom leta i premještanja iz aviona u avion. Dakle, to je 550 kn + 155 kanadskih dolara za radnu dozvolu, sveukupno to je oko 1350 kuna. Avionsku povratnu kartu platio je poslodavac koji nam je i kupio puna kolica hrane po dolasku da imamo što jesti do prve plaće koja je ovdje svaki drugi petak.
Zadovoljan jer ima priliku raditi, pošteno zaraditi i od toga ugodno živjeti, naš sugovornik tvrdi kako nema namjeru vraćati se u domovinu.
- Hrvatska mi ne nedostaje jer sam u njoj bio socijalni slučaj sa završenim fakultetom. Želim ostati u Kanadi! Upravo skupljam papire koji su mi potrebni da mogu aplicirati za stalni boravak. Želja mi je položiti razliku ispita ako će biti potrebno da mi se izjednači diploma pa pokušati potražiti posao u struci. Pošto sam radio jedno vrijeme i kao profesor u Hrvatskoj želja mi je u Kanadi raditi možda jednog dana u hrvatskoj školi, ako mi se pruži prilika.
Iako je razlika između Kanade i Hrvatske velika, najviše se očituje u primanjima i životnom standardu.
- Najveća razlika je što i onaj s najmanjim primanjima, ako radi puno radno vrijeme, može platiti režije, kupiti si hranu, obuću, odjeću, gorivo za auto, što je u Hrvatskoj nemoguće, pogotovo ako radite za 2500 kn mjesečno, kao većina građana. U Hrvatskoj je za uspjeh potrebno biti maksimalno nemoralan i imati pravu stranačku iskaznicu (čast izuzecima, osobito onima koji su uspjeli u proizvodnom sektoru), a u Kanadi naporan rad i vjeru u sebe.
Na pitanje što bi se u Hrvatskoj trebalo promijeniti, a da se odluči trajno vratiti, Kristijan za kraj odogovara:
- Ono što bi se trebalo promijeniti da bi bilo bolje je nemoguće promijeniti, a to je naš mentalitet.