- Moj radni dan je vrlo kaotičan, ali obavezno mora započeti uz jutarnje rituale, inače je u potpunosti upropašten. Kasnije kreće r'n'r! Uz silni brainstorm isprepliće se rad u radioni i rad s bendom Dik o'braz. Vrlo često jurim iz studija na probu ili gažu i obratno. To je jednostavno tako. Apsolutni kreativni nered u praksi. Vrlo često odrijemam u radioni ili ručam u autu. Osmišljavanje i skiciranje ideja ili naručenih projekata jednostavno su stvoreni u trku. Ali u našem art studiu Igguanna nisam sam. Frendica i kolegica Ana priskoči i odradi dio posla jer je kreativna i vješta s bojama - započinje naš razgovor Igor i dodaje kako se glazbom i umjetnošću počeo baviti već - rođenjem.
- Otkad znam za sebe nešto slikam i rezbarim, a usput razbijam i uništavam kako bi napravio "drugačijim", onako kako ja to vidim. Neki su to prepoznali pa sam prve ozbiljne poslove radio za domaće uspješne tvrtke, a bio sam voditelj radione za izradu i uređenje dječjih igraonica i trgovina dječjim igračkama.
Zahvaljujući svom dugogodišnjem radnom iskustvu, Igoru je jasno da je u Hrvatskoj iznimno teško uspijeti te vlastitim talentom i kreativnošću polučiti zapaženije rezultate.
- Volimo se hvaliti našim bogatstvom, ali kad ga trebamo podržati ili primijeniti u praksi dolazi do problema. Srećom sve više ljudi cijeni kvalitetu i originalnost iako je cijena i dalje vrlo bitna stavka, što zbog cjelokupne situacije u zemlji nije ništa neobično.
Ipak, njegov spektar klijenata je širok; od trgovina, slastičarnica, pekara, raznih manifestacija i događanja pa sve do privatnih korisnika koji žele oplemeniti dom, razveseliti svoje dijete ili nekoga darovati originalnim i zanimljivim proizvodom koji je u potpunosti izrađen od stiropora, a potom ručno oslikan i ukrašen.
- Svaki rad i kreacija je neobična i posebna sama za sebe. Izrađivao sam razne neobične predmete: čokolada ili tetrapak od 2 metra, jagode i muffini veličine bas bubnja te mnogi drugi. Katkad nam se čini da smo u zemlji Minimoya. A i frizura mi je slicna Arthurovoj :) - kaže igor i dodaje kako mu je između dva posla: dnevnog umjetnika i poduzetnika te noćnog rockera - ipak nešto draži ovaj drugi.
- Svirka i druženje sa Dik o'brazima te osjećaj na bini ipak više hrane dušu, što se onda reflektira i na radu u studiu Igguanna. Upravo izrađujem jedan projekt koji je vezan uz ljude i mjesta gdje r'n'r živi - kaže naš sugovornik i optimističnim tonom dodaje odgovor na pitanje može li se u Hrvatskoj živjeti od "ručnog rada" tj. "umjetnosti":
- Moj životni put i stil su možda malo neuobičajeni, no svaki ozbiljan posao je zahtjevan. Vjerujem da sve ovisi o stavu i pogledu na ono sto radiš i koje ciljeve si postavljaš. Umjerenost između želja i mogućnosti je uvijek nekakav ključ zadovoljstva. Ne bogatimo se za sada, ali poslati ćemo vam razglednicu sa naše barke kad za nju skupimo :)
Igor tvrdi kako niti jedan od svoja dva "posla" ne doživljava kao klasične poslove. Izrađivanje predmeta od stiropora i r'n'r mu pričinjavaju zadovoljstvo i sretan je ovdje gdje jest.
- Ne otkrivam toplu vodu upirući prst u trenutnu situaciju u našoj zemlji. Tako je, kako je. Možemo se samo nadati boljem. Ono što je dobro u cijeloj priči je da je užitak bavljenja glazbom i umjetnošću jednak gdje god se nalaziš. Mislim da zadovoljstvo ne izvire iz okoline nego iz samog čovjeka. Naravno, malo više novaca ne bi bilo na odmet, jer i kreativa "šteka" kad se računi gomilaju.
Hrabrost i odvažnost jako su važni kada želite podići kvalitetu života i započeti svoju priču, kakva god ona bila.
- Želio sam hobi pretvoriti u posao. Odlučio sam da ne želim više raditi za arogantne, bezobrazne i bahate poslodavce koji misle da mizeriju od plaće nisu obavezni isplatiti, već da je smisao života u robovanju za njih. To mi je oduzimalo pozitivnu energiju koja mi je potrebna da bi se bavio onime što volim. Sada sam i financijski zadovoljniji sam sa sobom, radnim okruženjem i kolegama. Te kolege prvenstveno jesu i moraju biti frendovi i pozitivne osobe. Jedino na taj način mogu funkcionirati kvalitetno. Žao mi je što ljudi danas prihvaćaju loš odnos prema sebi, bojeći se za svoju egzistenciju, no nije stvar samo u novcu. Najčešće ni međuljudski odnosi i radni uvjeti nisu ti koji poštuju ljudsko dostojanstvo. Sad bi ja za kraj trebao završiti nekim citatom, reći neku pametnu ili ohrabrujuću, ali ne znam. Ono što znam je da bi svijet bio bolje mjesto kada bi svi mogli raditi ono što vole. Živio r'n'r :)