Idu li ozbiljno prema gore ili im opet prijeti vrludanje oko ruba, odnosno koliko su jaki sadašnji aduti Đuro Đaković grupe, pokazat će se idućeg tjedna kada će u sekundarnoj javnoj ponudi dionica tražiti nove investitore.
Vrijeme im je za financijsku injekciju, a ove godine to rade iz drugog pokušaja - prvi put, proljetos, morali su odustati zbog nedovoljnog interesa ulagača, a smatraju da je na to imao utjecaja i vrhunac krize Agrokora koja je prestrašila strance. Očito, nije bilo dovoljno interesa niti na domaćem terenu.
Za njih, kao i ambicioznog predsjednika Uprave Tomislava Mazala, ovo je, priznaju, prijelomni trenutak, a događa se nakon nekoliko godina restrukturiranja i nakon što im je država uskočila s kapitalom 2014. i spasila ih, uplativši većinu od tadašnjih 87 milijuna kuna dokapitalizacije. Nakon države, najveći pojedinačni, i vrlo aktivistički nastrojen dioničar, im je Nenad Bakić.
Kako su zamislili test na tržištu kapitala?
Izdanje novih dionica smatrat će se uspješnim ako se upiše i uplati najmanje 2.500.000 dionica pojedinačne nominalne vrijednosti 20 kuna ili ukupno 50 milijuna kuna. Apetiti su im daleko skromniji nego u svibnju jer su prag uspješnosti dokapitalizacije tada držali na 5.000.000 dionica ili 100 milijuna kuna.
Usvojili su lekciju te za prikupljanje minimalno 50 milijuna kuna smatraju da neće biti problema. Kad bi se kojim slučajem (ili čudom) pojavio veliki ulagač, koji bi uplatio cijeli predviđeni paket od 7.600.000 novih dionica, ili 152 milijuna kuna, Đuro Đaković bi dobio novog većinskog vlasnika umjesto države.
U dokapitalizaciju idu hvaleći se pozitivnim trendom u poslovnim rezultatima u zadnjih godinu i pol, rastom prihoda i izvoza, a velike nade polažu u rastuće poslove u izvozu teretnih vagona. Kao potencijal pak naglašavaju izvoz borbenih oklopnih vozila omogućen strateškom suradnjom s finskom Patriom iz 2012. godine, koja pokriva stavljanje na tržište i prodaju Patrijinih AMV 8x8 oklopnih vozila.
Zasad, međutim, segment obrane – iako profitabilan – ima jako skroman udjel u prihodima, a lani je sklopljen prvi i jedini ugovor s Patriom za treća tržišta vrijedan 26 milijuna eura ili 197 milijuna kuna. Prije toga su sklopili ugovor s Patriom o nabavci i opremanju borbenih vozila za Ministarstvo obrane RH. Ugovor o suradnji u segmentu obrane imaju i s norveškim Kongsbergom, što im omogućava da proizvode i instaliraju Protector Medium Caliber RWS, vatrene stanice tog norveškog proizvođača. Potencijal, dakle, postoji.
Iz popisa najznačajnijih ugovora Đure Đakovića sklopljenih u 2016. i 2017. godini možemo vidjeti da su teški ukupno više od 620 milijuna kuna, a prevladavaju oni za razne vrste vagona. Najnoviji je pak za izgradnju geotermalne elektrane u Hrvatskoj. Općenito, u prošlogodišnjim prihodima najveći je udjel imalo poslovno područje industrija i energetika (gdje nude izgradnju i montažu elektrana, petrokemijskih i industrijskih postrojenja, te izgradnju metalnih mostova, čeličnih konstrukcija te visokogradnje).
A ono za čime zapravo dugo čeznu nalazi se u vojnom sektoru. Tu bi im mogao biti 'posao stoljeća', kako se u medijima godinama opisivao potencijalni deal s kuvajtskom vojskom, ali koji sada sve više liči fatamorgani. Na njemu je Đuro Đaković radio godinama, ali u prezentaciji za investitore, koju su sada objavili na Zagrebačkoj burzi, o njemu nema ni slova. Zadnji put je o tome javno govorio predsjednik Uprave Tomislav Mazal kada je u veljači ove godine predsjednica države s poslovnim izaslanstvom putovala u državni posjet toj zemlji. Za ugovor za isporuku borbenih oklopnih vozila kuvajtskoj vojsci (svojedobno se spominjalo da bi mogao dosezati čak 3,5 milijarde kuna), prošli su sve formalne faze, ali već dvije godine čekaju odluku Kuvajta... Rade li na drugim vojnim ugovorima, s drugim zemljama, nije poznato.
Za kraj, još nekoliko brojki za ilustraciju poslovanja Đure Đakovića. U prvom tromjesečju ove godine imali su neto dobit od 7 milijuna kuna, nasuprot 11,5 milijuna kuna gubitka u istom razdoblju prošle godine. No, prošlu godinu su zaključili s neto gubitkom od 20,2 milijuna kuna, dok je dobit prije amortizacije, financijskih prihoda i rashoda te poreza (EBITDA) bila 16,5 milijuna kuna. Prihod u prošloj godini bio je 578 milijuna kuna.