Do prije samo nekoliko godina nitko se bez posebno dobrog razloga ne bi odvažio ići u zloglasnu favelu Rio de Janeira, poznatu kao Complexo do Alemão, gdje su harali bijeda i kriminal povezan s trgovinom drogom. Opće je bezakonje 2010. prevršilo mjeru te je uslijedila masovna sigurnosna operacija “pacifikacije” koja je u mnogo čemu podsjećala na pravi građanski rat. Iako se ne može reći da su kriminal i korupcija iskorijenjeni, danas je Complexo do Alemão teško prepoznati. Ovaj je dio grada postao jedna od turističkih atrakcija Ria, s mnoštvom urbanih znamenitosti, sportskih događaja, restorana, kreativno rekonstruiranih kuća, unaprijeđenom infrastrukturom, a posebno je privlačan umjetnicima, režiserima i producentima koji ovdje snimaju filmove i reklame.
Sigurnosne službe svakako su pridonijele tome da se građani i turisti danas osjećaju sigurno, no glavnu zaslugu za preokret imala je primjena sistemskog mišljenja. Naime, postalo je jasno da je izlaz iz začaranog kruga nasilja i zločina moguće pronaći samo ako se stanovnicima favele ponudi alternativa. A ona je u ovom slučaju uključivala smjelu ideju za rješenje katastrofalne prometne situacije. Dizajniran je sofisticiran sustav žičara koje su povezale Complexo do Alemão s komercijalnim južnim dijelom grada oko Ipaneme, čime je drastično skraćeno vrijeme potrebno za transport. Siromašni radnici što čine ogromnu većinu stanovnika favele dobili su po jednu besplatnu povratnu kartu dnevno, a više slobodnog vremena omogućilo im je da se posvete svojim obiteljima, odgoju djece, da se obrazuju ili rade dodatne poslove. Sve to imalo je ogroman pozitivan utjecaj na život u Complexu koji danas predstavlja primjer urbane transformacije zahvaljujući nečemu što se sve češće naziva design thinking.
Znanost i iskustvo
Za one koji se s ovim pojmom možda još nisu susreli, riječ je, ukratko, o otvorenoj metodi koja dizajn tretira u širem smislu čime se funkcionalne i estetske značajke dovode u vezu s ljudskim ponašanjem i utjecajem mnogobrojnih društvenih i ekonomskih čimbenika. Kako ovi faktori ne moraju obavezno biti uočljivi na prvi pogled, potrebno je dubinsko poznavanje društvenog konteksta i stjecanje uvida u motive, emocije i okolnosti onih za koje se dizajnira, a to su - ljudi. U tom smislu, ova metoda predstavlja sistemski pristup rješavanju problema kroz formalizirane i iterativne korake koji omogućuju da kreativnost dizajnera ne bude samo stvar intuicije nego i plod znanstvenih spoznaja i iskustava stečenih višestrukim provjerama, ali iznad svega rezultat aktivnog sudjelovanja samih budućih korisnika. Design thinking se stoga široko primjenjuje ne samo prilikom dizajniranja proizvoda, usluga ili procesa upravljanja, nego i u inženjeringu, arhitekturi i urbanizmu.
Pokazalo se da je “design thinking” pogodan pristup za traženje odgovora na tzv. zeznute probleme čije rješavanje često samo izaziva nove nedaće. Tipični “zeznuti” problemi javljaju se u vezi s pitanjima razvoja, energetskom efikasnošću, stanovanjem, raznim oblicima društvene nejednakosti, u domeni sigurnosti, obrazovanja, prometa, itd. Kako su ovi problemi direktno povezani s upravljanjem složenim sustavima kao što je jedan grad, otuda je jasno i zbog čega je design thinking sve više u fokusu gradskih uprava širom planeta.
Gradske su vlasti Sydneya prije nekoliko godina bile suočene s naizgled nerješivim problemom ekstremnog nasilja u četvrti King’s Cross poznatoj po mnogobrojnim barovima i blještavom neonskom svjetlu. Česte tučnjave i ubojstva nisu prestajali unatoč povećanom prisustvu policije, što je navelo neke da predlože zatvaranje barova i zabranu točenja alkohola. Drugi su pak ukazivali da bi takvo rješenje samo izazvalo nove probleme u drugim dijelovima grada kamo bi se epicentar noćnog života premjestio. Međutim, primjenom design thinkinga došlo se do neočekivanih uvida.
Istraživanje je pokazalo da alkohol nije direktan uzročnik kaosa te da na povećanje agresivnosti veliki utjecaj imaju i drugi faktori, uključujući i prejako svjetlo. Kako je rad barova vremenski ograničen, njihovi gosti su bili primorani da ih odjednom masovno napuste. To je dovodilo do situacije da se veliki broj pijanih ljudi u istom trenutku nađe na malom prostoru, gdje je kretanje dodatno otežano uskim pločnicima. Nedostatak češćeg javnog noćnog transporta po pravilu je dovodio do jurnjave za inače skupim taksijima i sukobe oko prvenstva. Dugo čekanje na autobus samo je pojačavalo frustraciju, što je dodatno pridonosilo usijanoj atmosferi i izbijanju tučnjava.
Odvlačenje pozornosti
Kako bi našao rješenje, tim dizajnera se inspirirao muzičkim festivalima koji uspješno funkcioniraju na dva osnovna principa: odvođenje i odvlačenje pozornosti. Primijenjeno na King’s Cross, to je značilo ne samo prigušiti javnu rasvjetu, nego, prije svega, noću zatvoriti glavne ulice za automobile, čime je povećana i fizička distanca između ljudi. Pojačan noćni promet skratio je vrijeme zadržavanja, a oni koji čekaju bili su podvrgnuti “neprimjetnom triježnjenju”, jednostavno tako što su im na raspolaganju bili javni toaleti, kiosci za hranu i mjesta za sjedenje gdje su mogli napuniti telefone ili s javnih govornica pozvati prijatelje. Sve to rezultiralo je drastičnim smanjenjem broja incidenata.
Smart gradovi
Ovakvih primjera je sve više, a naročito tamo gdje god da se uviđa tijesna povezanost konkurentnosti s primjenom inovacija u svim sferama gradskog života. Posvećenost dizajnu dovela je Helsinki u sam vrh tehnološki naprednih gradova svijeta odmah poslije New Yorka i Londona, što je već po sebi bitan generator poslovnih prilika. Područje u kojem design thinking pruža posebno velike mogućnosti je razvoj “smart” gradova. Nove tehnologije i materijali, vidovi komunikacija i nove navike građana, otvaraju široko polje i za ekonomski razvoj gradova.
Kritičar design thinkinga
Premda zasluge za popularizaciju design thinkinga pripadaju poznatoj dizajnerskoj konzultantskoj kompaniji IDEO i renomiranoj stanfordskoj D. School, ovaj pristup ima i svoje kritičare, čak i među nekadašnjim pobornicima. Bruce Nussbaum, profesor inovacija i dizajna na Parsons Novoj školi za dizajn, priznaje značenje DT-a u razvoju dizajna, ali i upozorava na razorni utjecaj korporativne kulture koja se fokusira isključivo na formalni proces, zamjerajući mnogim praktikantima površan pristup istraživanju i kreativnosti.
Ali, da bi se ova prilika optimalno koristila, potreban je sistemski pristup u kojem grad može ponuditi platforme za istraživanje, eksperimentiranje i spajanje realnih potreba građanstva, kreativnosti i poslovnih interesa. Veliki potencijal nalazi se u povezivanju raznovrsnih uređaja i prometnih sredstava gdje se prikupljanjem i analizom podataka može ostvariti velika ušteda resursa, ali i osigurati uspjeh investicija u infrastrukturu i razvoj općenito.
Međutim kako pokazuju brojni primjeri, veoma je važno usvojiti odgovarajući mindset. Organizacije naučene na tradicionalni način rada nemaju unutarnju potrebu za inoviranjem, zbog čega je ključna uloga lidera. Po mišljenju Roberta Muggaha, direktora za istraživanja brazilskog Instituta Igarape, evoluciju gradova ne treba prepustiti tržištima. Za uspjeh projekata pametnih gradova u Barceloni, Amsterdamu ili Malmöu bilo je presudno to što su njihovi inicijatori dolazili iz javnog sektora, pa su glavnu riječ vodili njihovi dinamični gradonačelnici i direktori velikih kompanija.
Zagreb pred sobom ima brojne izazove, ali i darovite ljude i svjesne građane. Možda je došao trenutak da se svrsta među gradove budućnosti.
Autori su suosnivači 52:HOURS, praške konzultantske kompanije za dizajn