Ulaskom u atelje Danijela Srdareva nailazimo na prostor koji umjetnošću odiše u svakom svojem kutku. Stari stan u zagrebačkom centru savršeno je mjesto za stvaranje, a to je vidljivo ne samo iz njegova pomnog uređenja i genijalnih detalja, nego prije svega iz radova koji su nas oduševili originalnošću. Vodički je umjetnik široj publici u posljednje vrijeme postao poznat zbog svoje izuzetno uspješne izložbe nazvane “Metamorfoze iz vrta”. Lik kameleona koji u njoj prevladava bio je Srdarevu neiscrpan motiv.
- Mogućnost kameleonske preobrazbe poistovjetio sam s nama ljudima - počinje umjetnik svoju priču.
- On koristi mogućnost promjene boje tijela ne samo za prikrivanje, nego prije svega za komunikaciju sa svijetom oko sebe. Time otkriva svoje raspoloženje i osjećaje. Služi se metamorfozom, baš kao i čovjek, na putu svoje identifikacije. U mojim radovima i ranije prevladava životinjski motiv, ali je konstantno prisutan i ljudski lik. Sve je to, kroz moje viđenje, jedan ulančani bestijarij.
No, krenimo od početka. Danijelov umjetnički put počeo je početkom dvijetisućitih, u drugom semestru prve godine Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tada je objavljena njegova prva ilustrirana knjiga za djecu. Njegov rad prepoznali su mnogi. Srdarev je, među ostalim, dobitnik Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, potom nagrada Gold Graphis Awarda, USA/How Poster Design Awardsa/The Undiscovered Letter, ADC Young Guns, Moleskine & Lettera 26 - Art Directors Cluba New York/Step Annual Designa, ali i nagrade na 46. Zagrebačkom salonu. Zatim je 2004. godine počašćen pozivom Japanese Board on Books for Young People za sudjelovanje na četiri izložbe u Tokiju u kategoriji Excellent Artist. Dosad je realizirao 15 samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 50 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Pri izradi svojih slikarskih radova Danijel kombinira razne tehnike. Najčešće su to akrilici na platnu, no koristi se i grafičkim tehnikama. Ipak, Srdarev je jedan od onih umjetnika koje nije lako stilom i tehnikom staviti pod zajednički nazivnik. Uz spomenute ilustracije, njegov rad prožima slikarstvo, dizajn, ali i kazališnu scenografiju.
Stvarajući u različitim medijima i koristeći se mnogimalatima, umjetnički put odveo ga je i do izrade mini skulptura kukaca
Rado se prisjećam suradnje s Reneom Medvešekom na prošlogodišnjem zagrebačkom Muzičkom biennaleu - ističe. Njegove su lutke tad oživjele na kazališnim daskama daskama u sklopu “Žabice kraljice”, predstave nastale prema hrvatskoj narodnoj bajci. Stvarajući u različitim medijima i koristeći se raznim alatima, svestranog umjetnika put je odveo i do izrade fantastičnih mini skulptura koje su našu pažnju “ukrale na prvu”. Srdarev ih naziva prostornim crtežima koji su proizašli iz medija crteža. Predimenzionirani kukci izvedeni crnom žicom za nešto nekonvencionalnije domove i javne prostore, sasvim sigurno, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Za svakog kukca posebno je dizajnirao unikatnu kutiju, kubus, ručno otisnut bijelim rasterom u tehnici sitotiska preko crno oslikanih partija, čineći ga time svojevrsnom podlogom koja dodatno podržava i podcrtava sam oblik. Potpuno je, dakle, jasno da ovog 36-godišnjaka priroda inspirira za stvaranje. Iz nje smo, kaže, svi potekli pa je sasvim logično da je koristi kao svojevrsni medij za izražavanje osobnih stanja, emocija i općenito odnosa spram okoline. Kako kaže, poslijepodnevni je tip pa njegova djela najčešće nastaju navečer, ali i u kasnim noćnim satima.
Kada govorimo o satima utkanim u jedno ostvarenje, Danijel nam otkriva da po tom pitanju pravila nema. Vrijeme uloženo u moje radove potpuno je irelevantno. Ponekad mogu u kratkom vremenu napraviti djelo kojim sam zadovoljan. Ponekad mogu utrošiti sve vrijeme ovoga svijeta, a nisam zadovoljan ishodom. Iako, to “kopanje” i “rovanje” nikada nije uzaludno, uvijek vas odvede do nečega novog i neočekivanog - zaključuje umjetnik.
Foto: Ivana Nobilo/Hanza Media, Goran Mehkek/Hanza Media
