Voditeljica Antonija Stupar Jurkin uređivanjem namještaja počela se baviti prije desetak godina. Prvi uradak bio je stari okvir koji je očistila od prljavštine i obojala u srebrno te objesila na zid kako bi uokvirila stakleni zidni sat. Dandanas taj okvir stoji tako u dnevnoj sobi. S vremenom su na red došli blagovaonski stolci, koje je pretapecirala i obojala u bijelo. Slijedila su dva noćna ormarića od bukova drva, koja je obojala i promijenila im ručkice, potom stari ladičari, stolice, fotelje...
- Drvo je vrlo jednostavno za rad, ovisi samo o tome koliko je staro. Eto, taj ladičar koji sam uredila, on je stvarno bio u jako lošem stanju. Trebalo je dobro izbrusiti staru boju, premazati fungicidom pa pokitati rupe od crvotočina, ponovno sve izbrusiti, pa je zatim išla temeljna boja, pa prva ruka i na kraju druga ruka boje. Stolice su bile u relativno dobrom stanju, samo sam se namučila skinuti stare zahrđale šarafe. Tapeciranje mi je na kraju najjednostavnije odraditi: odrežem komad tkanine i samo klamam - pojašnjava Antonija.
Ideje za preuređenje najviše dobiva s interneta: YouTube, TikTok i Instagram nepresušno su joj vrelo inspiracije. No, ponekad ideju dobije gledajući neki stari komad namještaja. Prije uređenja razmišlja o boji i namjeni tog predmeta u budućnosti pa to utječe na njegov konačni izgled.
- Preuređujem kad mi se da i kad imam vremena, nije da svaki dan napravim pomalo. Kada sam dobre volje ili kada mi je baš, baš dosadno i imam mir od djece, tada se primim posla. To mi je svojevrsna meditacija, ne razmišljam ni o čemu, samo brusim ili bojam, klamam i jednostavno samo uživam u tome - priča Antonija.
U radu na namještaju može računati na pomoć članova obitelji. Oca, kaže, zna gnjaviti oko bušenja rupa jer se to još uvijek ne usudi sama napraviti. Iskreno, kaže, to joj je općenito najteži i najmrskiji dio posla. Suprug joj, pak, pomaže oko prijenosa namještaja. No, sve ostalo radi sama, i to joj je najdraže. Osjećaj koji ima kad je sve gotovo, i ako je po njenim standardima dovoljno lijepo i funkcionalno, neopisiv je.
- Dosad se nije dogodilo da se u nečemu nisam usudila okušati. Pokušam sve što mi padne na pamet. Ako procijenim da je moguće izvesti, zašto ne? Uvijek probam, a ako ne uspije, bar naučim u čemu sam pogriješila - kaže Antonija koja u svom hobiju beskrajno uživa.
Nije sigurna bi li htjela da to ikada postane nešto više od hobija: ako bi uređivanje namještaja postalo posao, onda se sve mijenja. Ovako radi iz gušta, kad stigne, bez vremenskih ograničenja. Voljela bi tako nastaviti: iz zadovoljstva, a ne iz potrebe da neki komad namještaja uredi i pošalje kupcu.
- Uređenju se posvetim kada imam vremena, zato to i jest hobi. To radim kada odradim sve obveze, zato to nije često i zato sam se time intenzivnije počela baviti u vrijeme korone. Za sve se nađe vremena ako si dovoljno motiviran i inspiriran. Treba samo biti strpljiv, marljiv i iz toga se dogodi čudo. Meni je čudo kako su ljudi primijetili moj rad pa i samo ovaj razgovor s vama mi je nevjerojatan i baš sam sretna, ponosna i zahvalna - zaključuje Antonija.
