Rad na temu House of Dimensions proglašen je najboljim među 418 pristiglih iz cijelog svijeta. Nagrada se dodjeljuje u jednom natječajnom krugu na temelju prosudbe jednog ocjenjivača, a ove je godine to bio Go Hasegawa
Prošle su 33 godine otkad su posljednji put hrvatski arhitekti pobijedili na velikom međunarodnom natječaju Shinkenchiku. Ovu prestižnu nagradu dodjeljuje japanski časopis “A+U”, a natječaj se bavi arhitekturom eksperimentalnog karaktera koja se neće graditi već propituje njezine rubne karakteristike.
Te davne 1984. osvojili su je Vinko Penezić i Krešimir Rogina za rad “Stil za 2001.”, a samo godinu dana prije njih nagradu je dobio arhitektonski dvojac koji čine Ivan Crnković i Emil Šverko za rad nazvan “Novi hrvatski dvorac”.
No, dugogodišnji niz bez osvojene nagrade za Hrvatsku je nedavno prekinuo Krešimir Damjanović, 31-godišnji Zadranin, čiji je projekt “Kuća kolaž” proglašen najboljim među čak 418 radova pristiglih iz cijelog svijeta iza kojih stoji 1081 autor. Natječaj je objavljen na službenim web stranicama tog japanskog časopisa, te u tiskanom izdanju početkom godine.
Nagrada se dodjeljuje u samo jednom natječajnom krugu na temelju prosudbe jednog ocjenjivača, a ove godine to je bio Go Hasegawa, japanski arhitekt mlađe generacije.
- Moj projekt oslanja se na zadanu temu “House of Dimensions”, odnosno “Kuća dimenzije” koju je zadao ovogodišnji žirator.
NA GRANICI
On u raspisu natječaja kaže: “Dimenzija kuće zapravo je relativne naravi – definirana je postavkama i parametrima, koji će, nakon što su definirani, proizvesti nepredvidiv broj rubnih slučajeva. Drugim riječima, ono što se ovdje traži jest kuća nastala samo promjenom njezinih dimenzija”. Svoj rad sam nazvao “Kuća kolaž”. Sastoji se od nasumično raspoređenih zidova, greda, stupova, volumena i vrtova. Ona je mješavina rascjepkanih slojeva različitih kultura. Oni promjenom svojih dimenzija, odnosno visine, dubine i širine, to jest proporcija, dobivaju nova funkcionalna obilježja. Tako, na primjer, stup, ovisno o njegovoj veličini, može postati stolica, kapela, bunar, tuš...
Zamislio sam da je kuća smještena na granici i da se nalazi na sudaru kultura. Time je odraz suvremenih zbivanja i odjek trenutnih svjetskih migrantskih kriza. Tako je stvoren svojevrsni “community space” gdje dva ili više naroda, dvije kulture, mogu boraviti. Rad ne rješava političko pitanje migrantske krize, ali ga osvještava - detaljno nam predstavlja svoj pobjednički rad ovaj mladi arhitekt, kojeg je upisom Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2005. zaintrigirala mogućnost promjene percepcije te je ujedno shvatio da arhitektura ima moć transformacije prostora u mjesto, a da su njezini potencijali višestruki.
UTJECAJ
- Ovaj rad sublimira sve moje stavove o arhitekturi. Rad je konkretan, ali poetičan. Sinteza je više ideja. Djela pojedinih arhitekata imala su snažan utjecaj na mene poput Alda Rossija, Petera Eisenmana, Rema Koolhaasa, Johna Hejduka, Roberta Venturija i mnogih drugih. Anticipira sadašnjost kao stanje, ambivalentan je i sastoji se od mnoštva slojeva. Projekt je ujedno i mali grad i velika soba, i vrt, i polje, i dijagram, te afirmira kulturološku različitost - nastavlja Krešimir.
Da se radi o darovitom arhitektu pokazuje i činjenica da je, nakon što je 2013. diplomirao, svoj diplomski rad prijavio na internacionalni studentski natječaj Arhitektonskog fakulteta u Taipeiju u Tajvanu (National Taipei University of Technology/ Department of Architecture) gdje je osvojio 4. nagradu te dobio pohvalu. Trenutno radi u Marinaprojekt d.o.o., arhitektonskom uredu akademika Nikole Bašića, a kao značajniji rad na čijoj je izradi sudjelovao kao član kolektiva, pod vodstvom Nikole Bašića, izdvaja projekt NIKOLA – Stambeno turističko naselje, te natječajni projekt za Spomenik žrtvama holokausta u Zagrebu s akademikom Nikolom Bašićem i arhitektom Ivanom Kujundžićem.
Smatra kako je jako bitno da mladi ljudi rade natječaje, jer tako preispituju sebe, vrijeme u kojem žive i probleme koje smatraju važnima.
SLIKARSTVO
- Prvi put sam se na Shinkenchiku natječaj prijavio 2010. godine kada se nisam visoko plasirao. Ove godine sam pokušao ponovo jer mislim da je tematski veoma suvremen i aktualan, a izrazito mi je interesantan eksperimentalni karakter koji ga definira. Osobno, osjećam izrazito zadovoljstvo i čast što ću primiti ovakvu nagradu, s obzirom na to da poznajem važnost njezine povijesti. Od početka njezinog internacionalnog karaktera, kada je 1975., kultni japanski arhitekt Arata Isozaki zadao temu “A House for a Superstar”, dva puta su je osvojili hrvatski predstavnici - sa smiješkom objašnjava Krešimir koji će svoju nagradu primiti na 17. Danima Orisa, arhitektonskom simpoziju koji se ovog vikenda održava u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tamo će Krešimir o svom prvonagrađenom radu imati priliku govoriti pred dvije tisuće kolega iz regije, a jedan od predavača bit će i arhitekt Go Hasegawa koji će mu i uručiti nagradu.
Na pitanje kako ocjenjuje trenutno stanje na hrvatskoj arhitektonskoj sceni, kaže kako smatra da postoji nekolicina jako kvalitetnih autora koji se uspijevaju oduprijeti sveprisutnim globalističkim trendovima, i koji svoj izvor traže ‘iznutra’.
- Iako su malobrojni, neki od njih nastavljaju duh zagrebačke škole, drugi izvor svoje arhitekture traže u vlastitoj kulturi interpretacijom kulturnog krajolika ili lokalne gradnje dok treći inspiraciju pronalaze u uspješnoj sintezi suvremenih tendencija i lokalnih vrijednosti. Nažalost, kako jako mali broj arhitekata ima što za reći, rijetka je i dobra arhitektura. Problem hrvatske arhitekture zapravo leži u razlici između onog što nazivamo arhitekturom i onog što se smatra građenjem. Samo 5 posto zaista nešto vrijedi. Za razliku od zapadnih zemalja, Hrvatska nema visok prosjek - zaključuje Krešimir koji se osim arhitekturom bavi i slikanjem, a početkom godine imao je i svoju prvu samostalnu izložbu radova pod nazivom “Iteracije +” u zadarskoj galeriji ZadArt.
AKADEMIK NIKOLA BAŠIĆ
'Volio bih kad bi naši sugrađani spoznali razmjere ovog uspjeha'
Kao mentora Krešimira Damjanovića, akademika Nikolu Bašića upitali smo kako vidi ovaj uspjeh.
- Ovo je još jedan veliki iskorak hrvatske arhitekture. Za Zadar, za njegovu arhitekturu i kulturu, ovo je povijesni događaj. Krešimirov uspjeh velik je doprinos visokoj poziciji Zadra na hrvatskoj, a onda i svjetskoj arhitektonskoj ljestvici. Volio bih kada bi naši sugrađani spoznali razmjere Krešimirova uspjeha - rekao je Bašić.
Istaknuo je i kako je Zadar već imao jednog Krešimira koji ga je proslavio svojom sportskom i ljudskom karizmom, a sada imamo drugog Krešimira koji nas, na isti način, proslavlja svojom tankoćutnom arhitektonskom kulturom i zato zaslužuje naše čestitke i našu zahvalnost.
Foto: Ranko Šuvar/Hanza Media
